OBAZRIVOST

Zašto čovjek toliko mnogo potiskuje i postaje bolestan? Zato što vas društvo uči da se kontrolišete, a ne da se preobražavate, a put preobražaja je sasvim drugačiji. Jedno, to nije način kontrolisanog upravljanja, to je upravo suprotno.

Prva stvar je u kontroli vašeg potiskivanja, u preobražaju vašeg ispoljavanja.

Ali nema potrebe da se ispoljavate nekom drugome jer „neko drugi“ je sasvim nebitan. Sljedeći put kada osjetite da ste ljuti, izađite i trčite oko kuće sedam puta, a poslije toga sjedite pod drvo i posmatrajte gdje je gnjev otišao. Vi to nijeste potisnuli, nijeste to kontrolisali, nijeste to bacili nekome drugome – jer ako to bacite na nekoga tada se stvara lanac; i taj drugi je glup kao i vi, nesvjestan kao i vi. Ako to bacite na drugog, a ako je taj drugi prosvijetljena osoba, tada neće biti nevolje; on će vam pomoći da to izbacite i oslobodite se toga i prođete kroz katarzu. Ali, ako je i taj drugi neuk kao i vi – ako bacite gnjev na njega, on će reagovati. On će uzvratiti sa još više gnjeva, on je potiskivao isto toliko koliko i vi. Tada dolazimo do lanca: vi bacate na njega, on baca na vas, i oboje postajete neprijatelji.

Nemojte to bacati na nikoga. To je isto kao kada vam se povraća: vi nećete povratiti na nekoga. Gnjev treba povraćanje. Zato pođite u kupatilo i povratite! To će očistiti čitavo tijelo – ako suzbijete povraćanje, to će biti opasno; a kada povratite osjetićete se osvježeno, osjetićete se rasterećeno, ispražnjeno, dobro, zdravo. Neko je loše skuvao hranu koju ste pojeli, i zato je tijelo to odbilo. Nemojte prisiljavati da to ostane unutra. Gnjev je samo mentalno povraćanje. Nešto ste loše unijeli i sada čitavo vaše tijelo želi da to izbaci, ali nema potrebe da to bacite na nekoga. Pošto ljudi to bacaju na druge, društvo im govori da to kontrolišu.

Nema potrebe da bacate gnjev na nekoga. Možete poći u svoje kupatilo, možete poći u dugu šetnju – to znači da je nešto unutar vas što treba brzo djelovanje kako bi se toga oslobodili. Samo napravite mali džoging, i osjetićete da ste se oslobodili; ili uzmite jastuk i tucite u njega, borite se sa jastukom i udarajte u jastuk sve dok se vaše ruke i zubi opuste. Nakon pet minuta katarze osjetićete se rasterećeni, a kada jednom to spoznate nikada više nećete to bacati na druge jer je to aposolutna glupost.

Prva stvar u transformaciji je da ispoljite gnjev, ali ne na nekome jer ako to ispoljite na nekome, to ne možete ispoljiti u potpunosti. Vi možda poželite da ubijete, ali to nije moguće; vi možda poželite da nekog udarite, ali to je nemoguće. Ali to možete uraditi jastuku. Jastuk znači „već prosvijetljen“; jastuk je prosvijetljen, buddha. Jastuk neće reagovati, jastuk neće otići da vas tuži sudu, jastuk neće odgovoriti neprijateljstvom protiv vas, jastuk neće ništa učiniti. Jastuk će biti sretan, jastuk će vam se smijati.

Druga stvar je prisjećanje: budite svjesni.

Svjesnost nije potrebna u kontrolisanju; vi jednostavno to radite mehanički, kao robot. Gnjev dođe, i tu postoji mehanizam – vaše čitavo biće odmah postane ograničeno i zatvoreno. Ako ste obazrivi, kontrola može da ne bude tako laka. Društvo vas nikada ne uči da budete oprezni, jer kada je neko oprezan, on je široko otvoren. To je dio svjesnosti – čovjek je otvoren; ako želite nešto da potisnete, a otvoreni ste, to je protivrječno, to može izaći van. Društvo vas uči kako da se zatvarate u sebe, kako da se povlačite u sebe – ne dopustiti da ostane ni mali prozorčić za bilo što da izađe napolje. Ali, zapamtite, ako ništa ne izlazi, ništa ne može ni ući. Ako gnjev ne može izaći, vi ste zatvoreni. Ako dotaknete divnu stijenu, ništa neće ući; pogledate cvijet, ništa ne dolazi: vaše oči su mrtve i zatvorene. Vi poljubite neku osobu – ništa ne dolazi do vas jer ste zatvoreni. Vi živite bezosjećajan život.

Osjećajnost raste sa svjesnošću.

Kroz kontrolu postajete tupi i umrtvljeni – to je dio mehanizma kontrole: ako ste tupi i umrtvljeni ništa vas ne može dotaći, isto kao da je vaše tijelo postalo odbrambena tvrđava. Ništa vas ne može ganuti: ni uvreda ni ljubav. Ali ta kontrola ima veliku cijenu, nepotrebnu cijenu; tada to postaje čitav životni trud: kako sebe kontrolisati – a onda zamirete! Taj čitav napor kontrole vam uzima svu energiju, a tako jednostavno umirete. Život tada postaje tupa i umrtvljena stvar; vi to nosite sa sobom. A društvo vas uči kontroli i zabranama jer će se dijete kontrolisati samo onda kada osjeti da je nešto optuženo. Gnjev je loš; seks je loš; sve što treba kontrolisati treba učiniti takvim da djetetu izgleda kao grijeh, da mu izgleda kao zlo.

Sin Mule Nasrudina je odrastao. Bilo mu je deset godina, i Mula je pomislio: sada je vrijeme. On je dovoljno odrastao, i tajne života mu se moraju otkriti. Zato ga on pozva u svoj studio i objasni mu tajnu seksa kod ptica i pčela. A na kraju mu reče: „Kada osjetiš da je tvoj mlađi brat dovoljno odrastao kaži i njemu sve ove stvari, takođe.“

Upravo nekoliko minuta nakon toga, dok je prolazio pored dječije sobe, čuo je da stariji, desetogodišnjak, već kreće na posao. On je govorio mlađem: „Vidi, ti znaš što ljudi rade, što sve rade kada žele da dobiju dijete? Pa, tata kaže da te iste vražje stvari rade i ptice i pčele.“

Duboka osuda svega što je živo.

A seks je najživotnija stvar – i treba da bude! To je ishodište. Gnjev je, isto tako, najživotnija stvar jer je to stvar koja vas štiti. Ako dijete uopšte ne može biti ljuto, ono ne može biti sposobno da opstane. Vi treba da budete gnjevni u određenim trenucima. Dijete treba da pokaže svoje biće, dijete treba u određenim trenucima da stane na svoje noge: inače neće imati svoju kičmu. Stoga je gnjev divan; seks je divan. Ali divne stvari mogu postati ružne. To zavisi od vas. Ako ih osudite, one postaju ružne; ako ih transformišete, one postaju božanske. Preobraženi gnjev postaje milosrđe – zato što je to jedna ista energije. Buda je milostiv: odakle dolazi ta njegova milost? To je ista energija koja se nalazila u gnjevu; a sada se ona više ne nalazi u gnjevu; ta ista energija je transformisana u milostivnost. Odakle dolazi ljubav? Buda je volio; Isus je ljubav. Ista energija koja se kreće u seksu postaje ljubav.

Zato zapamtite, ako osudite prirodni fenomen, to će postati otrov, to će vas uništiti, to će postati destruktivno i samoubilačko. Ako to transformišete, to će postati božansko, to će postati Božja snaga, to će postati eliksir; kroz to dolazite do besmrtnosti, do besmrtnog bića. Ali za to je potrebna transformacija.

Osho

And the Flowers Showered, Talk #3