*** Prosvjetljenje nije udaljeni cilj. To je prisutna mogućnost. Vi to možete ispustiti. Ne znači da je to negdje daleko od vas; to znači da ste duboko uspavani. Vi to možete izgubiti. Ne znači da treba uporno da radite da biste to postigli; to samo znači da nijeste svjesni nečega što vas već okružuje. *** |
Zazen
Meditacija |
Zazen je duboka nezaokupljenost; to nije čak ni meditacija jer kada meditirate, vi pokušavate da nešto uradite: prisjećate se Boga ili se prisjećate sebe. Ti pokušaji stvaraju talasanje uma.
ZAZEN
Zazen meditacione grupe sjede jedan sat, a novi učesnici se podstiču da broje izdisaje u prvih pet ili deset minuta kako bi sebi pomogli da se uspostavi opuštenost „neizbirljive svijesti“.
Možete sjeđeti bilo gdje, ali bilo što da gledate, to ne treba da bude uzbuđujuće. Na primjer, stvari ne treba da se previše kreću. One će vas tako remetiti. Možete posmatrati drveće – to neće biti problem jer se ono ne kreće i prizor ostaje nepromijenjen. Vi možete posmatrati nebo ili samo sjeđeti na uglu i posmatrati zid.
Druga stvar je, nemojte gledati nešto posebno – samo prazninu, jer oči postoje da čovjek nešto gleda ali vi ne treba da gledate ništa određeno. Nemojte se usredsrediti ili koncentrisati na bilo što – tek samo razlivene slike. To vas veoma opušta.
Treća stvar je, dišite opušteno. Nemojte disati usiljeno, neka se disanje dogodi samo od sebe. Neka vam disanje bude prirodno, što će vas još više opustiti.
Četvrta stvar je, neka vaše tijelo ostane što je moguće mirnije, nepokretno. Prvo nađite dobar položaj - možete sjeđeti na jastuku, na madracu, u fotelji ili kako god želite, ali kada se jednom namjestite, ostanite nepokretni, jer ako se tijelo ne miče, i um je miran. U tijelu koje je nemirno, nemiran je i um. Tijelo i um nijesu dvije stvari. Oni su jedno: tijelo-um... to je jedna energija.
U početku će vam to izgledati malo teško, ali nakon nekoliko dana ćete silno uživati u tome. Malo po malo ćete uvidjeti kako sloj po sloj uma počinje da otpada. Doći će trenutak kada ste sasvim lišeni misli.
Bodidarma je sjedio devet godina i samo gledao u zid, ništa nije radio – samo je tako sjedio devet godina. Legenda kaže da su mu se tako noge osušile. Za mene je to simbolično. To jednostavno znači da su se svi pokreti osušili jer se svaka motivacija osušila. On nije nigdje išao. Nije bilo nikakave želje da se kreće, nije bilo cilja da se postigne – a on je postigao najveće što je moguće. On je jedna od najređih duša koja ikada hodala zemljom. I samo sjeđenjem ispred zida, on je postigao sve; nije ništa radio, nikakva tehnika, nijedan metod, ništa. To je bila jedina tehnika.
Kada ne postoji ništa da se gleda, malo po malo vaše interesovanje za gledanje iščezne. Samim gledanjem u čisti zid, unutar vas se ukazuje paralelna praznina i čistina. Paralelno sa tim zidom, drugi zid se ukazuje – bez misli.
Um se nikada ne može naći. Oni koji su ga tražili, svi su otkrili da nema uma!