DOBA ŽENE

Moje viđenje je da će nastupajuće doba biti doba žene. Muškarac je pet hiljada godina pokušavao i nije uspio. Sada treba dati priliku ženi. Sada joj treba prepustiti svo upravljanje nad vlašću. Treba joj dati priliku da primijeni svoju žensku energiju u upravljanju.

Muškarac je sasvim izgubio. Za tri hiljade godina, pet hiljada ratova – to je potvrda muškosti. Muškarac je samo klao, ubijao, uništavao; kao da je živio samo za rat. Bilo je samo nekoliko dana između ratova koje smo nazivali vrijeme mira. To nijesu bili dani mira; to su bili samo dani priprene za novi rat. Da, nekoliko dana je potrebno za pripremu… i ponovo u rat, ponovo idemo da ubijamo jedni druge. Toga je dosta! Muškracu je bilo dato dovoljno prilika. Sada treba da se ostvare ženske energije.

Sada je došlo vrijeme za veliku promjenu. Budućnost pripada ženama, ne muškarcima, jer to što je muškarac učinio kroz sve ove vjekove je bilo ružno. Ratovi, ratovi i ratovi – to je sva njegova istorija. Sve veliko što je muškarac stvorio je … Džingis Kan, Temerlan, Nadiršah, Aleksandar, Napoleon, Adolf Hitler, Mao Ce Tung – ljude nalik njima.

Da, bilo je nekoliko muškaraca kao što su Gautam Buda, Isus Hrist, Krišna – ali da li ste primijetili jednu stvar? Svi oni su izgledali ženstveno. Zapravo, to je bila jedan od kritika Fridriha Ničea prema Budi i Isusu Hristu da su bili feminizirani, da si izgledali ženstveno. Buda svakako izgleda ženstveno. Uvijek kada čovjek uđe u njegovo srce, nešto u njemu se feminizira. On postane nježniji, mekši, osjetljiviji. Da, bilo je nekoliko probuđenih. Ali ako malo bolje zagledate u njih uočićete da su oni više ženstveni neko muževni. Svi veliki svjetski umjetnici malo po malo počinju da razvijaju kvalitet ženstvenosti: finoću, eleganciju, izvrsnost. Određeno svojstvo mekoće, opuštenosti, smirenosti i spokojstva ih okružuje. One više nijesu grozničave. To što ja ovdje prenosim je zaista preokret čitavog svijeta u ženstvenost.

Ja ne pravim razliku između muškarca i žene; oboje pate. Zapravo, patnja uvijek dolazi kao mač sa dvije oštrice. Ako nekoga učinite robom, vi treba da postanete rob, takođe; to je obostrano. Onog dana kada se žena oslobodi, to će biti i veliki dan oslobođenja i za muškarca, takođe. Stoga, zašto je teško da žena direktno dosegne prosvjetljenje? A zašto je moguće da muškarac direktno dosegne prosvjetljenje? Postoje dva načina, samo dva, u suštini samo dva puta koja vode do prosvjetljenja, do oslobođenja. Jedan je meditacija, a drugi je ljubav. Vi ih možete nazvati Gyana Yoga i Bhakti Yoga – staza mudrosti i staza predanosti. Samo postoje dva osnovna načina.

Ljubav treba drugoga; meditaciju možete raditi sami. Muškrac to doseže kroz meditaciju – zbog toga on to može doseći direktno. On može biti sam. On je u dubini svoga bića sam. Osama muškarcu dolazi prirodno. Za ženu, biti sama je teško, veoma teško, skoro nemoguće. Njeno cijelo biće duboko zahtijeva ljubav, a za ljubav je potrebno drugo. Kako možete voljeti ako to drugo nije prisutno? Vi možete meditirati i ako drugo biće nije tu – u tome nema problema.

Žena, ženska energija, doseže meditativno stanje kroz ljubav; a muška energija doseže ljubav kroz meditaciju... Muškarac ne može doseći božansko kroz ljubav. Njegova čitava energija je sasvim drugačija od ženske energije. Prvo, on treba da postigne meditaciju – tada mu se događa ljubav... Sasvim suprotno se događa sa ženom. Ona ne može da meditira jer čitavo njeno biće je u težnji za drugim. Ona ne može biti sama. Uvijek kada je sama, ona je očajna. Zato ako kažete: biti sam je blaženstvo, biti sam je ekstatično – žena to ne može shvatiti. Naglasak na samoći postoji u čitavom svijetu usljed toga što su mnogi tragaoci bili muškarci – Buda, Mahavir, Isus, Muhamed. Svi oni su se usamili, i samo u osami su to mogli doseći. Oni su na taj način stvorili svoje podneblje.

Žena osjeti tugu uvijek kada je sama. Ako ima ljubavnika, čak i u umu, ona je sretna. Ako je neko voli, ako je voljena – ako ljubav bitiše oko žene, to nju njeguje. To je njen odgoj, to je njena suptilna hrana. Uvijek kada žena osjeti da nema ljubavi, ona jednostavno gladuje, trpi; cijelo njeno biće se grči. Zato žena nikada ne misli da samoća može biti blaženstvo.

Ta ženska energija je stvorila stazu ljubavi i predanosti. Čak i božanski ljubavnik može djelovati – nema potrebe da nalazite fizičkog ljubavnika... Ta SAMA ideja, sami zaključak, samo osjećanje da neko drugi postoji i da ima ljubavi, žena se osjeća ispunjenom. Ona je sretna, živa. Samo sa tom ljubavi ona će doći do mjesta gdje ljubavnik i voljeni postaju jedno. Tada će se dogoditi meditacija. Za žensku energiju se meditacija događa samo u najdubljem stapanju ljubavi. Tada ona može biti sama, tada nema problema – ona više nikada ne može biti sama – voljeni se stopio, sada je on unutar nje... i uvijek kada ženski tragalac dođe k meni, ona je zainteresovana za ljubav. Ona će biti zaintersovana za meditaciju ako joj kažem da će se kroz to ljubav dogoditi. Ali njena DUBOKA žudnja je ljubav. Ljubav je Bog za ženu.

Kada u muškarcu meditacija raste, u ženi će rasti ljubav. Samo tako oni mogu držati korak, i veća harmonija će se javiti, a to će nastaviti da se izdiže sve više i više. Trenutak će doći kada će muškarac biti sasvim u meditaciji a žena sasvim u ljubavi – tek tada se SVRŠENSTVO susreće, tek tada je pravi, vrhunski orgazam između dvije osobe. Ne samo fizičkim, ne seksualni – već potpuni! Dvije egzistencije se susreću i stapaju jedna u drugu, rastapaju. Tek tada ljubavnik postaje vrata, voljeni postaje prolaz, i oboje tada dosežu do jedinstva.

OSHO
The Dhammapada:

The Way of the Buddha, Vol 7, Chapter #9
The Book of Wisdom, Chapter #7
My Way, The Way of the White Clouds