PORODICA

Novi oblici kolektivnosti treba da se ostvare. Ja ne bih volio da ih zovem 'društvo', samo zato da bih izbjegao konfuziju riječi. Ja novu kolektivnost nazivam 'komuna', zajednica. Ta riječ je značajna. To znači mjesto gdje ljudi ne žive samo zajedno, već gdje su ljudi u dubokom zajedništvu. Živjeti zajedno je jedna stvar – mi to radimo. Svaki grad, svako naselje, hiljade ljudi žive zajedno, ali kakvo je to zajedništvo? Ljudi ne poznaju čak ni svoje susjede. Oni žive u istom neboderu, hiljade ljudi, a oni nikada ne saznaju da žive u istoj kući. To nije zajedništvo jer tu nema komunikativnosti. To je samo jedna svjetina, nije zajednica. Zato želim da rijeć 'društvo' zamijenim sa riječ 'komuna'.  Društvo je bitisalo na određenim osnovnim principima. Vi treba da ih uklonite, inače društvo neće nestati. Prva i najvažnija jedinica društva je porodica. Ako porodica ostane takva kakva jeste, društvo ne može nestati, tada ni religije ne mogu nestati. Tada mi ne možemo stvoriti jedan svijet, jedno čovječanstvo.

 Porodica je korijen uzroka miliona bolesti. To je temeljni kamen koji je stvorio nacije, koji je stvorio rase, koji je stvorio organizovane religije. A takva porodica je uništila blaženstvo muškarca i žene u čitavom čovječanstvu. Na Zapadu danas svaki treći brak završava razvodom sa užasnim sudskim borbama oko djece i imovine. Većina svih prestupa i ubistava u svijetu se događa u porodici između članova porodica. Osnovna struktura porodice je posesivnost: suprug posjeduje suprugu, a oboje gospodare djecom. A onog trenutka kada zagospodariš sa ljudskim bićem, vi mu oduzimate njegovo dostojanstvo, njegovu slobodu, samu njegovu ljudskost. Vi mu oduzmete sve što je lijepo, a stavite mu samo lisice na ruke. Možda su napravljeni od zlata divni kavezi za njegova krila, ali ti zlatni kavezi ne mogu mu dati nebo i slobodu neba.

Porodica nastoji da vas odvoji od čitavog društva, isto kao što vas nacija odvaja od drugih nacija – to je jedna ista strategija podjela. Kada jednom porodica nestane, mnogo psiholoških bolesti će nestati, mnogo političkih ludosti će nestati. Zato je prva stva: model komune neće imati porodicu. Razlog je jasan: ona neće imati brakove. Po prvi put će ljubavi dati poštovanje koje je zasluživala vjekovima. Ljubav treba da bude jedini zakon između dvoje ljudskih bića. Ako oni odluče da žive zajedno, samo radost treba da bude njihova povezujća snaga. i zapamtite, kao sve što je stvarno, i ljubav se mijenja. Samo nestvarne stvari, plastične stvari, ostaju stalne. Brak je stalan, ali on stiče stalnost ubijajući ljubav. Brak gradi svoj dom na grobu ljubavi. Naravno, to donosi samo agoniju, tugu,patnju, ropstvo i potpuno uništenje čovjekove duhovnosti.

Model komune će biti zajedništvo, okupljanje slobodnih duša. Djeca treba da pripadaju zajednici a ne roditeljima. Roditelji su djeci stvorili dovoljno štete, njima se neće dopustiti da više nikada ne kvare svoju djecu – iako su njihove namjere dobre. Ali što da se radi sa njihovim dobrim namjerama? Svi rezultati su loši. Oni uče svoju djecu da budu konkurentni, a konkurencija donosi zavist. Oni uče svoju djecu da postanu neko u svijetu, da „stvore ime“ za sebe. To od života stvara borbu, ne radovanje već stalno ratovanje – tako destruktivno da to odnosi svu vašu radost, svu vašu vedrinu, sav vaš procvat – ostavljajući za sobom samo skelete koji se bore za moć, za novac, za položaj. Život postaje bojno polje.

Sva krivica ide roditeljima. Oni su živjeli kao ambiciozna bića, oni su uništili sebe. Sada oni daju svojoj djeci u nasljedstvo svoje neispunjene želje, svoje nezavršene ambicije. Na taj način te bolesti idu od jedne generacije do druge. Mi treba da zaštitimo djecu od prošlosti. Jedini način je da pripadaju zajednici. Djeca ne treba da žive sa svojim roditeljima već u zajedničkim hostelima tako da roditelji ne mogu trovati njihove umove. Roditelji se mogu sresti sa njima i provesti vikend sa njima, ali u suštini oni će rasti nezavisno. A komina će se brinuti da ne bude pitanja o bilo kojoj religioznoj ili političkoj ideologiji, nacionalnosti, rasi, kasti – sve te stvari koje stvaraju podjele. To je jedini način da se stvori prekid sa prošlošću. To će neizmjerno pomoći ako djeca mogu vidjeti stvari u drugačijem svjetlu.

Imati jednog oca i jednu majku je psihološki opasno: jer ako je dijete dječak, on će početi da oponaša oca; ako je dijete djevojčica, ona će početi da oponaša majku – i tako se ukazuju veliki psihološki problemi. Otac i majka treba da se izmaknu, a ujaci i ujne treba da zauzmu njihovo mjesto. Treba da postoji veoma mnogo ujaka i ujni, a možda majka treba da bude glavna ujna, a otac da bude glavni ujak – ali ništa više od toga. Dobro je da porodica nestaje. Ako su djeca u rukama zajednice – a ja sam sa time eksperimentisao i otkrio da je to veoma uspješno – djeca su daleko sretnija jer su daleko slobodnija. Nikakva uslovljavanja im nijesu nametnuta. Oni ranije sazrijevaju, jer niko ne pokušava da ih učini zavisnim, zato oni postaju nezavisni. Niko ne pokušava da izađe iz svog puta da bi im pomogao, zato oni uče kako da pomognu sebi. To donosi zrelost, jasnoću, određenu snagu.

Nestankom porodice nestaće i nacije jer je porodica jedinica nacije. Zato sam uvijek neizmjerno sretan kada vidim da porodica iščezava, jer znam da će nakon toga i nacija nestati. Sa tim će otićići i takozvane religije, jer je porodica ta koja vam nameće religiju, nacionalnost i takve stvari. Kada porodica nestane, ko će vam nametati hrišćanstvo, hinduizam? Do sada su svi prisiljavani da budu u skladu sa idejama drugih. To uzrokuje bijedu i veliku bol, i oduzima svu radost i zadovoljstvo iz života. Svi treba da budu svoji i da doprinesu životu u skladu sa svojim načinom: stvarajući muziku, ili stvarajći slikarstvo, ili pišući poeziju, ili proizvodeći bolje voće, bolju žetvu, praveći bolje puteve. Svima treba dopustiti da ispune svoje potencijale.

Model komune će dati dostojanstvo svakoj individui. Model komune će stvarati što je više moguće inteligencije, i dozvoliće ljudima da rastu inteligentno, da traže i tragaju za svojom istinom jer samo tako čovjek može postati inteligentniji. Trganjem i istraživanjem se inteligencija oštri nalik maču. Čovjek je živio neinteligentno jer su mu religije svijeta ukazivali samo na jednu stvar: vjerovanje. A vjerovanje je otrov za inteligenciju. Oni su naglašavali samo jednu stvar: vjeru. A vjera je protiv razvoja.

Novi čovjek kojeg ja zamišljam neće imati nikakav vjerski sistem i neće imati nikakvu vjeru. On će biti tragalac, istraživač, i njegov život će biti život neizmjernog otkrivanja: otkrivanja u spoljašnjem svijetu i otkrivanja unutarnjeg, takođe. Ja želim da svako ljudsko biće bude pronalazač: Galileo, Kopernik, Kolumbo u spoljašnjem svijetu; i Gautam Buda, Zaratrustra, Čuan Ce u unutrašnjem svijetu. Moj čitav trud je koncentrisan na jednu stvar: da stvorim novog čovjeka nalik Zorba Budi. U modelu komune svi će imati oba kvaliteta: kvalitet Zorbe i kvalitet Bude – neizmjerno zainteresovani za spoljašnji svijet, a u isto vrijeme, u ljubavi sa unutrašnjim traganjem. Onog dana kada budete oboje zajedno, vi ćete postati novi čovjek, a taj novi čovjek će biti spasilac čovječanstva. Komuna će biti skup tragalaca, ljubavnika, prijatelja, kreativnih ljudi svih dimenzija života. Mi možemo stvoriti raj ovdje, na Zemlji.

 OSHO, The Golden Future