MERITOKRATIJA

Demokratija je propala. Živjeli smo pod mnogim vlastima: aristokratija, monarhija, demokratija. Vidimo da je čitav svijet prihvatio ideju demokratije, ali ona nije riješila probleme, naprotiv, ona ih je uvećala.

Demokratije znači vlast u rukama naroda: od njih za njih, ali to je samo na papiru. U Indiji danas živi devesto miliona ljudi. Kako svi oni mogu imati vlast? Oni moraju tu vlast nekome dati u ruke. Tada ne vlada narod već oni koje su izabrali za predsjednika. A koji su vaši razlozi za biranje? Kako birate? Jeste li sposobni da izaberete prave ljude? Jeste li obrazovani za demokratski život? Ne, ništa od toga nije sprovedeno. Neuke mase se daju vrlo lako iskoristiti, i to sa vrlo neznačajnim stvarima. Na primjer, Nikson je izgubio protiv Kenedija samo zbog toga što je ovaj bolje izgledao na televiziji; tako su to analizirali psiholozi. Ali, i Nikson se naučio. Kada su došli sljedeći izbori, on je počeo da uči kako se govori, stoji, hoda, oblači. Čak i boja vaše odjeće ima uticaj na vašoj televiziji. Ako nastupate u bijelom izgledaćete kao duh. Neko može da dobro govori, ali to ne znači da će biti i dobar predsjednik. Ako neko pravi dobre cipele, mislite li da će ga to učiniti dobrim predsjednikom?

Kada je Abraham Linkoln bio izabran za predsjednika, tokom njegovog prvog uvodnog govora pred senatom, senatori su bili veoma ljuti i povrijeđeni jer je Linkolnov otac bio obućar, a obućarev sin je pobijedio velike aristokrate. Bili su vrlo povrijeđeni.

Jedan aroganti aristokrata nije mogao da to otrpi. Prije nego što je Linkoln počeo da govori, on reče: “Čekaj malo! Da li me poznaješ? Ti si obično dolazio u moju kuću jer je tvoj otac izrađivao cipele za moju porodicu. Ti si mu pomagao.” Cio senat se smijao. Tako su htjeli poniziti Linkolna. Ali ljude kao što je Linkoln ne možete poniziti. On reče: “Ja sam vam vrlo zahvalan što ste me podsjetili na  mog oca u ovom trenutku. Moj otac je bio najbolji obućar u ovoj zemlji, a ja znam da nikada neću biti tako dobar predsjednik kao što je moj otac bio obućar. On je još uvijek ispred mene.”

Kakve vi kriterije koristite? Zato smatram da su dani demokratije odbrojani. Potreban je novi sistem koji će biti baziran na vrijednosti. Imamo na hiljade univerziteta svuda po svijetu. Zašto obični neuki ljudi biraju ljude koji će imati ogromnu moć u svojim rukama. A ta moć je sasvim dovoljna da uništi čitav svijet.

Meritokratija znači da samo oni koji su obrazovani za određenu oblast mogu glasati za ljude u toj oblasti. Na primjer, prosvjetni radnici treba da biraju ministra za prosvjetu. Tada ćemo imati najboljeg mogućeg ministra za prosvjetu. Za ministra finansija treba birati onoga koji se razumije u finansijska pitanja i kompleksnost ekonomije. Ali njega mogu birati samo oni koji su izučili ekonomiju – a takvih ima na hiljade. Za svako mjesto treba odabrati pravu osobu, ali samo do strane stručnjaka iz te oblasti. Ministra zdravlja treba izabrati od strane medicinskih radnika, i to od onih koji rade naučno na tom polju. Tada ćemo imati samo genije na vlasti, i na njih bi se mogli osloniti sa vjerom da će učiniti ovaj svijet bogatijim, blaženim, donijeti mu mir.

Tu pretpostavku nazivam meritokratija. Kada ste izabrali sve te ljude. Oni tada među sobom mogu izabrati predsjednika i premijera. To bi bili naši geniji koji bi mogli birati i članove parlamenta. Ali i to bi trebalo biti gradacija. Samo ljudi sa visokim obrazovanjem mogu da biraju. Biti dvadeset i jednu godinu star ne znači i biti sposoban da izaberete pravu osobu. Sa tim godinama ne znate ništa o životu i njegovoj kompleksnosti. Školovani ljudi bi trebali da biraju parlament, senat ili bilo kako da se zove. Na taj način bi imali obrazovanu, otmenu i kulturnu vlast.

Prije nego se ostvari Svjetska vlada, svaka nacija bi trebalo da prođe kroz meritokratiju. A kada jednom osjetimo ukus plodova meritokratije onda će i ljudi biti sposobni da shvate da ako svijet dobije jednu vladu tada život sigurno može biti radost, vrijednost – ne da se život odbacuje već da se uživa u njemu. Sve što se do sada dogodilo je bilo slučajno. Naša prošlost nije ništa drugo do istorija slučajnosti. To moramo zaustaviti. Sada treba da odlučimo da budućnost ne bude slučajnost. Mi ćemo je stvoriti, a stvarati svijet može biti najveće moguće stvaralaštvo.

OSHO

O osnovnim pravima čovjeka