RAZVOJ DJETETA - RELIGIJA NAJVEĆI GRIJEH

Samo je slučajnost da ste rođeni u određenoj porodici, a ti ljudi su uslovljavali vaš um na određeni način. Oni su vam davali određene ideologije, davali su vam određena religiozna gledišta, davali su vam teološke žargone, i vi ste sve to učili nalik robotu.

Ja znam da dijete ne može učiniti ništa protiv toga, ono je bespomoćno; ono mora da uči sve što mu se govori. Ćak i ako ga ne učite tome, ono to preuzima od okruženja, od roditelja, prijatelja, susjeda. Ono ide sa svojim roditeljima u crkvu, u sinagogu, u hram, i ono neprestano to upija. Bilo da ga direktno ili indirektno učite tome, ono će biti indirektno uslovljeno. Ali roditelji i učitelji ne preduzimaju promjene; oni se ne zaustavlaju samo na indirektnim uticajima. Oni čine napore da direktno preobrate bezazleno dijete koje dolazi na svijet apsolutno neuslovljeno – čisto ogledalo koje odražava sve. Tako društvo, kultura, religija počinje da crta po tom ogledalu. Oni mogu da crtaju Krišnu, oni mogu da crtaju Hrista, mogu da crtaju Mojsija, mogu da crtaju bilo što. Oni mogu da crtaju Karla Marksa, mogu da crtaju hrišćanstvo, komunizam, fašizam – sve! A dijete je sasvim bespomoćno i ovisno tako da ne može reći NE. Ono zaista nema ni ideju o tome što je NE.

Dijete vjeruje i ima povjerenje u ljude koji mu sve daju, pomažu mu, podržavaju ga: njegova majka, njegov otac, njegova porodica, svi to ćine brižno, toplo, nježno. Oni obezbjeđuju sve pogodnosti za njegov rast, oni se ne mogu osuditi. U dječijem umu se ne ukazuje to pitanje, i prirodno je što je tako. Ali zbog te prirodne situacije, sve religije su počinile najveći grijeh u istoriji čovječanstva. A to je što su od djeteta stvorile hrišćanina, muhamedanca, jevreja, hindusa, komunistu – i to bez njegovog pristanka, bez djeteteove spremnosti, volje. Naravno, dijete nije reklo NE, ali nije reklo ni DA, takođe. Ako su ljudi osjećajni, oni će sačekati da dijete kaže DA. Ako ga oni zaista vole, oni će sačekati da dijete zapita: “Kakva je ovo crkva?” Oni treba da učine svaki napor da uvide da na njega nije indirektno uticano; a pitanje direktnog uticaja se uopšte ne smije postaviti. Ono treba da bude ostavljeno čisto, netaknuto, kao kada se rodilo, i to sve dotle dok ne stekne neku inteligenciju. Rast treba neko vrijeme, malo strpljenja je potrebno. Ono će postavljati pitanja jer je svako rođen sa potencijalom za traganje, istraživanje. Ono će vam dolaziti sa pitanjima. Onda je bitno da vi budete obazrivi, ljubazni, milostivi prema tom mladom saputniku. Ono nije vaše vlasništvo, ono je samo došlo kroz vas. Vi ste bili samo prolaz – nikada to ne zaboravite! Ono ne pripada vama, ono pripada čitavoj egzistenciji. Vi ste mu samo bili put da dođe u to tijelo.

Ne uništavajte djetetove prirodne potencijale. Nemojte podizati dijete u skladu sa vašim uloženim interesima. Nemojte biti politični makar sa vašim djetetom. Ali svugdje u svijetu svi roditelji, svi učitelji ne znaju što rade. U ime religije, oni čine grijeh. Obično, ja ne koristim tu riječ. Po meni, u životu može biti grešaka, promašaja ali ne grijehova – jer je čovjek sklog pogreškama. Čovjek nije rođen sveznajući, ne zna sve. On nije rođen kao papa – nepogriješiv. On će mnogo puta padati i ponovo će ustajati. Na taj način će učiti da hoda, na taj način uči da gleda, da istražuje. Da, mnogo puta će ići pogrešnom stazom, i ništa nema lošeg u tome. Krećući se pogrešnim putem, vi učite da je to pogrešno, jer kada idete u pogrešnom pravcu, vi se ne možete osjećati ugodno – to je prirodni pokazatelj. Vi ćete se osjećati nelagodno, stomak će vam se grčiti, osjećaćete se napeto – jer bilo gdje da idete, vi ćete osjećati da to nije prirodan put. Sve to će biti pokazatelji da treba da promijenite pravac, i zauvijek ćete naučiti da to nije ispravno za vas. Ali za religiju ne mogu koristiti sasvim obične riječi kao: greška, nepravilnost – ne! Nešto zaista teže je potrebno. Zato ja kažem da je takozvana religija jedini grijeh na svijetu jer je to zločin počinjen protiv nekoga ko je apsolutno bespomoćan i koji je u vašim rukama. To je zločin ogromnih razmjera.

Osho, From Personality to Individuality