OSHO je rođen 11. decembra 1931 u selu Kuchwada, Madhya Pradesh, u Indiji. Još od najranijeg djetinjstva je bio buntovnog i nezavisnog duha, nastojeći da iskusi svoju istinu umjesto da prihvata znanje i vjeru od drugih.

Nakon vlastitog Prosvjetljenja u dvadeset prvoj godini, Osho završava studije i potom provodi nekoliko godina kao profesor filozofije na Univerzitetu u Jabalpuru. U međuvremenu putuje Indijom držeći govore, izaziva religiozne vođe na javne debate, remeti tradicionalna vjerovanja i susreće se sa ljudima iz svih oblasti života. Intenzivno čita sve što bi moglo da proširi njegovo shvatanje religioznih sistema i psihologije savremenog čovjeka.

Od 1960 godine, Osho počinje da razvija svoju jedinstvenu Dinamičnu meditaciju. „Savremeni čovjek”, govorio je, “opterećen je prevaziđenim tradicijama i tjeskobama koje nameće  savremeni način života, zato mora proći kroz duboki proces pročišćenja prije no se suoči sa otkrićem opuštenog stanja meditacije”.

U svom radu, Osho je nastojao da razjasni svaki aspekt razvoja ljudske svijesti. On je spiritualnom traganju savremenog čovjeka ponudio ono što je bitno, utemeljeno na doživljavanju sopstvenog egzistencijalnog iskustva, umjesto intelektualnih poimanja.

On ne pripada nijednoj tradiciji –

"Ja započinjem sa sasvim novom religioznom sviješću. Zato vas molim da me ne povezujete sa prošlošću - to nije vrijedno ni pomena."

Njegovi govori pred učenicima i spiritualnim tragaocima iz cijelog svijeta štampani su u preko šest stotina naslova i prevedeni na trideset jezika. On je rekao: "Moja poruka nije doktrina, nije filozofija. Moja poruka je svojevrsna alhemija, nauka preobražaja, zato samo oni koji su voljni da umru onakvi kakvi su sad, i da se ponovo rode u nečemu novom koje nijesu ni mogli pojmiti, trenutak je upravo sada... samo oni hrabri ljudi će biti spremni da slušaju jer je takvo slušanje riskantno.

Slušajući, vi preduzimate prvi korak ka vlastitom preporođenju. Zato to nije neka filozofija od koje možete načiniti ogrtač i hvaliti se okolo sa tim. To nije neka doktrina u kojoj ćete naći zaključke za vaša uznemirujuća pitanja. Ne, moja poruka nije verbalna komunikacija. Ona je daleko riskantnija. To nije ništa drugo do umiranje i preporađanje."

Osho je napustio svoje tijelo 19. januara 1990 godine. Njegov Međunarodni meditacioni resort u Puni, u Indiji, nastavlja da bude najveći spiritualni razvojni centar u svijetu koji svakodnevno privlači na hiljade posjetilaca iz cijelog svijeta željnih da učestvuju u meditacijama, terapijama, tjelesnom radu i kreativnim programima ili jednostavno iskuse boravak u prostoru gdje je bitisalo Prosvijetljeno biće kakav je bio Osho.

 

 

*

 

OSHO O NEKIM DUHOVNIM UČITELJIMA

 

 

RAMANA MAHARŠI je mistik najvišeg kvaliteta ali majstor najnižeg kvaliteta. Vi treba da shvatite da je biti mistik jedna a biti majstor nešto sasvim drugo. Od hiljadu mistika samo je možada jedan majstor. Devet stotina devedeset i devet njih odluči da ostanu u tišini – uočavajući nemogućnost da ono što su ostvarili prenesu na bilo koji način na druge; uočavajući da to ne samo da je nemoguće već i može biti pogrešno shvaćeno, takođe.

 

Prirodno, onaj koji je dospio do najvišeg vrha svijesti vjerovatno će odlučiti da više ne brine o svijetu. On je patio stotinama života živjeći sa tim jadnim svijetom, živjeći sa svim nerazumijevanjima, pipajući u mraku i ne nalazeći ništa. A ti slijepci koji nikada nijesu vidjeli svjetlost vjeruju da znaju što je svjetlost. Još od davnih dana filozof se opisivao kao čovjek koji je slijep, u kući koja je u potpunom mraku, koji traži crnu mačku koje tu nema. I takvo traganje se nastavlja...

 

Nakon dugog, dugog i napornog putovanja neko stigne do sunčanih vrhova relaksacije, po prvi put bude u skladu sa egzistencijom, i odluči da se više ne uključuje u sa svom tom vrstom slijepaca, predrasudnih ljudi, gluvih ljudi koji ga pogrešno shvataju, koji ga pogrešno objašnjavaju, koji bi ga razapeli, koji bi ga otrovali koji su spremni da učine svaku glupost protiv njega. Koga onda briga za njih? Zato ne možete optuživati tih devet stotina devedest i devet mistika koji su odlučili da ostanu u tišini. To nije njihova odgovornost, nije njihova obaveza. Oni ne duguju ništa svijetu; zašto bi nepotrebno ušli u svjetinu, u tu ludnicu zvanu svijet?

 

Ramana Maharši je ostao tokom čitavog svog života u pećini u planini Arunačal nezainteresovan za svijet. On je jednostavno bio umoran od toga. I, prirodno, niko nije bio protiv njega. On nikada ništa nije rekao protiv praznovjerja, protiv vjerovanja utemeljenog na lažima. On nikada nije kritikovao nijednu religiju, nijednu politiku. On nije bio revolucionaran. On nije bio zainteresovan da mijenja ljudska bića, da stvara bolje društvo. On čak nije bio nimalo zainteresovan da podijeli svoje iskustvo. On je bio nalik izvoru – ako ste žedni, vi ćete naći put, vi treba da nađete krčag, vi treba da nađete konop, vi treba da dođete do vode. Vodu nije briga za vas ili vašu žeđ.

 

Prirodno, niko neće kritikovati Ramana Maharšija. On je živio tiho, mirno – nije bio protiv nečijih uloženih interesa, nije ni na jedan način predlagao novog čovjeka, novo čovječanstvo. On je bio ispunjen i zadovoljan; on je završio sa svijetom.

 

 

 

MEHER BABA nije završio sa svijetom na isti način kao i Ramana Maharši. Ali on je bio zainteresovan samo za vaš duhovni rast – isto kao da je duhovni rast nešto izdvojeno iz čitave strukture društva, religije, obrazovanja, prošlosti, svih tradicija, konvencija. Zato je on ostao zainteresovan samo za duhovni razvoj, ali duhovni razvoj je kompleksan fenomen – on je povezan sa mnogim drugim stvarima. Dok se vaše uslovljenosti ne promijene, dok se vaš sistem vjerovanja ne promijeni, dok se vaš um ne rastereti od prošlosti – a ima tako mnogo stvari da se pročiste – tek tada će se moći čuti jedan mali glas vašeg bića.

 

Meher Baba je izvukao duhovni razvoj iz opšteg konteksta. Naravno, niko nije protiv toga. Zapravo, svi uloženi interesi veoma poštuju takve ljude jer oni neprestano daju – bez ikakvog zahtjeva sa svoje strane – opijum za ljude. Oni daju ideju – koja je lažna – da je vaš duhovni rast moguć bez ulaženja u duboku psihološku revoluciju. Drugo, Meher Baba je ostao u tišini tokom čitavog svog života; on nikada nije govorio. Sve što je napisano u ime Meher Babe je bilo napisano od strane njegovog sekretara. Dakle, ne postoji način da se sazna da li je sekretar to pisao iz svoje glave.

 

On je jednom došao da me posjeti, i ja sam ga pogleda direktno u oči kada sam ga pitao: „Da li si siguran da to što si pisao nije iz tvog uma? Možeš li mi dati neki dokaz da su ti te poruke telepatski date od Meher Babe?“

 

On se osjeti malo iznenađeno i reče: „Ja to ne mogu reći sa potpunom sigurnošću, ali tako ja to osjećam – da su to poruke date od Meher Babe.“

 

„ „Ali tvoje osjećanje... Da li si ikada pokušao da na neki način dobiješ saglasnost od Meher Babe, njegov potpis? On nije govorio, to je istina, ali on je davao autograme. Mogao si uzeti svoju knjigu... On nije govorio ali je mogao da čuje. Mogao si ga pitati: „Ja sam napisao ovu knjigu u vaše ime, moj osjećaj je da su to vaše poruke. Samo stavite vaš potpis da mogu svijetu reći da se Meher Baba slaže sa time.“ To bi bio jednostavan metod.“ “

 

Meher Baba je obično koristio malu tablu sa svim slovima na njoj kako bi davao kratke poruke. Vi biste tražili od njega blagoslo, a on bi stavi prst na slova „b-l-a-g-o-s-l-o-v“ – blagoslov je dat. Ako je mogao davati blagoslo na tablici, on je mogao reći da ili ne na istoj toj tavlici, ali on nikada to nije bio pitan. Zapravo, sekretar je mogao biti uplašen da bi on mogao reći ne.

 

Dakle, ko će biti protiv takvog čovjeka – koji ne govori, koji nije protiv nikoga, ničega. Njegov sav posao je da pomaže vašu duhovnost – a i to u tišini; vi možete sjedjeti sa njim u tišini. Postoji tek nekoliko ljudi u svijetu koju razumiju tišinu. Majstor vas prvo treba naučiti kako da budete smireni, i dok on ne bude zadovoljan sa vašom mogućnošću da slušate u tišini, da slušate što se ne može reći glasom, verbalno već samo telepatski,...

 

Meher Baba nikada nikoga nije pripremio za telepatski prenos ideja. A, po meni, to izgleda apsurdno. Kakva je potreba za time? Jer čak i u telepatiji treba da koristite isti jezik. Ako želim nešto da vam kažem – bilo to da kažem glasno da me možete čuti ili da kažem u tišini tako da me samo možete telepatski čuti, to ne čini razliku. Dok ne pokušam da vam prenesem poruku koja je tajna, dok tu ne postoji neka zavjera,... Ali oko Meher Babe se ništa nije dogodilo. Taj sami čovjek je bio veoma važan ali je ostao u tišini iz istog razloga kao i Ramana Maharši. Ali on nije mogao stajati na jednom mjestu. On nije sasvim odbacio svijet. On je i dalje mislio da postoji neki način da dospije do tragalaca. On se kretao svijetom u traganju za tragaocima ali mislim da ih nije našao. On je samo našao poštovaoce koji su pjevali pobožne pjesme za njega jer su imali određene želje i namjere.

 

Na Istoku se vjeruje da ako vas blagoslovi prosvijetljena osoba svaka vaša želja će biti ispunjena. Egzistencija nikada ne može reći ne prosvijetljenoj osobi. Za prosvjetljenog čovjeka egzistencija je uvijek „da“; tu postoji duboka usklađenost. Zato ljudi koji su se okupljali oko Meher Babe nijesu bili tragaoci, to su bili ljudi koji su željeli položaj, moć, novac, ugled – svakakvi pogrešni ljudi. A pošto je privlačio ljude željne snova kojima nije ništa govorio, on nije bio protiv uloženih interesa. Zašto bi neka vlada bila protiv njega? Zašto bi neka religija bila protiv njega? Bez sumnje, ti ljudi su bili bezopasni.

 

 

 

GEORG GURDŽIJEV je najjedinstveniji majstor kojeg je svijet ikada vidio, ali je ta njegova jednistvenost stvorila udaljenost između njega i običnog čovječanstva. Svi njegovi metodi su opravdani metodi ali to putovanje je bilo dugo a on ga je učinio još dužim zbog načina na koji ih je postavljao. Zapravo, to je bilo jedno od njegovih sredstava da nađe prave tragaoce. Da li ste spremni da idete do kraja svijeta ili ste samo znatiželjan trgovac koji će učiniti mali napor da sazna ko je taj čovjek, utrošti mu vrijeme, a onda se vratiti natrag u svijet. On je birao samo one koji su spremni čak i da umru ako je to jedini način da nađu istinu. I, prirodno, bio je okružen tek sa jednom malom grupom ljudi.

 

Isto tako, on nije bio zainteresovan za neku društvenu revoluciju. Njegov čitav interes je bio da iskristališe nekoliko individua koje bi bile dovoljno hrabre, da im pokaže njihovo prvobitno lice, da im pomogne da spoznaju najviši ekstazu koju im može egzistencija dati. Ali to je samo za nekoliko odabranih. Ne da ih je neko odabrao već zato što su samo te nekolike osobe dovoljno hrabre same po sebi i po svom karakteru. A Gurdžijev uopšte nije bio zainteresovan za uspavano čovječanstvo. Ramana Maharši nije bio zaintersovan, takođe. Ali Gurdžijev ne samo da nije bio zainteresovan, on je imao samo sve moguće osude za one koji su spavali u mnogim prošlim životima. On je jedini čovjek u čitavoj istoriji koji je rekao: „Ti uspavani ljudi nemaju dušu, a dok čovjek ne postane prosvijetljen on ne može imati dušu. Duša je nagrada: vi ne dolazite na svijet sa dušom, vi to dosežete svojim trudom.“

 

Naravno, nijedna vlada se nije ljutila, nijedna crkva se nije uvrijedila. Ako je čovjek okupio dvadesetak ljudi, papa nije brinu, šankarčarija nije brinu – on nije mogao biti njihov takmac. A on je lično radio sa svakom individuom posebno – i, prirodno, nije mogao raditi sa milionima ljudi. Zato su ti ljudi bili samo namargini; njihova imena su se mogla naći samo u fusnotama. Oni nijesu pripadali širokim masama – bili su tek samo periferni. Imati malu grupu ljudi, oni nijesu mogli biti opasnost za nikoga.

 

 

 

J. KRIŠNAMURTI je mogao biti opasnost, mogao je biti razapet – on je imao daleko višu inteligenciju od ijednog Isusa Hrista, i bio je daleko veći intelektualni genije od ijednog Sokrata – ali usljed određene opsesije, on je bio veliki protivnik bilo kakve organizacije. On je bio protiv svih organizacija. Naravno, vi biste pomislili da ako je bio protiv svih organizacija mora da su mu organizacije dosadile. Ali to nije bio slučaj sa njim jer on nikada nije stvorio nijednu svoju organizaciju. Tek samo jedna individua je devedeset godina je stalo putovala svijetom. Koga je briga za to? Sedam stotina miliona katolika treba da brine zbog jedne osobe koja govori priotiv organizacija? Ko njega sluša?

 

U Indiji je govorio u Nju Delhiju, Bombaju i Adjar Madrasu. To nije Indija. Devet stotina miliona ljudi ne živi u ta tri grada. A koliko ljudi u Bombaju su ga slušali? Nikada više od tri hiljade. A te tri hiljade ljudi su skoro uvijek bili isti ljudi koji su ga slušali četrdeset godina, pedeset godina. On je govori iste stvari toko čitavog svog života, a slušali su ga isti ljudi. Zapravo, niko ga nije slušao.

 

On je postao neka vrsta zabave, a to je i rekao jednom mom prijatelju koji ga je posjetio upravo prije smrti: „Stvar koja me najviše vrijeđa je da sam postao upravo zabava za nekoliko ljudi i ništa više. Nekoliko ljudi je uživalo u mojoj logici, i to je bilo sve.“ I sada pošto je umro devedest godina truda je jednostavno nestalo u zrak.

 

 

DRUGI O OSHO-u

 

 

 

„Osho će još dugo biti pamćen kao veliki filozof, svetac i mistik dvadesetog vijeka. Njegov život i rad će nastaviti da inspiriše buduće generacije čovječanstva, a njegova moćna poruka sveopšteg jedinstva čovječanstva će nam pomoći da razvijemo novi globalni sistem unapređenja ljudskih uslova življenja.“

 

Dr. Manmohan Sing, premijer Indije.

 

 

 

„Osho je jedan od najvećih indijskih mistika... Ja ga vidim kao jednog od velikih svjetskih učitelja, mislilaca, filozofa i vođa naših vremena. Ja imam ogromno poštovanje za njegovu svjetsku viziju i za međunarodne zajednice koje gradi. Uvijek sam osjećao njegov uticaj u mom životu.“

 

Kabir Bedi, internacionalna filmska zvijezda.

 

 

 

„ Posredstvom mog prijatelja Dipak Čopre, ja sam došla do Oshovih knjiga koje su mi dale još jedan duboki pomak u mom životu. Ja žalim što ga nijesam lično srela, i žao mi je što je američka vlada propustila tu priliku 1986. godine.“

 

Madona, svjetski poznata pjevačica.

 

 

 

„Osho je prosvijetljeni Majstor koji radi sa svim mogućnostima kako bi pomogao čovječanstvu da prevaziđe teške periode u razvoju svijesti.“

 

Dalaj Lama, budistički vođa Tibeta.

 

 

 

„On je najoriginalniji mislilac kojeg je Indija imala: najučeniji, najoštroumniji i najinovativniji. Isto tako, on je imao urođeni dar za riječi – izgovorene i pisane. Sličnog njemu nećemo vidjeti još decenijama...“

 

„To je religija za nereligiozne, za agnostike, za nevjernike, za razborite.“

 

Kušvant Sing, bivši urednik Times of India, pisac i istoričar.

 

 

 

„Kada smo pisali i spremali snimanje Vanilla Sky, ja sam stalno upoređivao sa Oshovim uvidima. Nije tako lako predstaviti nesvjesnom umu određene zamisli i priče. Osho je jedini koji može savršeno dobro objasniti unutrašnje i spoljašnje, i on je veoma mnogo pomogao meni i mom timu.“

 

Tom Kruz, glumac.

 

 

 

„Nikada prije i nikada potom nijesam se susreo sa nekim ko je imao tako skladan i neizmjerno kreativan pogled na sveukupnu umjetnost, nauku, čovjekovu psihologiju i religioznost. Svakako će nam bitno nedostajati njegova vizija Novog čovjeka.“

 

Dr. A. Šleger, doktor filozofije na Institutu za tehnologiju, Švajcarska.

 

 

 

„Osho je mistični gigant, cvjetanje jedinstvene inteligencije i jedan od onih rijetkih ljudskih bića koja se ispoljavaju sa radošću.“

 

Pol Reps, autor knjige Zen Flesh, Zen Bones

 

 

 

“Prosvijetljeni ljudi kakav je Osho su na čelu svog vremena. Veoma je dobro što sada sve više i više mladih ljudi čita njegove knjige.”

 

K. R. Narajanan, bivši predsjednik Indije.

 

 

 

“Otkrio sam knjigu Nema vode, nema mjeseca kao najveće osvježenje, pročišćenje i uživanje koje sam mogao zamisliti. To je knjiga koja će uvijek biti ugodno društvo.”

 

Jehudi Menjuhin, slavni violinist.

 

 

 

“Ti brilijantni uvidi će koristiti svim onima koji teže eksperimentalnom znanju iz oblasti čistih potencijala koji se nalaze u svakom ljudskom biću. Ova knjiga pripada policama svih biblioteka i svih domova onih koji tragaju za znanjem više svijesti.”

 

Dipak Čopra, autor knjiga: Ageless Body, Timeless Mind; Quantum Healing i Unconditional Life, u recenziji na Oshovu knjigu From Medication to Meditation.

 

 

 

“Tek nekoliko ljudi shvata Indiju kao Osho. To je jedno razumijevanje na više nivoa: filozofski, istorijski, čisto emocionalni, a čak i politički, književni i spiritualni. To je jedno holističko shvatanje. Shvatanje koje ide iza riječi, u jednu neucrtanu teritoriju istinske ljubavi. Ljubav je bila suština svega u što je Osho vjerovao. To je bila najviša poruka koju nam je on ostavio. Otkriti, iskusiti i uživati u životu kroz ljubav.”

 

Pritiš Nendi, urednik Jain TV, izdavač The Illustrated Weekly, India.

 

 

 

“Gdje se susreće ples Mire i tišina Bude tu cvjeta istinska filozofija Radžniša.”

 

Amrita Pritam, poznata indijska pjesnikinja.

 

 

 

“Ja sam bio inspirisan Oshovom vizijom kada sam pisao pjesmu 'How fragile we all are'. Čitajući njegove knjige stekao sam nadu za čovječanstvo. To je razlog da svako zagleda u njegove riječi…”

 

Sting, pjevač i izvođač.

 

 

 

 

 

Main be-qaid, main be-quaid

 

   Na rogi, na vaid!

 

 

 

           “ “Slobodan prevod ovih stihova Bule Šaha, sufi pjesnika iz 18-og vijeka bi išao ovako:

 

          

 

“Ja sam neokovan, neokovan sam ja.

 

             Niti sam slabašan, niti sam izbavitelj.”

 

            

 

Ovi stihovi za mene predstavljaju izvor neograničene kreativne energije i slavlja. Ovakav je neodoljiv osjećaj u prisustvu Oshove aure. Ne mogu reći ništa više.” “

 

Madangopal Sing, univerzitetski profesor i sufi učitelj.