*** Biti svjestan uma je biti svjedok uma. Kako ta svjesnost biva jača, vi isto tako počinjete osjećati da ste izvan uma. Malo po malo ta udaljenost raste. Vaše svjedočenje doseže do osunčanih vrhova a um ostaje u mračnim dolinama, daleko iza vas. Vi još možete čuti taj eho ali on ne utiče na vas. Vi ste izvan njegovog domašaja. *** |
Kontrola misli
Meditacija |
KONTROLA MISLI – istinska revolucija.
Misli i samo misli su ispred nas. Naše čitavo viđenje je prekriveno njima. Mi treba da okrene proces od razmišljanja ka nerazmišljanju. Ta promjena smjera je revolucija. A kako se to može postići? Mi prvo moramo da spoznamo kako se misli rađaju, i samo tako se mogu zaustaviti da se rađaju.
Misli su veoma kratkog života, nijedna misao ne traje dugo. Određena misao ne traje, ali misaoni process traje. Misao umire sama od sebe jedna za drugom, ali tok misli ne prestaje. Misli nijesu problem, ali rađanje misli je problem. Pitanje je kako se one rađaju. Ako možemo zaustaviti njihov dolazak, ako možemo uvježbati kontrolu rađanja misli, tada bi misli koje su se upravo rodile nestale u trenutku. Misli umiru svake sekunde, ali njihovo potpuno uništenje se ne događa jer nove misli neprestano niču.
Kako se misao rađa? Koncepcija i rađanje misli je rezultat naše rekacije na spoljašnji svijet. Postoji svijet događaja i predmeta spolja, i naša reakcija na taj svijet je sama odgovorna za rađanje misli.
Ja pogledam cvijet, gledanje nije razmišljanje, i ako ja jednostavno nastavim da gledam, nikakva misao se neće ukazati. Ali čim mi pogledamo cvijet, mi kažemo: “To je veoma divan cvijet”, i misao se rodi. Ako, naprotiv, ja samo gledam cvijet, ja ću iskusiti njegovu ljepotu, ali se nikakva misao neće roditi. Ali čim mi dobijemo bljesak iskustva, mi počinjemo da mu dajemo riječi. A čim nekom iskustvu date riječi, misli se rode.
Ta reakcija, ta navika da dajemo iskustvu riječi, to pokriva iskustvo viđenja sa mislima. Iskustvo se potiskuje, viđenje se potiskuje, i samo riječi ostaju da lebde u umu. Te same riječi su naše misli. Te misli su veoma kratkog vijeka, zato prije no što jedna umre, mi preobratimo drugo iskustvo u misli. Taj proces se nastavlja kroz čitav naš život, i mi postajemo previše ispunjeni riječima i previše opterećeni pod njima tako da gubimo sebe u njima.
Odbaciti naviku davanja riječi našim iskustvima je eliminisanje rađanja misli. To će biti veoma velika revolucija u vašem životu da joj neće biti poređenja. Riječi staju na put i zaustavljaju tu revoluciju da zauzme mjesto. Rađanje misli postaje prepreka toj revoluciji.
OSHO, Hidden splendor