KO SAM JA?

Gurdžijev je pokušavao iz jednog ugla. Samo pokušaj da se prisjetiš sebe. Raman Maharši je pokušavao iz drugog ugla. On je načinio meditaciju od pitanja, od ispitivanja: "Ko sam ja?" Nemoj vjerovati svakom odgovoru koji ti um ponudi. Um će ti reći: "Kakve besmislice pitaš? Ti si ovo, ti si ono, ti si muškarac, žena, ti si obrazovan ili neobrazovan, siromašan ili bogat." Um će ti nuditi odgovore, ali ti i dalje nastavi da pitaš. Nemoj prihvatati nijedan odgovor jer su svi odgovori, koje ti može ponuditi um, lažni. Oni potiču od nerealnog dijela vas. Oni dolaze od riječi, dolaze iz spisa, oni potiču od vaše uslovljenosti, dolaze iz društva, dolaze od drugih. Nastavi da pitaš. Neka strijela pitanja "Ko sam ja?" prodire sve dublje i dublje. Doći će trenutak kada više nikakvog odgovora neće biti.

To je pravi trenutak. Tada ste se približili odgovoru. Kada više nijedan odgovor ne postoji, vi ste se tada približili odgovoru, um je utihnuo - ili ste otišli daleko od uma. Kada ne bude odgovora, i kada se oko vas bude stvorio vakuum, vaše postavljanje pitanja će biti apsurdno. Koga vi pitate? Tu više nema nikoga da vam odgovori. Iznenada će i vaše pitanje zastati. Sa propitivanjem će nestati i posljednji dio vašeg uma jer pitanja potiču od uma. I pitanja i odgovori su od uma. Oboje će tako nestati, a tada vi jeste.

Pokušajte to. Postoji mogućnost, ukoliko istrajete, da će vam ova tehnika pružiti bljesak stvarnog - a stvarno je vječni život.

Um je čist, i nikakva nečistoća ne može ući u njega. To je nemoguće. Um je upravo budna priroda – najviše. A kada kažem „um“, ja ne mislim na vaš um, ja mislim na um u kojem ne postoji ni ja ni ti. Vi ste nepročišćeni. Upravo iza vas je prvobitni um. Vi ste prašina. Zato prvo pokušajte da analizirate što ste vi, a onda ćete biti u mogućnosti da shvatite kako prvobitni um biva poistovjećen sa prošlošću, sa sjećanjem, sa prašinom.

Ko ste vi? Upravo sada, ako bih vas upitao ko ste vi, vi biste mogli odgovoriti na dva načina. Jedan bi bio verbalni odgovor, i u tom verbalnom odgovoru bi se povezali sa vašom prošlošću. Vi biste rekli: „Moje ime je to. Ja pripadam ovoj ili onoj porodici, ovoj ili onoj religiji, ovoj ili onoj državi. Ja sam obrazovan ili neobrazovan, bogat ili siromašan.“ Sve su to iskustva iz prošlosti, to nijeste vi. Vi ste se tome naučili, vi ste prošli kroz to, to je bio vaš put, ali vaša prošlost se sakupila. To bi bio verbalni odgovor, ali to nije pravi odgovor. To je rasuđivanje vašeg uma, lažnog ega. Baš sada, ako napustite svu vašu prošlost – ako zaboravite svog oca, svoje roditelje, svoju porodicu, svoju religiju, svoju državu, sve što je slučajno – ako zaboravite sve što je nebitno, i samo ostanete sa sobom ovdje i sada, ko ste vi tada? Nikakvo ime vam neće pasti na pamet, nikakva forma – tek samo svjesnost da postojite. Vi nećete biti u mogućnosti da kažete ko ste. Vi ćete samo reći: „Ja sam.“ Onog trenutka kada odgovorite „ko“, vi se okrećete prošlosti.

Vi ste samo svijest, čisti um, čisto ogledalo. Upravo sada, baš ovog trenutka, vi postojite. Ko ste vi? Upravo samo svjesnost da „Ja sam“. Čak i to „ja“ nije potrebno. Što dublje ponirete, sve više ćete osjećati samo „sam“, postojanje. Ovo postojanje je čisti um, ali ovo postojanje nema formu; ona je bezoblična – nirakar. Ovo postojanje nema imena, ono je bezimeno – anam. Stoga će biti veoma teško da se uvedete u to što uistinu jeste. U društvu, povezujući se sa drugima, vi ćete trebati neko ime, neku formu. Vaša prošlost vam daje vaše ime i vaš izgled. To ime i taj oblik su korisni. Bez njih bi bilo veoma teško da opstanete. Oni su potrebni ali oni nijesu vi; to je samo etiketa. Zbog te korisne potrebe prvobitni um se poistovjećuje sa imenom i izgledom.

Dijete se rodi. Ono je samo svijest, ali vi treba da ga zovete, treba da mu date ime. U početku će dijete koristiti svoje ime. Ono neće reći: „Ja osjećam glad“, ono će reći: „Ram osjeća glad“. „Ram“ je njegovo ime. Ono će reći: „Ram se osjeća veoma ljuto“. Tek kasnije će naučiti da to ne može koristiti na taj način; on ne može zvati sebe „Ram“. Ram je ime kojim će ga zvati drugi. Potom će naučiti upotrebu „ja“. Prvo će se poistovjetiti sa „Ram“, sa imenom sa kojim ga drugi zovu; a potom će se poistovjetiti sa „ja“. To je korisnost. Vi to trebate. Bez toga bi opstanak bio težak. Zbog te korisne nužnosti čovjek se poistovjećuje. Vi možete otići dalje od tog poistovjećenja, i onog trenutka kada počnete da idete dalje od toga i da se vraćate svojoj prvobitnoj svijesti, vi ste započeli sa meditacijom; a možete početi da meditirate tek kada postanete nezadovoljni sa svojim imenom, izgledom i svijetom koji pripada tome.

OSHO

Knjiga tajni 3

Povratak