***
Razumijevanje nije iz uma: razumijevanje je iz srca. Vi treba da se zaljubite. To je smisao sannyas. Zaljubiti se u Majstora bez ikakvog razloga – tek samo iz čiste radosti zaljubljenosti u nekoga ko je nestao, koga više nema, ko je postao veliko ništa, ko je postao tišina. *** |

Humana tehnologija
Humaniverzitet |
HUMANA TEHNOLOGIJA
Ako savremena tehnologija stvara ekološku krizu na Zemlji, remeti ravnotežu u prirodi, tada je veoma jednostavno rješenje da se odbaci takva moderna tehnologija i da se vratimo natrag. Ali vi mora da shvatite je u vrijeme Gautam Bude, upravo prije dvadeset pet vjekova, ova zemlja imala samo dvadeset miliona ljudi. Zemlje je bilo dovoljno da ih podrži. Danas samo ova zemlja ima devet stotina miliona ljudi. Ako želite da se vratite natrag u dane Gautam Bude, vi treba da ubijete ili dopustite da umre jedan veliki dio populacije. I kada se spase samo tih dvadeset miliona, a ostatak od devet stotina milona ljudi budu ležali mrtvi svuda naokolo, mislite li da bi i tih dvadeste miliona bili sposobni da prežive? A populacija se i dalje uvećava. Do kraja ovog vijeka sama populacija Indije se može ponovo uvećati za još pola. To znači da bi bilo milijardu i tri stotine miliona ljudi – od blizu devet stotina do trinaest stotina miliona ljudi.
Zbog toga se po svakom pitanju nijesam slagao sa Mahatma Gandijem. On je govorio o nenasilju – ali to nije nenasilje. Ništa ne može biti nasilniji korak od toga. Nijedan rat nije uništio toliko ljudi koliko može biti uništeno bez rata. A nemoguće je da živite među tim mrtvim tijelima nagomilanim svuda oko vas. Neće biti nikoga da ih odnese na lomaču ili na groblje. Zato umiranje tolikog procenta ljudi će ubiti i onaj ostatak od dvadeset miliona ljudi, takođe. Truljenje njihovih tijela će stvoriti hiljade bolesti, infekcija.
Mahatma Gandi je mislio da treba da zaustavimo tehnologiju na mjestu gdje je točak za predenje izumljen. Točak za predenje je izumljen negdje prije deset hiljada godina ili još ranije. Ljudi je bilo malo, a Zemlja je bila velika. Zemlja je davala previše tako da ljudi to nijesu mogli potrošiti; većina toga se bacala. Tako je to bilo jedno rješenje koje je Mahatmi Gandiju došlo od Lava Tolstoja – i on je bio protiv moderne tehnologije. Ali ja to ne mogu prihvatiti jer bi to značilo da nema željeznice, da nema bolnica, nema opreracija, nema ljekova, nema pošta, nema telegrafa, nema telegrama, nema telefaksa, nema elektrike; a sve je to postalo dio vašeg života. Vi ne možete zamisliti sebe bez električne energije! Bio je samo jedan ispad struje u Americi. Tri dana su ljudi bili u takvoj panici jer liftovi nijesu radili a oni su morali da idu stepenicama na visoke spratove – možda stotinu spratova, sto dvadeset spratova – samo jednom poći gore i sići dolje je bilo dovoljno da slomi svakoga. Ljudi su po prvi put postali svjesni, u ta tri dana u Njujorku, da više nema mogućnosti da se odbaci tehnologija.
Ja imam drugu alternativu. Nije greška u modernoj tehnologiji. Greška je u tome što nam nije bilo sasvim jasno što želimo od moderne tehnologije i što ne želimo. Naučnici su otkrivali skoro na zaslijepljeni način, i sve što bi oni otkrili, mi smo počinjali da koristimo – bez razmišljanja o posljedicama. A ići natrag je nemoguće i idiotski. Jedini put je naprijed. Mi trebamo bolju tehnologiju – bolju od moderne tehnologiije koja može izbjeći plastični otpad i poremećaj u ekologiji. Naučnik treba da bude veoma obazriv i sve što on stvara treba da postane suštinski dio organske cjeline; tehnologija ne treba da ide protiv cjeline. A to je moguće jer vas tehnologija ne vodi negdje posebno. Vi ste ti koji otkrivate stvari na zaslijepljen način.
Dakle, sada je jasno da sve što smo otkrili do sada, veći dio toga remeti harmoniju i na kraju će uništiti život na Zemlji, a naučnici i dalje gomilaju nuklearno naoružanje. Oni nemaju hrabrost da političarima kažu: ‘Sada je dosta. Mi nijesmo sluge. Mi ne možemo stvarati nešto što će uništiti život’. Zato svi naučnici svijeta treba da dođu do konsenzusa: da stvore Svjetsku akademiju nauka koja bi odlučivala što treba da se otkriva a što ne treba da se otkriva. Ako se otkrije nešto loše, to treba odmah uništiti. Mi trebamo višu tehnologiju, znatno prosvjećeniju tehnologiju. Stoga, ja odstupam od Mahatme Gandija koji se vraća natrag – gdje nema ničega osim smrti. Ja idem naprijed. Tehnologija je u našim rukama; mi nijesmo u rukama tehnologije. Mi možemo odbaciti sve te djelove koji su opasni, otrovni, i možemo otkriti zamjene koje poboljšavaju ekologiju, koje poboljšavaju život čovjeka, koje poboljšavaju njegova spolašnja i unutrašnja bogatstva i donose ravnotežu u svijetu.
Ja sada ne vidim nikoga u čitavom svijetu ko propovijeda mudriju, prosvjećeniju tehnologiju. Ponekada se začudim: milioni ljudi, hiljade velikih naučnika – zar su svi oni slijepi? Zar ne vide što rade, da sječu vlastite korijene. A ako tehnologije može stvoriti čuda, a sada je na putu da stvori destruktivnost – zašto onda ne može stvoriti čuda na put kreativnosti? Sve što je stvoreno, ako to remeti prirodu, treba odbaciti. Ali ja ne vidim da je električna energija opasna za prirodu; ja ne vidim da željezničke šine ili avioni remete ekologiju; ja ne vidim da bezazleni telegram ili pošte treba uništiti. To bi bilo kretanje u drugu krajnost.
Tako djeluje ljudski um: on radi nalik klatnu zidnog sata – iz jednog kraja u drugi kraj. On nikada ne stane u sredinu. Ja želim da ljudska svijest zastane baš u sredinu kako bi mogla vidjeti obije strane. Svakako, destruktivnost se ne može podržati, a energiju koja se troši u stvaranju destruktivnih stvari treba preobratiti u kreativnost.
Ja sam za tehnologiju, ali bolju tehnologiju, humaniju tehnologiju.
Osho