RAT i MIR

Mislim da je došlo vrijeme da ljudi u svijetu počnu da razmišljaju: ko su političari i njihova hipokrizija, njihova dvolična osobenost - jer ako se dogodi Treći svjetski rat više neće biti života na ovoj divnoj planeti.

Ja uopšte ne vjerujem u ovakvu deklaraciju UN, ali imam drugi program za ljude. Prvo, ne vjerujte vašim političarima. Ne budite utješeni njihovim lukavim strategijama. Drugo, zapamtite da ćete biti uništeni: sa vašom djecom, sa vašom suprugom, sa vašim roditeljima, sa vašim drvećem, sa vašim životinjama – sa svime što je živo na Zemlji. Ako bi ljudi na čitavoj Zemlji jednostavno odbili i rekli: „Mi nećemo ratovati, to nema smisla“. Ako bi ljudi odbili i rekli: „Mi ne želimo granice među nacijama. Ako ne bi bilo rata, zašto da držimo te granice? Čemu služe te granice?“ Ako bi ljudu u svijetu prisilili svoje vlade, i rekli: „Rasformirajte sve vaše vojske. Dopustite ljudima da budu kreativni.“

Političari žive od nasilja, nacije žive od nasilja. Ako bi nasilje nestalo tada ne bi bilo ni Italije, ni Indije, ni Japana. Tada bi bilo samo jedno čovječanstvo. Čemu sve te granice? Ali bez tih granica političar bi nestao, a on ne želi da nestane, očigledno. On ima veliki uloženi interes u granice, i granice treba da budu odbranjenje. A jedini način da se odbrane je da ubijaju; a što su veće ubice, to su veći pobjednici. Isto je i na nižoj ravni, u životima ljudi. Ljudi se uče da budu nasilni je dok nijeste nasilni, vi neće uspjeti u životu. Vi treba da budete veoma agresivni, tek tada ćete moći da ispunite svoje ambicije. Nježna osoba ne može uspjeti, ona će propasti jer se ne može takmičiti. Ona ne može gurati i vući ljude, ona ne može ljude gaziti.

Svi političari su kriminalci iz prostog razloga jer ih kriminal plaća. Vi samo treba da budete dovoljno lukavi da vas ne uhvate. Najosnovnije pravilo tog nasilničkog života je: sva sredstva su dobra ako ispunjavaju svrhu. I, naravno, umjesto da se raspravljate, jer je rasprava dug posao, i može da nikada ne dođe do zaključka – bolje je potegnuti mač, on odmah donosi odluku. Lakše se potući sa osobom i zaključiti ko je u pravu: 'Sila je u pravu'. To pravilo i dalje postoji – to je pravilo džungle. A političarev um je uvijek zainteresovan za rat. Adolf Hitler u svojoj autobiografiji Moja borba, kaže da ako političar želi da ostane u politici, on treba neprestano da izmišlja neprijatelje. Ako ne postoje stvarni neprijatelji, stvoriti izmišljotinu da će vas neko napasti, da ste okruženi neprijateljima. Samo to će vas držati na vlasti, ne mir. A činjenična stvar koju treba da znate je da je vaša čitava istorija ispunjena herojima koji nijesu ništa drugo do ratni huškači – ljudi koji su masakrirali milione ljudi. Vaša istorija ne sadrži ni jedno ime koje je mirotvorno. Ljudska istorija je podijeljena na dva dijela: prvi, kada je bilo rata; i drugi, kada su se spremali za novi rat. Nikada nije bilo perioda stvarnog mira. Priprema za rat je hladni rat – biti spreman, jer je zadnji rat uzeo mnogo, uništio je mnogo, zato treba da se ponovo pripreme. Za deset do dvadeset godina su ponovo spremni, oružje je spremno, neprijatelji postoje.

Ako oni uistinu misle to što govore, tada treba preduzeti pripremne korake. Prvi je da uklonite granice, uklonite pasoše i zelene kartone. Ovaj svijet, čitava ova Zemlja je vaša. Bilo gdje da želimo da budemo, to nije ničiji posao da nas spriječe. Neka postoji sloboda kretanja. Neka se sve rase, neka se sve nacije izmiješaju. I kada jednom ne bude tih granica, oni će se izmiješati, oni će se raširiti čitavim svijetom – sve postojeće rase – a to će biti veliki eksperiment u ukršatanju. Mi ćemo trebati da dođu bolje generacije.

Ovo društvo ovisi o mržnji, ne o ljubavi. Sve naše politike i sve naše takozvane religije su bazirane na mržnji. Nacije su podijeljene, ali zbog čega? Zemlja je jedna, kakva je potreba za nacijama? Indija, i Pakistan i Avganistan – kakva je potreba za tim nacijama? Zar čovječanstvo ne može živjeti zajedno? Čemu sve te granice? Te granice su potrebne samo zbog političara. Bez granica političari bi nestali; bez granica ne bi bilo politika. Te granice stvaraju čitavu tu igru, a te granice su samo veliki zatvori. Vi ne osjećate da ste zatvoreni jer je zatvor veoma velik tako da ga ne možete vidjeti. Ali samo pokušajte da pređete granicu iz Indije u Pakistan, ili iz Pakistana u Indiju, i onda ćete uvidjeti da je bila besmislica da mislite da ste slobodni. Vi ne možete preći granicu: vi trebate pasoš, vizu, dozvolu, ovo ili ono. Tada ćete iznenada postati svjesni da je zatvor bio veoma velik tako da nijeste bili svjesni njegovih zidova – ali postoje zidobi svuda oko vas.

Čovjek još nije postao civilizovan da bi mu se moglo dopustiti da se Zemljom slobodno kreće. Kada pređete iz jednog zatvora u drugi, vi treba da ispunite mnoge uslove. A te nacije se bore, neprestano se bore. Sedamdeset procenata ljudske energije se troši na rat – a ljudi gladuju, ljudi umiru. Ta ista energija može transformisati čitavu Zemlju u jednu veoma bogatu planetu tako da nikoga više uopšte ne bi bilo briga za raj. Mi možemo stvoriti daleko bolje raj ovdje; mi smo dovoljno naučno opremljeni. Koji je razlog za sve ove sukobe: ratove, i nasilje, i ubijanja i zlostavljanja? To je zbog takvog uma! Svijet će upoznati mir tek onda kada naučimo kako da odemo dalje od uma. Tada nijeste hrišćanin, i nijeste Indijac, vi nijeste Kinez i nijeste komunist. Tada ste samo ljudsko biće. U toj krajnjoj čistoti humanosti, svijet će doći do saznanja što je tačno mir i kakvo slavlje on donosi sobom. Um kao takav nije ništa drugo do pogrešno tumačenje. Ako zaista želite da to shvatite, oslobodite se uma.

Vaš um je stvoren od društva u kojem ste rođeni, i, naravno, ono je stvorilo vaš um za njegovu svrhu. Vaš um nije za vas već za društvo, za državu, za crkvu. Vaš um je rob. Ko god da ga je stvorio, on ga je stvorio za svoje potrebe – da ga iskorišćava. Svaka nacija puni vaš um nacionalizmom. Svaka religija puni vaš um idejom da čak i ako umrete za vašu religiju, to je najveća vrlina; ili da ubijete za vašu religiju nije grijeh. Sve te religije, sve te nacije, te političke, socijalne, religijske ideologije stvaraju konflikte, sukobe. Čovjek nije učinio ništa više na Zemlji osim ratovanje ili pripremanje za ratovanje. Čovjek nikada nije upoznao mir. Um nije ništa do proces ega, djelovanje ega. Um je granica između vas i Cjeline. To je zid, nije most – ne-um je most. Odatle je naglasak svih probuđenih da se krene od uma ka ne-umu. Ego može da živi samo ako ostanete u stalnoj borbi; stalni sukob je potreban jer je on lažna suština. Vi treba da to održavate, to nije nešto što je spontano, to nije nešto priodno što može da bitiše samo od sebe. On treba utrkivanje, on treba konflikt; on treba svaku vrstu zavisti, posesivnosti, mržnje, rata. On može da živi samo sa svim onim što je loše.

Postoje samo dva načina za izlaz iz toga: ili ćete patiti u toj nelagodnosti, ili ćete to prebaciti na nekog drugog. Kada ste iznutra napeti, vi ste spremni da se borite – bilo koji izgovor je dobar. Izgovor je nebitan; vi ćete napasti bilo koga: vašeg pomoćnika, vašu suprugu, vaše dijete. Kako rješavate vaš unutrašnji konflikt i nelagodnost? Vi činite druge odgovornim, a onda prolazite kroz katarzu. Tada možete biti gnjevni, možete izbaciti svoj gnjev i nasilje, a to će vam dati oslobađanje, olakšanje – naravno, privremeno, jer se iznutra nijeste promijenili. To će se ponovo sakupiti, to ostaje stara navika. Sjutra ćete ponovo sakupiti gnjev, mržnju, i moraćete da to izbacite. Vi se svađate sa drugima jer sakupljate smeće unutar vas, a to morate da izbacite. Osoba koja je pobijedila sebe postala je samo-svoj, nema unutrašnjeg konflikta. Sukob je iščezao. On je sjedinjen iznutra – više ne postoje dvoje. Takav čovjek nikada neće prebacivati svoje problem na druge, takav čovjek se neće boriti ni sa kim. Zato je trik uma da izbjegne unutrašnji konflikt jer je unutrašnji konflikt bolniji zbog mnogo razloga. Osnovni razlog je u tome što svako do vas ima sliku o sebi kao dobrom čovjeku. A život je takav da bez te slike će biti teško živjeti.

Naučite da budete smireni, stišani – spokojni. To treba da bude početak za sve učenike. Ništa se ne može učiniti prije toga, a sve će biti lakše poslije toga. Kada otkrijete sebe krajnje sretnim i blaženim, tada čak i ako se dogodi Treći svjetski rat, i ako nestane čitav svijet, i ostanete sasvim sami – to neće uticati na vas. Vi ćete i dalje sjedjeti ispod vašeg drveta i raditi vipasanu. Onog dana kada dođe trenutak u vašem životu da možete podijeliti vašu radost – tada ste spremni da dajete ljubav. Prije toga su samo patnje, nade i frustracije, želje i neuspjesi, snovi – i onda prašina u vašim rukama i u vašim ustima. Čuvajte se, ne gubite vrijeme! Što ranije budete usklađeni sa ne-umom, to je bolje za vas. Tada mnoge stvari mogu da cvjetaju u vama: ljubav, kreativnost, spontanost, radost, molitva, zahvalnost, božanstvenost.

Ako više i više ljudi postanu smireni, radosni, ako više i više ljudi može plesati i pjevati, ako više i više ljudi bude moglo reći 'Aleluja' iz njihovog najdubljeg bića – tada će biti nemoguće da tih nekoliko ludih ljudi pokrenu rat. Tada ćemo te lude ljude moći veoma lako staviti u mentalni azil. Mi možemo naše prijestonice pretvoriti u mentalne azile, to neće biti veliki problem – kada se jednom unutrašnja svijest mnogih ljudi bude transformisala. Stoga, budite meditanti, budite ljubavnici, budite slavljenici. Stvorite od čitave egzistencije što je moguće više blaženstva i radosti. Učinite da život bude veoma lijep tako da niko ne poželi da umre.

OSHO, Towards a New Humanity