BITI BOG

Religija vas spriječava da budete religiozni – šalju vas u džamiju, u hram, u crkvu. Uče vas da se molite izmišljenom bogu kojeg nikada nijeste sreli, kojeg niko nikada nije sreo. A stvarni hram je svuda oko vas – pod zvijezdama, pod zelenim lišćem drveća, pored okeana. Stvarni hram je svuda oko vas, a stvarni bog nije ništa drugo do sami život, životnost, fenomen svijesti u vama. Bilo gdje da je život, bilo gdje da je svijest, tu je i bog. A kada dođete do vrhovnog iskustva svijesti, vi postajete bog. Svačije urođeno pravo je da postane bog – ne da slavi boga već da bude bog.

Sve religije vas ometaju. One vas ne uče da budete ne-ambicioznosti; ona vas uče ambicioznosti, one vas uče kako da budete puni vrlina kako biste mogli doseći raj. One vas ne uče neustrašivosti, one vas uče da se plašite – ako uradite određenu stvar da ćete skončati u pakao i vječno patiti. Suština svih religija je u iskorištavanju čovječanstva: one vas zarobljavaju, one vas ponižavaju, one vas nazivaju griješnicima, one uništavaju vaše samo-poštovanje.

Religioznost je skromna zahvalnost prema egzistenciji. A pošto vam je egzistencija dala mnogo, tu je i skromno samo-poštovanje, ali i poniznost; to nije egoistično, vi se ne hvalite time. To vas uči da volite, to vas uči da budete životniji, razigraniji, da slavite. Vaš život treba da bude pjesma, ples i slavlje. Kakva je potreba da pripadate svjetini? Sve te stvari su vaše individualno iskustvo, one nemaju ništa sa svjetinom. Vi ne treba da idete u crkvu, vi ne treba da slavite Boga, vi ne treba da slavite knjigu koja je mrtva i puna svakakvih besmislica, gluposti, praznovjerja.

Religioznost je apsolutno jedan individualni fenomen. To nema ništa sa kolektivom; vi ne treba da se borite sa nekim: “Zato budite udruženi.” Muhamedanci treba da se ujedine protiv hindusa; hindusi treba da se ujedine protiv hrišćana; hrišćani treba da se udruže protiv jevreja. To nijesu religije. To su sulude mase koje žele da čine nasilje u ime religije, u ime boga. Ja sam vidio nekoliko nemira, i nijesam mogao povjerovati – veoma fini ljudi odjednom postanu nalik životinjama.

Hiljadama godina su religije samo ubijale, mučile, spaljivale. A njihova čitava strategija je da svjetina ima svoju psihologiju. Samo ne dopustiti da individua ostane samostalna; inače ih nećete moći navesti da siluju žene, da spaljuju kuće, da ubijaju djecu. Samo im dopustite da ostanu sa masom, i kada svi drugi budu nešto radili, i oni će to isto raditi – njihov animalizam će se ispoljiti.

Religije nijesu ništa drugi do psihologija rulje, psihologija mase, a masa je i dalje u životinskom svijetu. Oni još nijesu ljudska bića. Postoje individualna ljudska bića, ali nema rulje koja je humana. Rulja se odmah vraća u nesvjesno stanje. Zato nema problema da individua postane religiozna. Vi samo treba da shvatite što religioznost znači: budite zahvalni egzistenciji, uživajte u divnom životu koji vas okružuje. Volite, jer sjutra nije izvjesno. Nemojte ništa lijepo odlagati za sjutra. Živite snažno, živite potpuno, i to ovdje i sada.　

　The Osho Upanishad, Chp 35