***
Samo jedan kvalitet Bude treba zapamtiti. On sadrži samo jedan kvalitet, svjedočenje. Ta mala riječ svjedočenje sadrži čitavu duhovnost. Posvjedočite da nijeste tijelo. Posvjedočite da nijeste um. Posvjedočite da ste samo svjedok. Kako se svjedočenje bude produbljivalo, vi ćete početi da budete opijeni božanskim. To se zove ekstaza.
*** |

Ekstaza
Teme |
EKSTAZA
Ekstaza je osjećaj koji je čovjek sasvim zaboravio. On je bio prisiljavan da ga zaboravi; on je bio primoravan da ga zaboravi. Društvo je protiv njega, civilizacija je protiv toga. Društvo ulaže ogromne napore da stvori bijedu. Ono ovisi o bijedi, ono se hrani nemaštinom, ono opstaje zbog očaja. Društvo nije u službi ljudskih bića. Društvo koristi ljudska bića kao sredstva za sebe. Društvo je postalo znatno važnije od čitavog čovječanstva. Kulture, civilizacije, crkve, sve one su postale važnije. One su osmišljene da budu za čovjeka ali one sada nijesu za čovjeka. One su skoro preokrenule čitav proces; sada čovjek bitiše za njih.
Svako dijete se rađa ekstatično. Ekstaza je prirodna. To nije nešto što se događa samo velikim mudracima. To je nešto što svako sa sobom donosi na svijet; svako dolazi sa tim. To je najdublja suština života. U tome je smisao da čovjek bude živ. Život je ekstaza. Svako dijete to sa sobom donosi na svijet, ali tada društvo napadne dijete, počne da uništava mogućnost ekstaze, počne da stvara dijete očajnim, počne da uslovljava dijete.
Društvo je neurotično, ono ne dopušta da postoje ekstatični ljudi. Oni su opasni za društvo. Pokušajte da shvatite taj mehanizam; tada će stvari biti jasnije. Vi ne možete kontrolisati ekstatičnog čovjeka; to je nemoguće. Možete kontrolisati samo očajnog čovjeka. Ekstatični čovjek treba da bude slobodan. Ekstaza je sloboda. On se ne može svesti na roba. Vi ga ne možete tako lako uništiti; vi ga ne možete ubijediti da živi u zatvoru. On želi da pleše pod zvijezdama, on želi da hoda sa vjetrovima, on želi da razgovara sa suncem i sa mjesecom. On treba prostor, neograničan, širine, bezgraničnost. On ne može biti zaveden da živi u mračnoj ćeliji. Vi ne možete od njega načiniti slugu. On će živjeti vlastiti život i raditi ono što želi.
To je veoma nezgodno za društvo. Ako postoji mnogo ekstatičnih ljudi, društvo će osjetiti da propada; njegove strukture više neće biti čvrste. Ti ekstatični ljudi će biti buntovnici. Zapamtite, ja ekstatične ljude ne nazivam „revolucionari“, ja ih zovem „buntovnici“. Revolucionar je neko ko želi da mijenja drušvo, ali on to društvo želi da zamijeni drugim društvom. Buntovnik je neko ko želi da bitiše kao individua i želi da u svijetu ne postoji neka čvrsta društvena struktura. Buntovnik je neko ko ne želi da jedno društvo mijenja drugim društvom – jer su sva društva pokazala jedno isto.
Kapitalisti, komunisti, fašisti i socijalisti, svi oni su rođaci; među njima nema velike razlike. Društvo je društvo. Sve crkve su pokazale jedno isto – hinduističke, hrišćanske, muhamedanske. Kada jednom struktura postane moćna, ona više ne želi da neko bude ekstatičan jer je ekstatičnost protiv društvene strukture. Oslušnite to i meditirajte na tome: ekstaza je protiv ustrojstva. Ekstaza je buntovna, ona nije revolucionarna.
Revolucionar je političar; buntovnik je duhovni čovjek. Revolucionar želi neko drugo uređenje, po njegovoj želji, po njegovoj utopiji, ali strukture su sve iste. On želi da bude na vlasti. On želi da bude tlačitelj, a ne ugnjetavani; on želi da bude izrabljivač, a ne iskorištavan, on želi da upravlja, a ne da upravljaju njime.
Buntovnik je neko ko ne želi da upravljaju njima, ali ne želi ni da upravlja. Buntovnik je neko ko ne želi da postoji upravljanja u svijetu. Buntovnik je anarhist. Buntovnik je neko ko vjeruje prirodi a ne čovjekovim strukturama, ko vjeruje da prirodu treba ostaviti na miru i da će tada sve biti predivno. Tako i jeste!
Ovako ogroman univerzum postoji bez ikakve vlade. Životinje, ptice, drveće, sve živi bez ikakve vlade. Zašto čovjek treba vladu? Mora da je nešto krenulo loše. Zašto je čovjek tako neurotičan da ne može da živi bez vladara? Sada postoji začarani krug. Čovjek može da živi bez gospodara ali mu nije bila data prilika – vladari vam neće dati tu priliku. Kada to spoznate, vi možete živjeti bez vladara. Ko želi da oni postoje? Ko će ih podržati? Vi sada podržavate svoje neprijatelje. Vi glasate za svoje neprijatelje. Dva neprijatelja stoje na predsjedničkom tronu, i vi ih birate. Oba su ista. To je kao da vam je data sloboda a vi birate tamnicu. U čiju tamnicu želite da uđete? I vi za to glasate sa radošću – da želite da odete u zatvor A ili B, da vjerujete u Republikanski zatvora ili da vjerujete u Demokratski zatvor. Ali oba su zatvori. A kada jednom podržite zatvor, zatvor ima svoje ulaganje. On vam potom neće dopustiti da osjetite ukus slobode.
Zato još od ranog djetinjstva djeci nije dozvoljeno da okuse slobodu, jer kada jednom spoznaju što je sloboda, ona vam više neće dopuštati, neće više popuštati – tada ona neće biti spremna da žive u mračnoj ćeliji. Ona bi radije umrla nego dopustila da je neko spusti na nivo roba. Ona će u tome biti uporna. Naravno, ona neće biti zaintersovana da postane moćna nad drugim ljudima.
Neurotični trendovi su prisutni onda kada ste zaintersovani da budete nadmoćni nad ljudima. To jednostavno pokazuje da duboko u sebi osjećate da ste nemoćni i da se plašite ako ne postanete moćni da će neko drugi biti nadmoćan... Kada dijete jednom upozna ukus slobode, ono više nikada neće biti dio nekog društva, neke crkve, nekog kluba, neke političke partije. Ono će ostati individua, ostaće slobodno i stvaraće vibracije slobode oko sebe. Njegovo samo biće će postati vrata za slobodu.
Osho
The Rebel