REVOLUCIJA ILI BUNTOVNIŠTVO

Kao prvo, u prošlosti nikada nije bilo buntovništva, bilo je samo revolucija. Revolucija je fenomen svjetine, mase. Revolucija je borba za vlast: jedna klasa ljudi koja je na vlast biva srušena od druge klase ljudi koja je bila ugnjetavana i iskorišćavana do te tačke kada im ni smrt više nije predstavljala ništa. Oni nijesu imali ništa. Revolucija je borba izmđeu onih koji imaju i onih koji nemaju. U istoriji dođe trenutak kada mala grupa ljudi – lukavih i vještih – počnu da iskorištavaju čitavo društvo. Sav novac se sakuplja na jednu stranu, a svo siromaštvo i oskudica na drugu. Prirodno, to stanje se ne može nastaviti zauvijek. Prije ili kasnije, oni koji nemaju ništa ruše one koji imaju sve.

Revolucija je klasna akcija, klasna borba. Ona je u osnovi politička; to nema ništa sa religijom, nema ništa sa duhovnošću; a i nasilna je, jer oni koji imaju vlast neće tako lako izgubiti svoje uložene interese; to će biti krvava, nasilnička borba u kojoj će na hiljade, nekada i milioni ljudi umrijeti. To se događa u revoluciji. Stoljeća gnjeva se konačno pretvaraju u slijepo nasilje. I posljednja stvar koju treba zapamtiti: revolucija ništa ne mijenja. To je točak: jedna klasa dolazi na vlast, druga gubi vlast. Ali, prije ili kasnije, obespravljena klasa postaje većina. Pošto moćni ne žele da podijele svoju vlast, oni žele to da imaju u što je moguće manje ruku.

Revolucija je nešto slijepo i mehanički, dio evolucije. A kada moćni postanu manja grupa, većina ih zbaci i onda druga moćna grupa počinje da radi isto. Zbog toga kažem da revolucija ništa ne mijenja ili, drugim riječima, sve revolucije u istoriji su propale. One su mnogo obećavale ali ništa nije proizišlo iz toga. Postojala je nada da će svi biti ravnopravni i bogati. Ali samo nadanjem ne možete postati bogati. Bogatstvo treba sasvim drugačiju ideologiju koje je čovječanstvo apsolutno nesvjesno. Vjekovima je hvaljeno siromaštvo, a osuđivano bogatstvo, komfor, luksuz. Čak i da revolt siromašnih pobijedi i dođe na vlast, oni nemaju ideju što da rade sa tom vlašću, kako da usmjere energiju i da stvore više bogatstva, komfora i luksuza za ljude, zato što duboko u njihovim umovima postoji osjećanje krivice zbog bogatstva, luksuza, komfora. Tako su oni u ogromnoj bijedi iako su došli na vlast.To je trenutak kada mogu da promijene čitavu strukturu društva, njihovu čitavu proizvodnu ideju. Oni mogu uvesti više tehnologije; oni mogu odbaciti glupe stvari koje stvaraju otpad. Ali i dalje političare, one koji su na vlasti, nije briga što se dešava sa čovječanstvom. Njihova briga je da li će vlast ostati u njihovim rukama ili neće. Oni mogu žrtvovati pola svoje zemlje za smrt, i oni će učiniti svaki napor da imaju atomsko naoružanje, nuklearno oružje. Ovo je jedno veoma bolesno društvo koje smo stvarali hiljadama godina. Ta suludost je došla do najvišeg vrha, više nema povratka. Izgleda da svi mi sjedimo na vulkanu koji može da eksplodira svakog trenutka.

U prošlosti su se revolucije događale svuda po svijetu, ali nijedna revolucija nije uspjela da uradi to što je obećala. Ona je obećavala jednakost, bez razumijevanja psihologije ljudske individualnosti. Svaka ljudska individua je toliko jedinstvena da bi prisiljavanje da bude jednaka sa drugom ne bi učinila ljude sretnim već krajnje nesretnim. I ja volim ideju jednakosti, ali na jedan sasvim drugačiji način. Moja ideja jednakosti je jednaka prilika za sve da budu nejednaki, jednaka prilika za sve da budu jedinstveni i svoji. Zaista će oni biti drugačiji jedni od drugih, a društvo koje nema varijante različitosti je veoma siromašno društvo. Varijante donose ljepotu, bogatstvo, boju. Ali još nije shvaćeno od strane miliona u svijetu da revolucija nije od pomoći, zato oni i dalje razmišljaju u duhu revolucije. Oni nijesu ništa shvatili iz istorije čovječanstva. Rečeno je da se istorija ponavlja. Ja kažem da se istorija ne ponavlja; izgleda da se ponavlja samo zato što je čovjek apsolutno nesvjestan i radi iste stvari ponovo i ponovo bez da je nešto naučio, bez da je postao zreliji, svjesniji i budniji. Kada sve revolucije propadnu neka nova vrata će se otvoriti. Nije stvar u tome da se ponovo i ponovo mijenja nadmoć u nemoć, a onda nemoć u nadmoć; to je krug koji se okreće.

Ja ne propovijedam revoluciju. Ja sam krajnje protiv revolucije. Ja vam kažem da je moja riječ za budućnost, i za one koji su dovoljno inteligentni - buntovništvo. Kakva je razlika? Buntovništvo je individualan čin; to nema ništa sa masom. Buntovništvo nema ništa sa politikom, vlašću, nasiljem. Buntovništo ima nešto sa promjenom vaše svijesti, vaše tišine, vašeg bića. To je duhovna metamorfoza. I svaka osoba koja prođe kroz buntovništvo ne bori se ni sa kime već se samo bori sa svojim mrakom. Mačevi nijesu potrebni, bombe nijesu potrebne; to što je potrebno je više budnosti, više meditativnosti, više ljubavi, više molitvenosti, više zahvalnosti. Okruženi sa svim tim kvalitetima, vi se iznova rađate.

Ja vas učim tom novom čovjeku, a ovaj buntovnik može postati utroba za tog novog čovjeka. Mi smo pokušavali kolektivni napor, i to je propalo. Sada preduzmimo individualni napor. A ako i jedan čovjek bude zahvaćen vatrom te svijesti, radosti i blaženstva, on će djelovati zarazno za mnoge druge. Buntovništvo je veoma tih fenomen koji se širi bez ikakve buke, i čak ne ostavlja nikakvog traga za sobom. Ono će se kretati u dubokoj tišini od srca do srca, i onog dana kada dospije do miliona ljudi bez krvoprolića, to samo shvatanje tih miliona ljudi će promijeniti naš stari primitivni i animalistički način.

Sve je iskvareno: moral, karakter, čestitost – sve je postalo roba. Vi možete svakog kupiti; sve što trebate je novac. Ne postoji nijedna osoba u čitavoj zemlji koja nije roba na pijaci; sve što trebate je novac. Svako je potkupljiv: sudije su potkupljive, policijski službenici su potkupljivi, političari su potkupljivi. I dok se buntovništvo ne bude prenosilo od individue do individue, dok ne budemo mogli stvoriti atmosferu prosvijetljenosti u svijetu gdje će pohlepa otpasti sama od sebe, gdje gnjev neće biti moguć, gdje će nasilje biti nemoguće - tada će ljubav biti način vašeg života; život će biti poštovan, tijelo će biti voljeno, uvažavano, ugodnost neće biti osuđivana. Prirodno je da zahtijevate ugodnost. Čitava priroda želi udobnost, čitava priroda želi sav mogući rakoš. Ali naše religije su nas učile da budemo protiv luksuza, protiv ugodnosti, protiv bogatstva.

Prosvijetljeni čovjek jasno vidi da je neprirodno da od ljudi zahtijevate: “Vi treba da ste zadovoljni sa svojim siromaštvom, treba da ste zadovoljni sa svojim bolestima, vi treba da budete zadovoljni sa svim tim iskorištavanjima; treba da budete zadovoljni i ne treba da pokušavate da se izdignete, da dosegnete do sunca, do kiše, do vjetra.” To je apsolutno neprirodna uslovljenost koju svi mi nosimo. Samo buntovništvo u vašem biću vas može dovesti do te jasnoće. Sve revolucije su bile bazirane na “ne”. One su bile negativne, one su bile protiv nečega, one su bile destruktivne, one su bile osvetničke i nasilne. Nesumnjivo, moje buntovništvo je bazirano na “da”: da - egzsitenciji, da – prirodi, da - sebi. Sve što religije mogu reći, sve što stare tradicije mogu reći, sve one su vam samo govorile ne: ne – prirodi, ne – egzistenciji; sve one su bile negacija života.

Moje buntovništvo je afirmacija života. Ja želim da plešete, pjevate, volite i da živite što je moguće snažnije. U toj potpunoj afirmaciji života, u tom apsolutnom “da” prirodi, mi možemo donijeti sasvim novu Zemlju i sasvim novo čovječanstvo. Prošlost je bila “ne”, budućnost treba da bude “da”. Mi smo dovoljno živjeli sa “ne”, mi smo dovoljno patili, i nije bilo ničega osim bijede. Ja želim da ljudi budu radosni kao ptice kada ujutro pjevaju, živopisni kao cvijeće, slobodni kao ptice u letu bez granica, bez uslovljavanja, bez prošlosti – samo otvorena budućnost, otvoreno nebo, i vi onda možete letjeti ka zvijezdama.

Pošto sam životu govorio “da”, svi negativci svijeta su bili protiv mene. Moje govorenje “da” je išlo protiv svih religija i protiv svih ideologija koje su bile nametane čovjeku. Moje “da” je moje buntovništvo. Onog dana kada budete mogli da kažete “da”, to će biti vaše buntovništvo. Mi možemo imati buntovne ljude koji će zajedno djelovati, ali svako će biti nezavisna individua koja ne pripada nekoj političkoj partiji ili religioznoj organizaciji.

 Ja nijesam naišao ni na jednu osobu u mom životu koja nije željela da živi prirodan, opušten, smiren, miran život. Ali taj život je moguć samo ako i svi drugi žive istu vrstu života. Ja mogu shvatiti strah ljudi da za individualno buntovništvo može biti potrebno duže vrijeme, ali u tome nema problema. Zapravo, svaka individua koja prođe kroz tu vatru buntovništva otkriva makar za sebe blaženstvo i ekstazu, i postoji svaka mogućnost da će oko sebe posijati to sjeme. Ali, on nije izgubio, on je osvojio, on je dospio da samog vrha svog potencijala. On je procvjetao. Ne postoji ništa više od toga; čitava egzistencija je njegova. Zato kada je ta individua u pitanju buntovništvo je ostvareno. On će biti sposoban da posije sjeme svuda naokolo. A u tome nema žurbe; vječnost je dostupna. Malo po malo će sve više i više ljudi bivati sve više i više svjesniji, sve više budniji. Prosvjetljenje će postati opšti fenomen. To ne treba da bude samo ponekada, kao sa Gautam Budom, ponekada, kao sa Isusom, ponekada, kao sa Sokratom – ta imena se mogu prebrojati samo na deset prstiju.

To je jednostavno nevjerovatno. To je kao da je u vašem vrtu puno ružičnjaka, na hiljade ruža, a da smo ponekada jedan grm ruža procvjeta i ponudi ruže, a ostalih na hiljade ostanu bez cvjetova. Dok ružičnjak ne procvjeta ne može da zapleše – čemu? On ne može da podijeli; on nema ništa da podijeli. On ostaje siromašan, prazan, beznačajan. Je li on živio ili ne, to ne čini razliku. Jedina razlika je kada procvjeta i ponudi svoju pjesmu, svoje cvjetove i svoj miris egzistenciji i bilo kome ko je voljan da ga primi. Ružičnjak je ispunjen. Njegov život nije bio samo besmisleno traćenje; on je postao divan ples ispunjen pjesmom - duboko ispunjenje koje je išlo sve do samih korijena. 

      Osho

                                           Satyam Shivam Sundram. Chp 26