SRUŠENI HRAM

Stvarna opasnost dolazi od obuzdavanja, nikada od slobode. Ako nešto potiskujete, jednog dana ili nekada, to će eksplodirati. A to će tada biti dan vašeg ludila, vašeg samoubistva ili ćete vi nekoga ubiti. Čovječanstvo je previše vjerovalo u tehniku obuzdavanja, zato je čitav svijet postao skoro ludnica. To ludilo koje se sakuplja se nagomilalo u ljudski um i mora se osloboditi, zato se takozvane „opasne igre“ odigravaju svugdje oko nas. Tog ludila se treba polako osloboditi, metodološki.

Neko ko po prvi put dolazi ovdje može pomisliti: „Što se ovdje događa?“ Zapravo, nikada nije postojao ovakav ašram. Nekada se činio napor u tom smislu ali na veoma malom nivou – neke sufi škole su postojale, ali veoma malog opsega. Dvadset, dvedeset-pet ljudi su radili u jednom zatvorenom svijetu... niko nije znao što se tamo događa.

Sada je ovo (Osho komuna) postao otvoreni univerzitet. Skoro čitav svijet učestvuje u ovome: možete naći zastupljene sve nacije, sve rase, sve religije. Ovo je jedan otvoren fenomen. Nikada do sada sloboda nije bila istraživana u tako velikom obimu.

Na kapiji sufi kuće u Isfahanu, u Iranu, su ispisali riječi Kudžaka Esmata Bokaraja. Čujte te riječi: „Ovo nije ćaba za idiote da se okreću oko nje, niti džamija za neučtive da viču. Ovo je potpuno srušen hram. Unutra su pijani, od vječnosti do sudnjeg dana, koji su izgubili sebe.“ Ali ta škola Kudžaka Esmata Bokaraja je bila veoma mala škola. To što se događalo unutra ne zna niko spolja. Velike stvari su se odvijaju tamo, velike igre su igrane, ali to je bila veoma mala tajna škola. Takve tajne škole su oduvijek postojale. Isus je obučavan u jednoj takvoj maloj školi koji su se zvali Eseni. U zen manastirima, u taoističkim manastirima u Kini, oduvijek su postojale male grupe koje su zajedno radili u dubokoj tajnosti i privatnosti.

Ovdje se po prvi put tajnost i privatnost odbacila – iz određenog razloga: jer sada više nema vremena za tajnost. Čovječanstvo je na takvoj opasnoj prekretnici da je sasvim moguće da za jedan vijek više neće uopšte postojati čovječanstvo. U prošlosti je bilo dovoljno vremena; tajne igre su se mogle igrati, ali sada se više one ne mogu igrati. Sve tajne treba da budu dostupne svakom pojedincu, zato sam ja odbacio sve tajnovitosti; a što budete spremniji, sve ću više odbacivati i druge tajanstvenosti. Moj trud će biti da vas dovedem do istine ma koliko to opasno bilo, što je moguće otvorenije, jer je čitavo čovječanstvo bez oslonca. Ako čovjek ne može naučiti kako da bude slobodan i razuman onda neće biti budućnosti za čovječanstvo.

Naučiti čovjeka da bude slobodan i razuman, mi ćemo morati da izumimo svakakve lude igre. Pomoću tih ludih igara svo sakupljeno ludilo treba katarzom izbaciti, osloboditi se, lišiti se svega toga. Zato vi vidite da se mnoge igre igraju ovdje. Ali ništa se ne udaljava od moje vizije. 

Osho

Tao: The Pathless Path,

Vol 1 chp 12