*** Ružin cvijet sadrži sve ruže prošlosti. I ako možete shvatiti, on sadrži i sve buduće cvjetove, takođe. *** |

Brak
Humaniverzitet |
BRAK
Ljubav je jedino čudo koje postoji. Ljubav je stepenica od pakla do raja. Ako pravilno naučite o ljubavi, vi ste naučili sve. Ako propustite ljubav, vi propuštate sav vaš život. Ljudi koji pitaj o bogu, zapravo, oni ne pitaju o bogu. Umjesto što to pitaju, oni treba da objave da ne znaju što je ljubav. Onaj koji je upoznao ljubav je upoznao Voljenog - ljubav je sagledavanje Voljenog. Onaj koji pita o svjetlosti, jednostavno kaže da je slijep. Onaj koji pita o Bogu, jednostavno kaže da njegovo srce još nije procvjetalo u ljubavi. Bez ljubavi, život je samo jedan dosadan posao: siv, bez boja, bez pjesama, bez slavlja. Ljubav donosi boje: sivilo iznenada postaje duga, eksplodira u hiljadu i jednu boju, a teret i dosada postaju psihodeličnost. Ljubav mijenja čitavu klimu vašeg unutrašnjeg bića – a sa tom promjenom se mijenja čitava egzistencija. Ništa se spolja nije promijenilo, ali kada jednom budete prepuni ljubavi, vi ćete imati sasvim drugačiju egzistenciju.
Zato nema potrebe za brakom, to je ružna institucija stvorena od strane kolektivnog uma. Brak je napor da se od ljubavi stvori navika, da se ljubavi da disciplina, da se to učini legalnim, društvenom formom. Ali što vi radite? Kako možete nešto urediti što još ne postoji? Vi možete voljeti muškarca ili ženu, i vi u tom trenutku možete osjetiti da ćete je voljeti zauvijek i zauvijek, ali to je samo osjećanje tog trenutka. Kako joj možete to obećati? Autentičan muškarac nikada ne može obećati. Kako možete obećati nešto za budućnost? Kako možete reći da ćete zaista biti sposobni da volite i sjutra? Ako ta ljubav iščezne što ćete uraditi? A ona se ukazala sama od sebe, vi je nijeste donijeli, zato kada ona nestane, što ćete uraditi? Ona dolazi i odlazi; ona se događa i nestaje. Ona nije u vašoj moći, to je nešto jače od vas.
Zato kada kažete: „Ja ću te voljeti i sjutra“, što ćete uraditi? Ako ta ljubav nestane, vi ćete se pretvarati, naći ćete neku zamjenu. To se događa u braku. Tada dvoje zamrlih ljudi živi u mrtvom odnosu u raspravama, svađama, prigovaranju, pokušavajući da dominiraju, manipulišu, iskorišćavaju, uništavaju. Zato je brak ružna stvar, a ljubav je neizmjerno lijepa. Život u braku, život dicipline je dosadan život – monoton. Monogamija je monotona. Vi morate jedno isto neprestano da ponavljate. I nijeste slobodni da istražujete nove puteve bića. Vi nijeste slobodni da uviđate nove stvari. Vi nijeste slobodni da iskusite novu ljepotu, novu istinu.
Brak je propao jer se ne možete izdići do standarda koje ste očekivali od braka, od koncepta braka. Vi ste bili grubi, bili ste puni ljubomore, bili ste puni požude – nikada nijeste spoznali što je uistinu ljubav. U ime ljubavi ste pokušavali sve što je upravo suprotno od ljubavi: posesivnost, dominacija, moć. Brak je postao bojno polje gdje se dvije osobe bore za nadmoć. Naravno, muškarac ima svoj način: grub i primitivan. Žena ima svoj način: ženstven, mekši, malo civilizovaniji, stišaniji. Ali situacija je ista. Zato sada psiholozi govore o braku kao o intimnom neprijateljstvu. To se tako i dokazalo. Dvoje neprijatelja žive zajedno pretvarajući se da su u ljubavi, očekujući da ono drugo da ljubav, a to isto očekuje i druga strana. Niko nije spreman da to da – niko to nema. Kako možete dati ljubav ako je nemate?
Ja nijesam protiv braka, ja samo želim da budete svjesni da postoji mogućnost da se ode iznad toga, takođe. Ali ta mogućnost se otvara samo zato što brak stvara previše nevolja za vas, previše tuge i muke, tako da treba da naučite kako da to prevaziđete. To je veliki podsticaj za preobražaj. Brak može biti neophodan; on je potreban da vas dovede do vaših čula, da vas dovede do vašeg zdravlja. Brak je neophodan, a ipak dođe trenutak kada treba da ga prevaziđete, takođe. On je nalik stepenicama. Vi se penjete na stepenice, one vas vode naviše, ali dođe trenutak kada treba da odložite stepenice. Ako se vežete za stepenice, tada nastaje opasnost.
Naučite nešto iz braka. Brak predstavlja čitav svijet u minijaturnom obliku: on vas uči mnogim stvarima. Samo mediokriteti ništa ne nauče. Inače vas to uči da ne znate što je ljubav, da ne znate kako da se odnosite, da ne znate kako da opštite, da ne znate što je zajednica, da ne znate kako da živite sa drugima. Brak je ogledalo: on vam pokazuje vaše lice u svim različitim aspektima. I sve je to potrebno za vaše sazrijevanje. Ali osoba koja se zauvijek veže za to ostaje nezrela. Čovjek treba da ode iz toga. Brak u osnovi znači da još nijeste spremni da budete sami, vi trebate druge. Bez drugih se osjećate besmisleno, a sa drugima se osjećate očajno. Brak je zaista dilema. Ako ste sami, vi ste očajni; a ako ste sa nekim tada ste nesrećni. On vas uči vašoj stvarnosti: da nešto duboko u vama treba preobražaj, tako da možete biti blaženstveni kada ste sami, i da možete biti u blaženstvu kada ste sa nekim. Tada brak više nije brak jer tada više nema ropstva. Tada je to davanje, tada je to ljubav. Tada vam on daje slobodu, a daje i slobodu za rast drugih.
Uobičajeni brak je nesvjesno robovanje: vi ne možete da živite sami, zato postajete ovisini o drugima; a ni drugi ne mogu živjeti sami, zato i on ili ona postaju ovisni o vama. A mi mrzimo osobu od koje smo ovisni – niko ne voli da zavisi od nekoga. Naša najdublja žudnja je da imamo slobodu, potpunu slobodu – a zavisnost je protiv slobode. Zato svi mrze zavisnost, i zbog toga se parovi nesprestano svađaju, ne znajući zašto se svađaju. Oni treba da meditiraju, oni treba da to prevaziđu. Sve im predstavlja samo izgovor za svađu. Ako zamijenite jedan izgovor, drugi ćete naći. Ako vam ne ostane nikakav izgovor, tada ćete izmisliti neki novi izgovor – ali svađa mora da postoji.
Ljubav je jedino čudo koje postoji. Ljubav je stepenica od pakla do raja. Ako pravilno naučite o ljubavi, vi ste naučili sve. Ako propustite ljubav, vi propuštate sav vaš život.
Osho, Tao: The Golden Gate