RAZVIJANJE PAŽNJE

Šiva reče: “Bilo gdje da se vaša pažnja usmjeri, u tom samom trenutku - iskustvo.”

U ovoj tehnici, prvo treba da razvijete pažnju. Vi treba da razvijete neku vrstu pažljivog pristupa, i samo tada će ova tehnika biti moguća; zato bilo gdje da se vaša pažnja usmjeri, vi možete to iskusiti – vi možete iskusiti sebe. Upravo posmatrajući cvijet, vi možete iskusiti sebe. Tada gledanje u cvijet nije samo gledanje u cvijet već i u samog gledaoca – ali samo ukoliko znate tajnu pažljivosti. Jer vi možete gledati cvijet, i možete misliti da gledate cvijet, ali vi počinjete da razmišljate o tom cvijetu, i cvijet tako nestaje. Vi tu više nijeste, vi ste otišli negdje drugo, vi ste se udaljili.

Pod pažljivosti se podrazumijeva da kada gledate cvijet, vi gledate u cvijet i u ništa drugo – isto kao da je um stao, kao da tada nema razmišljanja i da samo iskustvo cvijeta postoji. Pažljivost znači smirena budnost bez ikakvih misli koje ometaju. Razvijajte to! Vi to možete razviti samo upražnjavajući to – nema drugog načina. Radite to što je moguće češće, i vi ćete to razviti. Radite bilo što, budite bilo gdje, pokušajte da to razvijete.

Vi putujete kolima ili vozom. Što vi tada radite? Pokušajte da razvijate pažljivost – ne gubite vrijeme. Pola sata ćete biti u vozu: razvijajte pažljivost. Samo budite tu. Ne razmišljajte. Gledajte u nekoga, gledajte po vozu ili gledajte napolje, ali budite pogled, nemojte ništa razmišljati. Prestanite da mislite. Budite tu i gledajte. Vaš pogled će postati direktan, prodoran, i odasvud će se vaš pogled odbijati i vraćati vama, a vi ćete postati svjesni posmatrača. Vi nijeste svjesni sebe jer postoji zid. Kada posmatrate cvijet, prvo vaše misli mijenjaju vaš pogled; one mu daju svoju boju. Potom taj pogled ide ka cvijetu. On se vraća ali vaše misli ponovo daju drugačiju boju. I kada se vrati, on vas više tu ne nalazi. Vi ste otišli negdje drugo, vi nijeste tu. Svaki pogled se vraća; sve se odražava, uzvraća, ali vi tu nijeste da to primate. Zato budite tu da biste to mogli primiti. Tokom čitavog dana to možete pokušavati na mnogim stvarima, i tako ćete malo po malo razviti svoju pažljivost. Sa tom pažljivošću učinite ovo:

“Bilo gdje da se vaša pažnja usmjeri, u tom samom trenutku - iskustvo.”

Tada gledajte bilo gdje, ali samo gledajte. Pažnja se usmjerava, i vi doživljavate sebe. Ali prvi uslov je da imate sposobnost da budete pažljivi. I vi to tako možete upražnjavati. Nema potrebe da za to imate neko posebno vrijeme. Bilo što da radite: jedete, kupate se, stojite pod tušem – samo budite pažljivi. Ali što je tu problem? Problem je što mi sve radimo sa umom, i neprestano planiramo budućnost. Možete da putujete u vozu, ali vaš um već smišlja neko drugo putovanje: programira, planira. Zaustavite to!

Jedan zen monah Bukuju je rekao: “Ovo je jedina meditacija koju znam. Dok jedem, jedem. Dok hodam, hodam. A kada osjetim da mi se spava, ja spavam. Što god da se dogodi, to se dogodi. Ja nikada ne posredujem.” To je sve što treba – ne miješati se! I što god da se dogodi, dopustite da se dogodi – vi ste jednostavno samo prisutni. To će vam dati pažljivost. A kada imate pažljivost, ova tehnika je upravo u vašim rukama.

“Bilo gdje da se vaša pažnja usmjeri, u tom samom trenutku - iskustvo.” Samo se prisjetite sebe.

Postoji duboki razlog zašto ova tehnika može biti od pomoći. Vi možete udariti loptu i pogoditi zid – lopta će se vratiti. Kada pogledate cvijet ili lice, određena energija se izbacuje – vaš pogled je energija. A vi nijeste svjesni da kada gledate da ulažete neku energiju, vi izbacujete neku energiju. Određena količina energije, ili vaša životna energija je bila izbačena. Zato se osjećate iscrpljeno nakon gledanja na ulicu čitav dan: ljudi prolaze, reklame, svjetina, prodavnice. Gledajući sve to vi se iscrpite, i zatim poželite da sklopite oči i da se opustite. Što se dogodilo? Zašto se osjećate tako iscrpljeno? Vi ste bacili energiju.

Buda i Mahavita, obojica su naglašavali da njihovi monasi ne treba previše da gledaju; oni treba da se koncentrišu na tlo. Buda kaže da možete da gledate samo jedan metar ispred sebe. Ne gledajte nigdje. Samo gledajte na stazu kojom se krećete. Gledati jedan metar naprijed je dovoljno, jer kada ste prešli jedan metar, vi ćete ponovo gledati jedan metar naprijed. Ne gledajte više od toga, usmjerite svoju pažnju jer tako nećete nepotrebno gubiti svoju energiju.

Kada gledate, vi bacate određenu količinu energije. Sačekajte, budite smireni, dopustite da se ta energija vrati. I bićete iznenađeni. Ako možete dopustiti energiji da se vrati, vi se nikada nećete osjetiti iscrpljeno. Uradite to! Sjutra ujutro pokušajte to. Budite mirni, gledajte stvari sa pažnjom. Budite smireni, ne misite o tome, i strpljivo čekajte na trenutak – energija će se vratiti. Zapravo, vi možete biti osvježeni.

Ljudi me stalno nešto pitaju, i ja neprestano čitam, zato me oni pitaju: “Zašto su vam oči i dalje u redu? Vi ste trebali naočari još davno.” Vi možete čitati, ali ako čitate smireno bez misli, tada se energija vraća. Ona se nikada ne gubi. Vi se nikada ne osjećate umorno. Čitavog mog života sam čitao dvanaest sati dnevno, nekada čak i osamnaest sati dnevno, ali nikada nijesam osjećao zamor. Ja nikada nijesam osjećao ništa u mojim očima, nikada neki zamor. Bez misli se energija vraća natrag; nema prepreka. I ako ste prisutni i pažljivi, vi ćete to povratiti, a to vraćanje je podmlađivanje. Umjesto da vaše oči budu zamorene, one će se osjećati znatno opušteno, životnije, ispunjene sa više energije.

Osho, The Book of Secrets, Talk #51