SVJETSKA KRIZA – osjećaj bespomoćnosti

Ja razumijem vaš očaj, vašu bespomoćnost. Tako se osjeća svako ljudsko biće koje je svjesno krize. Ali vi nijeste svjesni velike snage: destrukcija je niža kategorija moći, a stvaralaštvo je viša kategorija moći. Destrukcija je iz mržnje, a stvaralaštvo je iz ljubavi. Vi ste vidjeli gdje mržnja može odvesti čovječanstvo – do njegovog konačnog samoubistva; ali vi nijeste uvidjeli mogućnost da ljubav, koja se izdigne do svoje najveće visine, jednostavno može spriječiti da se ta kriza dogodi. Niko nije beznačajan jer svako ima srce i svako ima ljubav i svako ima osjećanje – svijest koja ga može odvesti do najvišeg vrha egzistencije. Samo jedna individua može spriječiti ovu veliku krizu, a što reći o milionima ljudi prepunih ljubavi, radosti i tišine?

To je veoma jednostavno pitanje. Čovjek, kao dijete, je najbespomoćnije stvorenje među mladuncima svih životinja. Bez oca i majke dijete ne može opstati. Ono treba potpunu zaštitu, njegu, toplinu, inače, ono bi se zgrčilo i umrlo. Dijete je najslabije mladunče u čitavoj egzistenciji, ali ta slabost je i njen prikriveni blagoslov. Ali i to se može iskorišćavati, i to je rađeno vjekovima unazad. Roditelji nikada nijesu dopuštali slabost, bespomoćnost i zavisnost djeteta kako bi se to moglo preobratiti u nezavisnost, snagu, cjelovitost, individualnost. Oni su bili sretni da je dijete ostalo poslušno. Prirodno, poslušno dijete nije problem. Neposlušno dijete je uvijek problematično, ali to neposlušno dijete je zaista humano biće. Stavarajući pokornu, zavisnu djecu, zar mi ne stvarano još jadniji svijet?

Djeca se rađaju sa čistom inteligencijom, a mi još nijesmo sposobni da to poštujemo. Djeca su najviše iskorišćavana klasa u svijetu, čak više i od žena. Nakon oslobađanja žena, prije ili kasnije će se ostvariti oslobođenje djece, to je daleko potrebnije. Muškarac je zarobio ženu, a muškarac i žena, oboje su zarobili djecu. A pošto je dijete veoma bespomoćno, prirodno je da ono ovisi o njima. U tome je sami smisao iskorišćavanja dječije bespomoćnosti. I sve do sada su roditelji to radili; iako ne kažem da su oni voljno ili svjesno bili takvi, ali skoro nesvjesno, oni su to radili ne znajući što rade. Zbog toga je svijet u ovakvoj krizi, svijet je u ovakvoj zbrci. Nesvjesno, neznano, svaka generacija uništava sljedeću generaciju. Izgleda da naša nesvjesnost leži u korijenu naše destruktivnosti. Čovjek nastavlja da živi nalik robotu. Svo njegovo ponašanje dolazi iz mračnog prostora unutar njega. Odatle patnja u svijetu. Dok se taj unutarnji prostor ne osvijetli, postane pun svjetlosti, nema nade za čovječanstvo.

U prošlosti smo mogli opstati jer oružje za ubijanje ljudi još nije bilo savršeno. Ono je sada savršeno. Mi sada imamo savršene atomske bombe, hidrogenske bombe, laserske zrake, zrake smrti i ko zna što još. Sada smo postali toliko uspješni u uništavanju čovječanstva i Zemlje tako da ako uskoro ne unesemo više svjetlosti u srca miliona ljudi, čovječanstvo će propasti. Tada neće biti budućnosti. Mi možda živimo zadnje godine bitisanja na Zemlji. Ali ovo kritično stanje može postati i veliko prikriveno blagostanje. Ono nas može učiniti svjesnijim, odgovornijim. Ono nas može izazvati da učinimo nešto kako bi čovječanstvo skrenulo ka višem stanju svijesti. Jer nikada u istoriji čovjek nije bio tako bespomoćan pred smrću kao sada – a sa tolikim napretkom u medicinskoj nauci! Nikada prije nije bio toliko bespomoćan pred smrću. Nikada se čovjek nije toliko plašio smrti kao što se plaši sada.

Zbog čega ta bespomoćnost? Zbog toga što nijeste u dodiru sa vječnošću; vaši korijeni nijesu u vječnosti. Vi živite privremeni život, a smrt je kraj vremena. Ne vas. Zapamtite, smrt okončava vrijeme, ne vas. A ako ste živjeli u vremenu, sa vremenom, samo sa privremenim ciljevima, onda je smrt problem. Ali ako ste živjeli dublje unutar vas, tamo gdje vas niko ne može posjetiti, sasvim sami – tada ni smrt nije problem. Vi tada znate besmrtnost, ona je tamo skrivena. Zato nema potrebe da budete uplašeni, nema potrebe da osjećate očaj, bespomoćnost. Nekoliko idiota spremaju smrt planeti, ali postoje milioni inteligentnih ljudi koji to mogu spriječiti upravo svojom ljubavlju, svojom radošću, svojom ljepotom, svojom ekstazom.

Mi još nijesmo shvatili da je priroda u apsolutnoj ravnoteži. Ako eksplozija malog atoma može toliko da uništi, da li ste ikada pomislili što može da uradi eksplozija živog atoma vašeg bića? Drugim riječima, mi to nazivamo prosvjetljenje. To nije ništa drugo do eksplozija vašeg bića u svjetlost. Tada iznenada imate daleko višu i nadmoćniju snagu. Nema potrebe da se borite sa nižim, samo prisutstvo te snage će niže učiniti nemoćnim. I nemojte biti zabrinuti da ste bespomoćni da nešto uradite. Ideja bespomoćnosti se javlja jer vam nikada nijesu rekli kolike su vaše mogućnosti. Vi nikada nijeste zagledali u vaše potencijale: vašu ljubav, vašu tišinu, vaš mir, vašu milostivost, vašu radost. Vi nikada nijeste zagledali u taj neiscrpni potencijal vašeg bića. A ako bi hiljade ljudi cvjetali u ljubavi, muzici i plesu, a čitava Zemlja postala slavlje, tada Ronald Regan ne bi uspio da uništi ovaj svijet. On bi se osjećao bespomoćno, on bi osjećao krivicu da uništi tako divne ljude i tako divnu planetu.

Ako su milioni ljudi prepuni ljubavi i meditacije tada nema potrebe da osjećate očaj i bespomoćnost. Vama je od prirode data ogromna moć koja može da poništi svako nuklearno oružje. A to je ono što ja pokušavam da uradim: da vas pripremim za ljubav, nezuslovnu; da vas pripremim za prijateljstvo čak i sa strancima; da vas pripremim da odvacite vaše organizovane religije jer one stvraju konflikt; da odbacite čak i pripadnost vašoj naciji. Vi ćete formalno imati pasoš, ali to će biti samo formalnost. Duboko u vama nećete biti hindus, i nećete biti Indijac, vi ne treba da budete Njemac i ne treba da budete hrišćanin. Ako se taj talas proširi, a ja imam svaku nadu da će se proširiti – vi tada možete zaboraviti sve o Trećem svjetskom ratu, Drugi je bio posljednji. Treći je moguć samo ako nema dovoljno ljubavi i meditativne energije da to spriječi.

Ali to ne znači da treba da ostanete sasvim mirni. Vi treba da stvorite veliku atmosferu ljubavi oko sebe koja će biti zaštita; vi treba da naučite da plešete, da pjevate. Neka ti političari znaju da je ova Zemlja i dalje prepuna divnih ljudi – veoma mnogo pjesama, veoma mnogo muzike, veoma mnogo kreativnosti i veoma mnogo ljudi koji meditiraju. Zbog toga će oni promijeniti svoje misli i mamjere. Sa naše strane, mi ne trebamo jače nuklearo naoružanje da bismo zaustavili rat – u tome je problem! Mi trebamo nešto sasvim drugo. Ljubav će nam dati energiju, a meditacija će obezbijediti ogromnu snagu. I vi se nećete osjećati beznačajni, vi ćete se osjećati ponosno i značajno jer vaša ljubav, vaša meditacija, vaše blaženstvo će spasiti ovaj svijet.

OSHO: Love Is Going to Save the World