SIGURNOST

Sigurnost je najveća obmana koja postoji. Život je nesiguran. Ljubav je nesigurna. Postojati znači biti u nesigurnosti. Postojati znači biti u stalnoj opasnosti. Samo mrtvi su sigurni jer oni više nikada ne mogu umrijeti, ništa im se više ne može dogoditi. Što ste življi, vi ste nesigurniji. Stoga mnogi ljudi odluče da ne budu živi jer neka vrsta mrtvila im daje sigurnost, zaštitu, štit. Mnogi ljudi odluče da ne gledaju stvarnost jer je stvarnost nesigurna. Ja ne mogu ništa uraditi u vezi sa tim, vi ne možete ništa uraditi – to je tako kako je. Stvarnost je nesigurna, čovjek ne može znati što će se dogoditi sljedećeg trenutka. Ja mogu biti ovdje, ja mogu da ne budem ovdje; vi možete biti ovdje, vi možete da ne budete ovdje. Naredni udisaj može doći, može i da ne dođe.

Da izbjegnemo taj strah od nesigurnosti, mi počinjemo da se krećemo na taj način kako bismo mogli da živimo što je duže moguće. I onda nastojimo da osiguramo naše živote: mi počinjemo da stvaramo kompromise, počinjemo da bivamo sve više i više osigurani, bezbijedni, upravo zbog tog straha. Mi postajemo nepokretni zbog sve veće sigurnosti: što ste sigurniji, manje ćete biti životni. A usljed straha od smrti, mi težimo za sigurnošću: račun na banci, životno osiguranje, brak, sređen život, dom; mi postajemo dio sistema države, mi se priključujemo političkoj partiji, mi se uključujemo u religiozne organizacije – postajemo hindusi, hrišćani, muhamedanci. Sve su to načini da nađemo sigurnost. Sve su to načini da nađemo neko mjesto pripadnosti: zemlji, crkvi. Zbog tog straha nas iskorišćavaju političari i svještenici. Ako nemate nikakvog straha, nikakvi političar, nikakvi svještenik vas ne može iskoristiti. Samo zbog straha vas može iskorišćavati jer može obezbijediti – makar vam može obećati – da će vas to učiniti sigurnim: „To će biti vaša sigurnost. Ja mogu garantovati.“. Ta roba vam nikada neće biti isporučena, ali obećanje je dato. A obećanje drži ljude u stanju iskorišćavanja, potlačenosti. Obećanje drži ljude u ropstvu.

Ovo je nešto veoma fundamentalno da se shvati: život u njegovoj samoj suštini je neizvjesnost. Kada štitite sebe, vi uništavate vaš sami život. Zaštita je smrt, jer samo oni koji su mrtvi, u svojim grobovima su apsolutno zaštićeni. Niko ih ne može vrijeđati, ništa im se loše ne može dogoditi. Više nema smrti za njih – sve se već dogodilo. Tada se više ništa ne može dogoditi. Da li želite sigurnost groblja? To je ono što svi nesvjesno nastoje da rade. Različiti su njihovi putevi, ali je cilj isti. Za novcem, vlašću, ugledom, društvenom ugodnošću, pripadanju svjetini – religioznoj, političkoj – biti dio porodice, nacije, za čim vi težite? Ako vas samo neki nepoznati strah okruži, vi počnete da stvarate barijere između vas i tog straha. Ali sa tim istim barijerama udaljavate sebe od života.

Čitavo čovječanstvo je bolesno iz prostog razloga jer ne dozvoljavamo da životna nesigurnost bude naša sama religija. Naši bogovi su naša sigurnost, naše vrline su naša sigurnost, naše znanje je naša sigurnost, naši odnosi su naša sigurnost. Mi trošimo čitav naš život u sakupljanju obveznica osiguranja. A u međuvremenu neizmjerno divan život nam klizi iz ruku. Drveće je divno jer ne zna za strah od nesigurnosti. Divlje životinje su tako veličanstvene jer ne znaju da postoji smrt, da postoji nesigurnost. Nesigurnost ima ogromnu ljepotu, a vi je nijeste okusili. Vi ste postali previše naviknuti sa prljavom vodom bazena: ustajalom, smrdljivom. Vi ste zaboravili ljepotu rijeke, stalnim tokom od poznatog ka nepoznatom, od ograničenog ka neograničenom. Ja treba da vam oživim sjećanje na to, to je prisjećanje, jer ste jednog dana to znali.

Svako dijete je rođeno živahno, puno radosti, velike energije, velike ljubavi za životom, velike znatiželje, beskonačnog čuđenja, poštovanja malih stvari. Svako dijete je rođeno kao avanturist, istraživač. I svako dijete je rođeno sa velikom željom da ide u nepoznato. Mi smo ga uskraćivali. Mi smo ga zaustavljali. Mi smo ga spriječavali. Mi smo počeli da ga kultivišemo, a sve što mi nazivamo kultivacija nije ništa drugo do uništavanje svih mogućnosti: dopuštanje samo malih rupa u kojima može da živi, uzimajući mu čitavo nebo, i dajući mu samo mali ugao u svijetu. A on je rođen kao svi muškarci, sve žene, sve životinje, sva drveća, sve rijeke, kao sve planine. I što smo mi uradili sa djetetom? Mi smo mu oduzeli sve što je donio. Mi smo ga učinili doktorom, inžinjerom, biznismenom, vojnikom, političarem – mi smo ga ograničili. On je rođen kao cjelina, kao beskonačnost – sve su mu alternative bile otvorene. Mi smo zatvorili sve alternative, a ostavili samo jednu alternativu otvorenu. Mi smo ga ubili! Mi smo mu dopustili samo najmanji dio njega da živi.

Jednom ćete spoznati smisao što je biti nesiguran. Sve što ja treba da uradim je da vas podsjetim, da izazovem to prisjećanje u vama. I kada jednom to ponovo okusite, vi ćete odbaciti sve vaše iluzije, i počećete da se krećete ka nepoznatom sa svom tom nesigurnošću. I vi se tada nećete osjetiti uplašeni, vi ćete se osjetiti uzbuđeni. Vi tada nećete osjetiti da je nesigurnost nešto loše, već da je korijen svih avantura. Nesigurnost nije nešto što je protiv vas, to je prava mogućnost vaše egzistencije. Ona oštri vašu inteligenciju, ona vas drži živim, obazrivim. Ona vas drži uvijek u tajnovitosti, ona vas drži u stanje stalnog iznenađenja. Nesigurnost je divna. A onog dana kada spoznate da je nesigurnost divna, vi ćete spoznati mudrost nesigurnosti.

OSHO, Each Moment Is Insecure