VIPASSANA MEDITACIJA

Vipasana je meditacija koja je više od drugih pomogla mnogim ljudima da se prosvijetle jer je ona veoma esencijalna. Sve druge meditacije posjeduju istu suštinu ali u nešto drugačijoj formi; nešto neesencijalno se integrira u njih. Ali vipasana je čista suština. Njoj se ništa ne može odbiti i ništa se ne može dodati da bi joj se doprinijelo. Vipasana je tako jednostavna da je i dijete može upražnjavati. Zapravo, dijete će to bolje uraditi od tebe jer ono još nije prepuno smeća koje ti um nameće; dijete je još čisto i čedno. Vipasana se može koristiti na tri načina - vi možete izabrati onaj koji vam najbolje odgovara.

Prvi način je: budi svjestan svojih aktivnosti, svog tijela, svog uma, svog srca. Ako hodaš, možeš da hodaš svjesno. Pokrećeš li svoje ruke, pokreći ih svjesno, savršeno svjestan da to ti radiš. Ti ih možeš pokretati i bez ikakve svijesti, na mehanički način... ti si u jutarnjoj šetnji; možeš poći u šetnju a da nijesi ni svjestan svojih stopala. Zato budi svjestan pokreta svog tijela. Dok jedeš, budi svjestan pokreta koji su potrebni tokom jela. Tuširaj se, budi svjestan svježine koja ti dolazi, voda pada po tebi i osjećaj ogromnu radost - samo budi budan. To se neće dogoditi u stanju nesvjesnosti ili uspavanosti.

Isto je i sa tvojim umom. Uvijek kada se neka misao ukaže u prostoru tvog uma, samo budi promatrač. Bilo koja emocija da se ukaže u prostoru tvog srca, samo ostani svjedok toga - nemoj se uključivati, nemoj se poistovjećivati, nemoj suditi što je dobro a što loše; to nije dio tvoje meditacije.

Drugi oblik je disanje; budi svjestan svog disanja. Kada udišeš, neka se stomak izdiže, a kada izdišeš, stomak se uvlači. Tako je drugi metod posvećen svjesnosti stomaka: on se izdiže i spušta. Samo ispravna svjesnost stomaka koji se diže i spušta... a stomak je veoma blizak životnom izvoru jer je dijete povezano sa životom preko majke i njegovog pupka. Iz pupka je smješten njegov izvor života. Zato kada se stomak izdigne, to je zaista životna energija, proljeće života koje se pojavljuje i nestaje sa svakim udisajem. Ni to nije teško, možda je još i lakše jer je to jednostavna tehnika.

U prvom obliku treba da budete svjesni svog tijela, svog uma, da budete svjesni emocija, raspoloženja. Zato to ima tri stepenice. Drugi pristup ima samo jednu stepenicu; samo stomak koji se podiže i spušta. Rezultat je isti. Kada postaneš svjesniji stomaka, um će biti tiši, srce će biti tiše, različita raspoloženja će nestati.

A u trećem obliku je svjesnost daha pri ulazu, kada dah uđe u nosnice. Osjetite to u njihovom ekstremu - druga krajnost od stomaka - osjetite to u nosu. Kada dah ulazi, pruža ti izvjesnu svježinu u nosnicama. A onda dah izlaz... dah ulazi, dah izlazi. I to je moguće. Taj način je lakši za muškarce nego za žene. Žene su svjesnije stomaka. Mnogi muškarci i ne dišu tako duboko, iz stomaka. Samo se njihova pluća izdižu i spuštaju zbog već stvorenog uvjerenja o atletskom načinu disanja. To će ti, zaista, pružiti ljepšI oblik tijela, razvijaće se prsa dok će stomak stagnirati. Muškarci su odabrali da dišu samo do nivoa pluća tako da su grudi postale veće a stomak se uvukao. Tako je on izgledao atletski.

Svugdje u svijetu, izuzev u Japanu, atletičari i njihovi treneri naglašavaju da treba pri disanju ispunjavati samo pluća, razvijajući grudi, a uvlačeći stomak. Ta ideja potiče od izgleda lava kome su prsa istaknuta a stomak mali i uvučen. Zato budite kao lavovi; to je postalo pravilo u atletici i gimnastici, i kod ljudi koji su radili sa tijelom. Japan je jedini izuzetak u kojem se ne vodi računa o tome da prsa treba da se razvijaju a stomak da stagnira. Potrebna je određena disciplina kojom se uvlači stomak; to uopšte nije prirodno. Japan je izabrao jedan prirodan način, zato biste bili iznenađeni kada biste vidjeli japanske statue Bude. Na taj način možete jednostavno razlikovati indijske od japanskih statua. Indijske statue Gautam Bude imaju veoma atletsko tijelo. ; stomak mu je veoma mali a grudi su mu razvijene. Ali japanski Buda je sasvim drugačiji; njegove grudi su skoro nepomične jer on diše iz stomaka zato mu je stomak veći. To ne izgleda baš dobro - jer je preovlađujuća ideja u svijetu previše stara, ali je disanje iz stomaka znatno prirodnije, opuštenije.

Dok noću spavaš, događa se da ne dišeš iz pluća već iz stomaka. Zato je noć tako opuštajuće iskustvo. Ujutro, poslije prospavane noći, osjećaš se svjež i podmlađen jer si cijele noći disao na prirodan način... bio si u Japanu! To su dvije stavke: ako se plašiš da dišeš iz stomaka i obraćaš pažnju na njegovo dizanje i spuštanje, ako se plašiš da će to pokvariti tvoju atletsku liniju... možda su muškarci više zainteresovani za atletsku formu. Za njih je onda prikladnije da promatraju ulazak zraka u nosnice. Promatraj, a kada vazduh počne da izlazi, i tada promatraj.

To su tri različita oblika. Svaki od njih uspješno djeluje. Ako poželiš da upražnjavaš dva načina odjednom, i to je dopušteno; tada će napor biti nešto veći. Ako, pak, želiš da koristiš sva tri oblika u isto vrijeme, možeš i to pokušati. Tada će mogućnosti biti uspješnije. Ali sve to ovisi o tebi, ovisi kako ti je lakše. Zapamti: lakoća je najbitnija. Kada se meditacija ugodi i kada se um uspokoji, ego će nestati. Ti ćeš biti prisutan, ali tu više neće biti tvoga "ja". Tada su vrata otvorena. Tada budi strpljiv i sačekaj sa ljubavlju, sa dobrodošlicom u srcu, sačekaj taj veliki trenutak - najveći trenutak u životu svakoga - trenutak prosvjetljenja. To će doći, sigurno će doći. To nije oklijevalo nijednog trenutka. Kada jednom budeš u pravom skladu, to će iznenada eksplodirati u tebi, to će te preporoditi. Starac je umro, novi čovjek je stigao.

Vipassana je meditaciona tehnika tibetanskih budista koju je Osho otrgao od zaborava i prilagodio za savremenog čovjeka.

- Upustvo za prakticiranje -

Pronađi udobno mjesto u sobi ili vrtu na kojem možeš neometano da sjediš 45-60 min. Najbolje je da možeš sjedjeti na istom mjestu i u isto vrijeme svaki dan. Nije neophodno da to bude potpuno tiho mjesto. Eksperimentiši dok ne nađeš najbolju situaciju u kojoj se najbolje osjećaš. Može se prakticirati jednom ili dva puta dnevno ali neka to bude makar jedan sat posle jela, i ne neposredno pred spavanje.

Važno je da sjediš uspravljenih leđa i glave. Oči treba da su zatvorene, a tijelo što je moguće mirnije. U tome može pomoći stolica ravnog naslona ili sjedenje uza zid, koristi jastuke,... Nije potreban lotos položaj u sjedenju. Nije potrebna neka posebna tehnika disanja (npr. pranayama): uobičajeno prirodno disanje je sasvim dovoljno. Vipassana je bazirana na svjesnom disanju zato treba promatrati svaki udisaj i izdisaj. To se treba promatrati sasvim jasno i doživjeti ili u nosu, ili u predjelu stomaka ili pluća.

Vipassana nije koncentracija i nije potrebno promatrati disanje čitavo vrijeme. Kada misli, osjećanja, događanja, zvuci, mirisi ili nešto drugo izvana skreće tvoju pažnju, ne suprostavljaj se tome. Prihvati to sa pažnjom. Što se god pojavi treba prihvatiti kao bijele oblake koji prolaze nebom - niti ih zovi niti ih tjeraj. Budi samo promatrač! Kada se dogodi da imaš više izbora za promatranje tada se ponovo vrati svjesnom disanju. Ono će ti pomoći da se misli smire.

Zapamti, ništa posebno se ne može dogoditi. Tu nema uspjeha, a ni neuspjeha - nema čak ni nekog napredovanja. Ništa se ne može uobličiti niti analizirati iako ispoljavanje može doći odnekle. Pitanja i problemi mogu biti sagledani samo kao tajne koje se mogu proživljavati.

U Vipassani se pojedincu mogu dogoditi naglašene senzibilnosti jer si u tišini i energija se ne rasipa. Obično se mnogo energije rasipa te si zbog toga iscrpljen. Kada samo sjediš i ne radiš ništa, postaješ tiho jezero energije koje biva sve šire i šire. Ponekada se dogodi i da prelije - tada bivaš naglašeno senzibilan. Tada osjećaš novu senzitivnost, senzualnost, čak i seksualnost - ukoliko sva osjetila postanu svježija, mlađa, življa, tada osjetiš kako nešto otpada od tebe i kako bivaš okupan i pročišćen tom energijom. To je samo događanje.

Osho

"Narandžasta knjiga"

Povratak