PRIHVATANJE

Prva stvar je da shvatite što znači prihvatanje. Vi kažete: „Možeš li nam govoriti o prihvatanju i kako da naučim da prihvatam jer osjećam da dio mene ne želi da prihvata.“

Prihvati i taj dio, takođe. U protivnom, to nećeš moći shvatiti. Dio u tebi se opire, zato prihvati i taj opirući dio, inače ovo nećeš moći shvatiti.

Ne pokušavajte da odbijete neki dio sebe, prihvatite ga, to znači potpuno prihvatanje. Vi treba da prihvatite i to što se odupire. Ti kažeš: „Ja bih volio da saznam kakav je to dio mene jer je veoma glup.“ Onog trenutka kada kažete da je to glupo, vi to odbijate. Zašto to nazivate glupim? Ko ste vi da to nazivate glupim? To je vaš dio. Zašto dijelite sebe na dva dijela? Vi ste cjelina. Sve te trikove koje ste naučili o podjelama treba odbaciti. Vi ste naučili da dijelite sebe na božanski dio i đavolji dio, na dobro i na loše, na više i na niže. Odbacite sve podjele. To znači prihvatanje. Zapravo, sve što imate je potrebno – možda u nekom drugačijem rasporedu, i to je sve! Ali ništa ne treba odbaciti ili odbiti; zato ništa u sebi ne nazivajte glupim.

Zašto nailazimo na teškoću da prihvatimo sebe? To je svima teško jer smo učeni da ne prihvatamo sebe; to je postala ukorijenjena navika. Nijedno dijete nije voljeno zbog njegovog bića. Zato dijete počinje da uči jednu stvar: „Ja nijesam prihvaćen ovakav kakav jesam. Ja treba da zaslužim da budem prihvaćen. Ja treba da uradim ovo, ili treba da uradim ono, tek tada ću biti voljen, ali ne mogu biti voljen ovakav kakav sam.“ A to se radilo u čitavom svijetu, u svakoj zemlji, u svakoj kulturi, manje ili više. Svako dijete je otrovano time. Zato je dobro da ste svjesni te činjenice jer se to može odbaciti samo kroz svjesnost. To upravo stalno visi u zraku, visi iznad vaših roditelja, učitelja, svještenika. Svi oni su vas neprestano učili jedno, iz svakog ugla i sa svakog mjesta, svi oni su vas uslovljavali da: „Vi ne vrijedite dok ne dokažete sebe. Vi treba da dokažete vašu vrijednost. Postanite veliki slikar, tada je to dobro; postanite veliki političar, tada je to u redu; postanite veliki pjesnik, tada ste u redu. Ali ako ste samo svoji, bez nekog dokaza, onda ste bezvrijedni. Ta glupa ideja je nametana svima.

Bol je dio rasta i veoma je neophodan. Niko ne može porasti bez bola, zato ako želite da rastete, vi treba da to prihvatite. Ako ne rastete, bol možda neće biti prisutan, ali će biti patnje. A razlika je između patnje i bola. Bol je divan jer ima mogućnost da raste, i on je nešto što se kreće. Patnja je ružna, nemoćna, jalova – ništa ne proizilazi iz toga. Čovjek samo pati, pati i pati, ali ništa ne proističe iz toga – to je apsolutno jalovo. Uvijek odaberite bol, ali nikada ne birajte paćenje. I tu je razlika – razumijete li me? U rječniku možda nema razlike između bola i patnje, ali u životu postoji ogromna razlika. Bol je divan, prihvatite ga, budite hrabri. Iz patnje se ništa ne može dogoditi zato je nikada ne prihvatajte.

Ovo je prva istina koju treba naučiti u životu: uvijek ste vi odgovorni, nije niko drugi. Sa tim dolazi velika sloboda jer se sa tim otvaraju sve alternative. Ako mislite da je neko drugi odgovoran, vi ste tada rob, tada se ništa ne otvara. Treba da budete to što jeste. Ako je vaš život tragedija, to onda treba da bude tragedija jer su drugi za to odgovorni; dok se oni ne promijene ništa se tu ne može uraditi. Vi nemate nikakvu slobodu. A to je razlog zašto milioni ljudi žive u bijedi: oni misle da drugi staraju njihovu bijedu. Niko ne stvara vašu bijedu, niko to ne može stvoriti; a niko ne može stvoriti ni vaše blaženstvo. To je sasvim individualni fenomen. To je upravo vaš rad na sebi.

Prihvatanje proističe iz razumijevanja – ono nema objašnjenje. Nevolja postoji. Vi zagledate u tu nevolju, ne unosite nikakvu teoriju, ne donosite neko objašnjenje – vi jednostavno gledate činjenicu nevolje. Posmatrajući činjenicu neke nesreće, iznenada otkrivate da se ukazuje prihvatanje. Ako vas neko upita: „Zašto?“ Vi nećete biti sposobni da odgovorite jer ne postoji 'zato'. Vi nećete biti sposobni da ukažete na uzrok. Vi ćete samo jednostavno reći: „To se dogodilo.“ Prihvatanje je nalik ljubavi – sve što je uistinu divno je uvijek nalik ljubavi. Prihvatajući to, vi činite nešto u vezi sa tim. Prihvatanje nije čisto prihvatanje: to je sami metod da to promijenite. Onog trenutka kada nešto prihvatite, to počne da dolazi do svijesti. To napušta nesvjesno, ono izlazi na svjetlost jer vi to više ne odbijate, zato nema potrebe da to sakrivate. Vi tada nijeste protiv toga, i više nema potrebe da to ostavljate pozadi: to može doći da se sa tim suočite. Kada stvari dođu do svijesti, i kada ih jasno uvidite, one se mogu jasno uvidjeti samo ako ih prihvatite. Ako negdje imate bilo koju vrstu odbojnosti, odbijanja, vi ne možete pogledati stvarima u oči. Vi to odbijate, vi ne želite da vidite, vi se toga plašite.

Prihvatanje vam daje mogućnost da se ne plašite nikakve činjenice ako ona postoji. Onog trenutka kada vidite da ona postoji, i vi je više ne potiskujete, ona se ukazuje na površini, ona izlazi na svjetlost. Vi to možete vidjeti dublje i dublje, a taj sami uvid je preobražajni fenomen. Kada jednom u potpunoj nagosti uvidite neku činjenicu o sebi, vi više nikada nećete biti ista osoba. Prihvatanje nije samo obično prihvatanje, to je način mijenjanja čitave situacije. Prihvatite to, dopustite to, i vidjećete mnoge nekorisne stvari koje vučete iz prošlosti – one se mogu veoma lako odbaciti. Upravo vidjevši to, da se one vuku iz prošlosti, vi se oslobađate toga. Ništa drugo nije potrebno osim da to sagledate. Ostatak su poruke od ogromnog značaja iz vaše najdublje suštine, iz vašeg pupka ka glavi – koje su otišle veoma, veoma daleko. Te poruke su veoma značajne, njih treba razumjeti. Sa tim razumijevanjem stvarate most između nesvjesnog i svjesnog. Razumjevši ih, vi postajete sjedinjeniji, individualniji. Podjela, raskol će iščeznuti. Vi ćete osjetiti da se novi centar ukazuje u vama – centar koji se naziva integracija.

Ako imate određenu ideju kakvi treba da budete, vi tada ne možete prihvatiti doživljene istine vašeg bića. Ako imate ideju da treba da budete hrabar čovjek, tada je hrabrost vaša vrlina, tada je teško prihvatiti vaš kukavičluk. Ako imate ideju da treba da budete osoba nalik Budi – milostiva, apsolutno milostiva – tada ne možete prihvatiti vaš gnjev. To je ideal koji stvara problem. Ako nemate neke ideale, tada uopšte nema problema. Vi ste kukavica, znači da ste kukavica. I zato što nema ideala da budete hrabar čovjek, vi ne osuđujete tu činjenicu. Vi to ne odbacujete, vi to ne potiskujete; vi to ne gurate u temelj vašeg bića kako nikada ne bi mogli pogledati u to. Bilo što da gurnete u vašu podsvijest, to će djelovati odatle, to će vam stvarati probleme. Ako osoba može prihvatiti svoju stvarnost kao takvu, u tom samom prihvatanju sve napetosti nestaju. Tuga, briga, očaj, sve to jednostavno ispari. A kada nema tuge, kada nema napetosti, kada nema podijeljenosti, kada nema šizofrenije, tada iznenada nastaje radost, tada se iznenada ukaže ljubav, tada iznenada postoji samilost. To nijesu ideali, to su veoma prirodni fenomeni. Sve što je potrebno je da se uklone ideali jer ti ideali djeluju kao prepreke. Što je osoba veći idealist, ona ima više prepreka.

Neizbirljiva svjesnost je najbolji ključ za otvaranje najdublje tajne vašeg bića. Zato ne kažite da je nešto dobro, ne kažite da je nešto loše. Kada kažete da je nešto dobro tada se ukazuje vezivanje, ukazuje se privlačnost. Kada kažete da je nešto loše ukazuje se odbojnost. Strah je strah – niti dobar niti loš. Ne procjenjujte, samo neka tako bude. Dopustite da tako bude. Kada ste tu bez zabrana i presuđivanja, tada u toj neizbirljivoj svjesnosti svi psihološki bolovi jednostavno ispare kao kapi rose na ranom jutarnjem suncu. To što ostane je čisti prostor, ostane netaknuti prostor. A u tom stanju nema sopstva jer tu nema posmatrača, kontrolora, sudije. Jedinka je samo to što se ukazuje i mijenja iz trenutka u trenutak.

Ako prihvatite sebe, to je početak prihvatanja svega. Ako odbijete sebe, vi u osnovi odbijate univerzum. Ako odbijete sebe, vi odbijate egzistenciju; ako prihvatite sebe, vi ste prihvatili egzistenciju.

Osho, The Further Shore