TRADICIJA

Tradicija se mora shvatiti, a ako možete shvatiti mnoge tradicije, to će vas obogatiti. To vas neće učiniti prosvijetljenim, ali će vam pomoći na putu ka ciju, to će vas gurnuti ka cilju. Ne budite sljedbenici nijedne tradicije – ne budite hrišćani ili hindusi ili muhamedanci. Ali ćete biti nesrećni ako ostanete nesvjesni divnih riječi Isusa; zaista će biti sama propust ako ne poznajete veliku poeziju Upanišada. To će biti kao da neka osoba nije čula veliku muziku Betovena, Baha, Mocarta, Wagnera. Ako čovjek to nije čuo nešto će mu nedostajati. Biće zaista neuspjeh ako nijeste čitali Šekspira, Miltona, Dostojevskog, Kalidasa, Barbutija, Rabindranata, Kalila Džubrana. Ako nijeste bili upoznati sa Tolstojem, Čehovim, Maksimom Gorkim nešto će u vama ostati propušteno. Isto je ako nijeste čitali Lao Cea, Čuan Cea, Lie Cea, Gautam Budu, Bodidarmu, Bašoa, Lin Čija, Sokrata, Pitagoru, Heraklita. To su različite i jedinstvene perspektive, ali sve to vam može pomoći da postanete mudriji.

Zato neću reći da su tradicije beskorisne; ja ću reći da su one opasne ako ih slijepo slijedite. Pokušajte da shvatite, unesite duh. Zaboravite riječ, samo se opijte tim duhom. Svakako je opasno pripadati religiji jer to znači da ste zatvoreni, zarobljeni u određeno ubjeđenje, dogmu. Tako gubite svoju slobodu, gubite vaše istraživanje, lično traganje. Stoga je opasno da živite okruženi malom filozofijom. Vi ćete tako biti žaba u bunaru; nećete znati za okean. Ali razumijevanje je sasvim drugi fenomen. Stvarni napor da se shvate sve religije svijeta će vaš osloboditi uvjerenja i dogmi.

To se ovdje događa. Ja govorim o svim religijama iz jednostavnog razloga da ne postanete ovisni o jednom stanovištu. Život je multidimenzionalan. Svakako je Mojsije doprinio sa nečim što niko drugi nije uradio. Dok ne shvatite Mojsija, vi ćete gubiti tu perspektivu, tu dimenziju; za toliko ćete biti siromašniji. Zato ne budite dio religije već samo posjetilac, budite gost u svim religijama. U hramu ima ljepote; u džamiji takođe, samo drugačija vrsta ljepote; u crkvi opet drugačije iskustvo. A sve to je čitavo naše nasljeđe; čitava prošlost čovječanstva pripada vama. Zašto onda birati? Samo sljedbenik odabira. On insistira da bude hrišćanin; on će izbjegavati Upanišade, on će izbjegavati Damapadu, njega neće biti briga za Kuran. On tako nepotrebno šteti sebi, parališe sebe. Ja, takođe, kažem da ne slijedite, ali se neću složiti sa iskazom: nemojte to da razmatrate. Pokušaj da se to shvati nije slijeđenje; vaše razumijevanje postaje jasnije, izoštrenije.

Upanišade su himalajski vrhovi ljudske svijesti. Nemojte ih slijediti – nema potrebe da slijedite bilo koga. Moji sanijasini nijesu moji sljedbenici, oni su upravo moji saputnici. Riječ satsang, riječ Upanishad znače druženje sa Mojstorom. Učenik je družbenik, saputnik; i, naravno, ako putujete sa nekim ko poznaje teritoriju, ko je istraživao tu teritoriju, vaše putovanje će biti lakše, vaše putovanje će postati bogatije, vaše putovanje će imati manje nepotrebnih opasnosti; vi ćete biti sposobniji da dosegnete do tog cilja prije nego ako ste sami.

Tradicije postaju opasne samo kada se vežete za njih; tada zaista postoji opasnost za vas. Tradicije su grupni napor da se držite izvan neočekivanih događanja. Ako postanete dio njih, to je onda opasno jer tada tradicija postaje prepreka za vaše istraživanje. Tradicija insistira na vjerovanju – vjerovanje u nešto, i to vjerovanje bez ispitivanja. To je ono što ljudi rade; što rade hrišćani, hindusi i muhamedanci – vjeruju u nešto što nikada nijesu ispitali. A vjerovati u nešto bez pretrage je veliko nepoštovanje istine i nepoštovanja vas samih.

Vjerovanje vam ne može pomoći – samo vas spoznaja može osloboditi. Tradicija je mrtva; religija je filozofija, vjerovanje, dogma. Ako vjerujete u to, to vam djeluje značajno; ti argumeniti izgledaju kao nešto ogromno. Onog trenutka kada stanete po strani i pogledate izdvojenim pogledom, vi možete uočiti ludosti, gluposti. Vi tada možete vidjeti da su to pretpostavke koje nijesu dokazane, koje nijesu utemeljene. Sve religije se baziraju na teologiji, a sama riječ teologija je protivrječan termin. “Teo” znači Bog, “logija” znači logika – logika o Bogu. Zaparavo, nema logike o Bogu; postoji ljubav a ne logika. Vi se možete približiti fenomenu Boga ili božanskog putem srca, putem ljubavi, ali ne i putem logike.

Kada slijedite tradiciju ili religiju, što radite? Vaš pristup tada biva putem glave. Slijeđenje je uvijek iz glave: vi ste logički ubijeđeni, stoga slijedite, ali to nije ljubavni doživljaj.

Osho

  I Am That, chp 3