DJELOVANJE UMA

Čovjek živi na ovoj planeti skoro četiri miliona godina. Tokom tih četiri miliona godina uglavnom su bile mračne noći bez vatre: divlje životinje, opasnost svugdje oko njega, i svaki trenutak je bio ispunjen strahom. Zbog te opasnosti i straha čovjek je morao da stvori određenu mogućnost za opstanak. Um je stvoren kao sredstvo za opstanak: kako da se sakrije, kako da pronađe pećinu, kako da zaštiti pećunu. Kako da živi u mraka a da ne bude povrijeđen, kako da živi na drvetu? Milionima godina su bila teška vremena za preživljavanje. Čovjek je prolazio kroz tešku borbu za opastanak tako da nije mogao zaboraviti te navike. Zato čak i sada, iako nema divljih životinja da nas napadnu, mi se pripremamo za odbranu, stvaramo nuklearno oružje. Mi nemamo nikakav razlog da se borimo, ali usljed tih starih životinjskih navika, mi proizvodimo sve više i više oružja.

To znači da sada treba da pronađemo načine da zaštitimo sebe od našeg uplašenog uma, da zaštitimo sebe od valstitog oružja. Danas više nemamo neprijatelja koga treba da ubijemo; danas bi svjetski rat, ukoliko bi se dogodio, bio sveopšto samoubistvo. Stoga, mi treba da zaštitimo sebe od vlastitih umova. Taj um je stvoren zbog određenog razloga: da nas spase od životinja. Vjekovima smo bili u opasnosti, a sada smo u opasnosti od vlastitog destruktivnog oružja. Sada treba da stvorimo ideal da uživamo u prirodi, treba da pronalazimo tajne i misterije prirode, i treba da prevaziđemo takav naš um. To je ono što mi radimo u meditaciji.

Vi treba veoma jasno da shvatite dvije stvari: prvo, um je veliko čudo. Egzistencija nije sposobna da stvori ništa veće od vašeg uma. Njegovo djelovanje je toliko kompleksno da zbunjuje najveće naučnike. On upravlja čitavim vašim tijelom, a tijelo je veoma kompleksan sistem. Ko uređuje da određeni dio vaše krvi treba da ide u mozak? Ko uređuje da samo određena količina kiseonika treba da dođe do mozga? Svakako, vi to ne uređujete, a ja ne vidim nijednog drugog uređivača ovdje. Zato prvo treba da budete zahvalni umu. To je prvi korak da se ode dalje od uma, i ne kao od neprijatelja već kao od prijatelja. Slušajući neprestano da treba da odete dalje od uma, vi me možete pogrešno shvatiti. Ja imam ogromno poštovanje prema umu. Mi smo veoma mnogo dužni umu, i nema načina da mu se zahvalimo. Zato je prva stvar: meditacija nije protiv uma, ona je iznad uma; a biti iznad nije isto što i biti protiv. Ne-im ne proističe od zaustavaljanja misli. Kada više nema misli onda je ne-um. Sami trud da se to zaustavi će stvoriti nevolju, to će stvoriti konflikt, učiniće vas podijeljenim. Vi ćete tako biti u stalnom nemiru unutar vas – to vam neće pomoći.

Um je jedan od najljepših mehanizama. Nauka još nije uspjela da stvori ništa slično umu. Um je i dalje remek djelo: veoma komplikovano, veoma moćno, sa veoma mnogo mogućnosti. Posmatrajte ga! Uživajte u njemu! Nemojte ga posmatrati kao neprijatelja jer ako ga budete posmatrali kao neprijatelja, vi ga nećete moći uvidjeti. Vi ste tako već predodređeni, vi ste već protiv. Vi ste već odlučili da je nešto loše u vezi sa umom – već ste to zaključili. A uvijek kada nekoga gledate kao neprijatelja, vi ga nikada ne možete zagledati dublje, nikada ga ne možete pogledati u oči. Vi to izbjegavate. Posmatrati um znači: zagledati u njega sa dubokom ljubavlju, sa dubokim poštovanjem, sa uvažavanjem – to vam je dar od egzistencije. Ničega nema lošeg u samom umu. Nema ničega lošeg u samom razmišljanju. To je predivan proces kao što je i svaki drugi proces. Oblaci koji se kreću nebom su divni, zašto ne bi bile divne i misli koje se kreću unutrašnjim nebom? Cvjetovi koji niču na drveću su divni, zašto ne bi misli cvjetale u vašem biću? Rijeka koja teče ka okeanu je divna, zašto ne bi bio takav i tok misli koji juri ka nekom nepoznatom cilju? Zar to nije divno?

Posmatrajte misli sa dubokim uvažavanjem, ne budite borci, budite ljubavnici. Posmatrajte fine nijanse uma: iznenadni obrti, divni preokreti, iznenadni skokovi i preskoci, igre koje um igra, snovi koji se javljaju – mašta, sjećanje, hiljadu i jedna projekcija koja se ukazuje – posmatrajte! Neka misli dolaze i odlaze – bilo gdje da žele. Tu nema ničega lošeg. Ne pokušavajte da manipulišete i usmjeravate misli. Neka se misli kreću u potpunoj slobodi. A onda će dolaziti i duži intervali bez misli. Vi ćete biti u blaženstvu sa malim satorijima, mini satorijima. Nekada će proći i minuti a da ne bude misli; neće biti kretanja misli – potpuna tišina, neremećenje. To treba da bude pozadina meditanata: ne biti borac. Ako se borite možete neko vrijeme smiriti um, ali to nije vaša pobjeda. Um će se vratiti, vi ćete ga trebati. Vi ne možete živjeti bez njega, ne možete u svijetu bitisati bez njega.

Ako možete stvoriti prijateljski odnos sa umom, ljubazni pristup, umjesto da to bude smetnja za meditaciju, to će početi da biva od pomoći. To će štititi vašu tišinu jer je ta tišina i njegovo blago, takođe – to nije samo vaše. To će postati tlo u kojem će cvjetati ruže meditacije; a tlo će biti sretno koliko i ruže. Kada ruže budu igrale na suncu, kiši i vjetru, tlo će se radovati, takođe. Moj pristup je sasvim drugačiji od pristupa koji je je postojao sve do sada. Hiljadama godina su sve religije učile nešto što je protiv tijela, protiv uma. Zato počnite sa ljubavlju prema tijelu koje je vaš spoljašnji dio. Počnite da volite vaš um, a ako volite vaš um, vi ćete ga uljepšavati, upravo na način kako uljepšavate vaše tijelo. Vi ga odražavate čistim, održavate ga svježim – ne želite da vam tijelo užasno smrdi, vi želite da vaše tijelo bude voljeno i poštovano od drugih. Vaše prisustvo ne treba da bude samo podnošljivo već i dobrodošlo.

Vi treba da vaš um uljepšate poezijom, muzikom, umjetnošću, sa velikom književnošću. Vaša nevolja je u tome što je vaš um ispunjen samo sa trivijalnostima. Takve trećerazredne stvari prolaze kroz vaš um koje vi ne možete voljeti. Vi ne razmišljate o nečemu što je veliko. Učinite da vam um bude u skladu sa veliki pjesnicima; učinite da bude u skladu sa ljudima kao što je Fjodor Dostojevski, Lav Tolstoj, Anton Čehov, Turgenjev, Rabindranat, Kalil Džubran, Mihail Naimi – učinite da budete ispunjeni najvećim visinama koje um može doseći. A kada se te stvari počnu okretati ka najvišim vrhovima, iza uma, vi ćete otkriti nove svjetove, nove univerzume za koje mi čak nemamo ni nazive. Mi možemo reći da je blaženstvo, ekstaza, prosvjetljenje, ali nijedan riječ to ne može opisati. To je jednostavno izvan moći jezika da to prevede u objašnjena, u teorije, u filozofije. To je jednostavno izvan toga. Ali um uživa u tom prevazilaženju sebe. U tome je moj jedinstveni doprinos. Sa apsolutnom skromnošću želim da vam kažem da sam daleko ispred Gautam Bude iz prostog razloga jer je on još u borbi sa umom. A ja volim svoj um, i kroz tu ljubav sam ga prevazišao.

To je sasvim novi početak. Prvo dopustite da vaš um bude uljepšan. Samo nakon tog mirisnog vrta uma ćete biti sposobni da uđete u tišinu bez neke borbe; um će tada biti od pomoći, neće biti prepreka. Ja nijesam našao da je on prepreka, zato vam mogu reći sa apsolutnom pouzdanoću da on nije prepreka. Vi samo ne znate kako da ga koristite. Ja ne kažem da ne treba da koristite vaš um, ali ne budite iskorišćeni od njega. Sada je um vaš gospodar a vi ste njegov sluga. Meditacija vas čini gospodarom, i um postaje sluga. I zapamtite: um kao gospodar je opasan jer, nakon svega, on je mašina; a um kao sluga je veoma značajan, koristan. Mašina treba da djeluje kao mašina, ne kao gospodar. Naše prednosti su zbrkane – naša svijest treba da bude gospodar. Zato uvijek kada trebate um, na Istoku ili Zapadu, koristite ga! Naravno, vi ćete ga trebati na pijaci. Ali kada ga ne trebate, kada se odmarate kući, pored vašeg bazena ili u vrtu, za njim nema potrebe. Stavite ga po strani, sasvim zaboravite na njega – tada samo bitišite.

Ali kako da ga stavimo po strani kada ga ne trebamo? Svjedočenje bez poistovjećenja je način da se on zustavi bez nekog napora da ga zaustavite. A kada budete uživali u tim blaženstvenim trenucima, vaša mogućnost da ga zaustavite na duži period će se ukazati. I konačno, vjerovatno, jednoga dana ćete postati gospodar. Tada kada budete željeli da razmišljate, vi razmišljajte; ako vam je misao potrebna, upotrijebite je, ako vam misao nije potrebna, dopustite joj da se odmara. Ne znači da vaš um više nije prisutan, on je prisutan, ali vi ga možete koristiti ili ne morate koristiti. Tada je to vaša odluka. Upravo kao kod nogu: ako želte da trčite, vi ih koristite; ako ne želite da trčite, vi se jednostavno samo odmarate – noge su tu. Na isti način, um je uvijek tu. Kada vam govorim, ja koristim um – nema drugog načina da bih govorio. Kada odgovaram na vaše pitanje, ja koristim um – nema drugog načina. Ja treba da odgovorim i da vam se obratim – um je divan mehanizam. Kada vam ne govorim i kada sam sam, tada nema uma – jer je to medijum obraćanja. Kada sjedim sam, on nije potreban.

Meditacija nije trud protiv uma. To je način shvatanja uma. To je jedan veoma ljubazan način svjedočenja uma, ali, naravno, čovjek treba da bude veoma strpljiv. Taj um koji nosite u vašoj glavi se razvijao vjekovima, hiljadama godina. Vaš mali um nosi čitavo iskustvo čovječanstva - i ne samo čovječanstva: životinja, ptica, biljaka, stijena. Vi ste prošli kroz svo to iskustvo. Sve što se do sada događalo se događalo i u vama. U veoma maloj ljušturi, vi nosite čitavo iskustvo egzistencije. To je vaš um. Zapravo, nije ispravo reći da je to vaše, to je kolektivno, to pripada svima nama. Dopustite da se to odvija na svoj način, i to će vas malo po malo odvesti do stanja ne-uma. Promatranje na kraju kulminira u ne-um.

Ne-um nije protiv uma, ne-um je iznad uma. Do ne-uma se ne dolazi ubijanjem i uništavanjem uma: ne-um dolazi kada sasvim spoznate um tako da vam više razmišljanje nije potrebno – vaše razumijevanje je to zamijenilo.

OSHO, A Path to Freedom