BOG JE IZMIŠLJEN

Egzistencija je to što postoji, bog je to što ne postoji. Egzistencija je stvarnost, bog je izmišljen. Egzistencija je dostupna samo meditantima, ljudima tišine; a bog je utjeha za bolesne umove, za bolesne psihologije. Egzistencija nije vaš proizvod, a bog jeste. Zato postoji samo jedna egzistencija, ali postoji na hiljade bogova. Svako po svojoj potrebi, svako u skladu sa svojim patnjama, svako u skladu sa svojim očekivanjima stvara boga ili prihvata staro vjerovanje o bogu.

Bog je velika utjeha, ali to nije lijek. Egzistencija nije utjeha. Biti usklađen sa njom je biti zdrav i cjelovit. Sve religije svijeta su učile o bogu; ja vas učim egzistenciji. Ja vas učim da budete usklađeni sa onim što vas okružuje, što je u vama i izvan vas. Kada jednom budete usklađeni sa tim neće biti smrti za vas, neće biti bijede, napetosti, brige već će vas okruživati ogroman mir i zadovoljstvo o kojem nikada nijeste sanjali.

Bog je za one koji ne mogu da rastu u svjesnosti, koji su zaostali kada je svijest u pitanju. On je neka vrsta igračke; zaostali ljudi to trebaju. A kada kažem da je to igračka, na vama je kakvu želite na napravite – da izgleda kao majmun ili da izgleda kao slon. To je na vama da li da mu date četiri ruke ili hiljadu ruku. To je vaše djelo. Zaista je čudno, ali čovjek vjeruje da je bog sve stvorio. Istina je da je bog samo djelo ljudske mašte. Bog je najveća laž koju možete naći jer o toj laži ovise hiljade drugih laži. Crkve i religiozne organizacije umnožavaju laži nad lažima samo da bi zaštitile jednu laž. Vi treba da shvatite psihologiju laganja. Prva stvar za laganje je da trebate dobro pamćenje jer treba da to pamtite. Vi lažete nekome o nečemu; nekome drugome o nečemu drugome; vi treba da pamtite što ste rekli jednom, a što ste rekli drugome.

Istina ne treba pamćenje. Istina je uvijek prisutna, uvijek ista. Vi ne treba da je gurate u vaše pamćenje. Pamćenje vam daje ograničenje, tamnicu; ono se lijepi na vas, malo po malo vas sasvim prekrije tako da sasvim iščeznete. Istina razotkriva sve laži. I onda se ukaže iznenadno otkrovenje da ste dio neizmjerne istine koju nazivamo egzistencija. Stoga vam nijesu potrebne nikakve crkve, vi ne trebate nikakve džamije; vi samo trebate molitveno srce, ljubavno srce, zahvalno srce. To je vaš istinski hram. To će promijeniti vaš čitav život. To će vam pomoći da otkrijete ne samo sebe već i samu dubinu ove beskrajne egzistencije.

Mi smo skoro kao talasi u okeanu – samo na površini, a okean može biti kilometrima dubok. Pacifički okean je dubok sedam kilometara. Ali mali talas na vrhu neće nikada upoznati dubinu – vlastitu dubinu, jer on nije odvojiv od okeana. On će se vezati za svoju malu cjelinu: biće uplašen smrti, biće uplašen da se izgubi u prostranstvu, u okenskom beskraju. Ali istina je da smrt talasa nije smrt već početak vječnog života.

Bog je izmišljen. To je bila potreba ljudi; ljudi trebaju zaštitnika. Čovjek se osjeća sasvim sam, veoma mali u beskraju univerzuma. Prostranstvo stvara strepnju u njemu. Bog je bio nastojanje primitivnog uma čovjeka da egzistenciji da identitet. Tako je nastao Bog otac. Tada možete uspostaviti neki odnos sa njim. Možete čak i biti protiv njega, ali makar postoji neko za koga možete biti, a možete bit i protiv; postoji neko ko je viši od vas, ko će vas zaštititi, ko vam može pružiti garanciju. Bog je jednostavno siromaštvo ljudske svijesti.

Ljudi koji su dosegli do svoje unutrašnje svijesti i do svojeg najvišeg vrha, kao što je Gautam Buda, odbacili su postojanje boga. Svako ko je postao unutrašnje zdrav, ko je otišao dalje od uma koji je u osnovi bolest, taj je odbacio boga. Bog kao izmišljotina je dobar za djecu u vrtiću. Ona to trebaju – priče, poređenja, bajke. Ali tek nekoliko ljudskih bića su izašli iz vrtića.

Bog postoji jer nijeste svjesni sebe. Bog postoji jer nijeste napravili kontakt sa vlastitim središtem. Onog trenutka kada upoznate sebe tada neće biti boga i neće biti potrebe za bilo kakvim bogom.

Osho

Hari Om Tat Sat, Chapter 9