DUŠA

Čovjek je mašina. Čovjek nije rođen da bude mašina, ali čovjek živi kao mašina i umire kao mašina. Čovjek posjeduje sjeme velikog procvata svijesti, čovjek ima mogućnost da postane Bog, ali se to ne događa. To se ne događa jer je čovjek hipnotisan – od društva, države, organizovane crkve, od raznih uloženih interesa.

Društvo treba sluge, a čovjek može ostati sluga samo ako mu ne dopuste da poraste do najvišeg procvata. Društvo treba vaše tijelo i vašu kožu, a, prirodno, niko to ne voli. Stoga, čitav proces socijalizacije, civilizacije nije ništa drugo do duboka hipnoza. Čovjek je hipnotisan od samog trenutka rođenja. On je hipnotisan da vjeruje da društvo bitiše za njegovu korist, za njegovo dobro. To je sasvim pogrešno. On je bio hipnotisan da povjeruje da je besmrtan. On to nije. On to može biti, ali nije. A ako se takvo hipnotisanje nastavi, on nikada neće biti besmrtan.

Vi živite samo kao smrtno biće, zato što živite u tijelu. Tijelo umire. To što se rodi mora i da umre. Rođenje je početak tjelesnog života, a smrt je njegov kraj. Da li poznajete nešto u vama što je više od tijela? Da li ste iskusili išta više od tijela, nešto dublje od samog tijela? Da li ste vidjeli nešto u vama što je postojalo čak prije nego ste rođeni? Ako ste to vidjeli, vi ste onda besmrtni. Ako poznajete svoje lice, svoje prvobitno lice, lice koje ste imali prije rođenja, vi znate da ćete postojati i nakon smrti, takođe; inače nećete postojati. Čovjek može biti besmrtan, ali čovjek živi okružen smrću jer se poistovjećuje sa tijelom. Društvo vam ne daje da znate više od tijela. Društvo interesuje samo vaše tijelo – tijelo se može iskoristiti – a vaša duša može predstavljati opasnost.

Čovjek sa dušom je opasan jer čovjek koji ima dušu je slobodan čovjek. On se ne može podvesti pod ropstvo. Čovjek koji ima besmrtnu dušu ima i duboku predanost samoj egzistenciji, samom Bogu. On ne brine previše za čovjekove strukture društva, civilzacije i kulture; to su za njega zatvorske ćelije. On ne bitiše kao hrišćanin, hindus ili muhamedanac. On ne može biti dio mase. On bitiše kao zasebna individua.

Tijelo pripada masi, duša ne pripada. Vaša duša je duboko individualna. Ona miriše na slobodu. Ali vaša duša se ne može upotrijebiti u trgovini. Društvo treba samo vaše tijelo. Zato je za društvo veoma opasno ako počnete da težite ka duši jer se tada mijenjaju vaši interesi. Vi se preokrećete od ekstrovertne ka introvertnoj osobi; počinjete da se krećete ka svojoj unutrašnjosti.

Društvo je spolja. Društvo želi da ostanete spolja, zainteresovani za novac, vlast, ugled i tome slično, tako da bi se vaša energija kretala spolja. Ako biste počeli da se krećete ka unutra, to bi značilo da ste postali odbačeni, vi više nijeste dio igre koja se igra napolje. Vi više tome ne pripadate. Vi ste počeli da uranjate dublje u vlastito biće. A tu postoji izvor besmrtnosti.

Društvo vas spriječava da uđete u svoj unutrašnji prostor. A najbolji način za to je da vam daju neke lažne ideje unutrašnjeg života. Kada odlazite u crkvu, vi ne ulazite u sebe. Kada idete u hram, vi ne ulazite u sebe. Ali vas društvo hipnotiše da povjerujete: „Ako želite da uđete u sebe, vi treba da idete u crkvu.“ Ali crkva je više spolja od ičega drugoga.

Društvo vas je hipnotisalo da vjerujete: „Ako želite da uđete unutar sebe, obratite se svješteniku.“ A svještenik je samo agent države i društva. Svještenik je uvijek bio protiv mistika, jer ako odete mistiku, vi morate početi da ulazite u svoj unutarnji prostor. Mistik živi na sasvim drugačiji način. Njegova energija se kreće na sasvim drugačiji način: njegova rijeka teče unutra. Zato onaj ko dođe mistiku, ko se uskladi sa mistikom, on će početi da se kreće ka svojoj unutrašnjosti na prirodan, spontan i jednstavan način. To je jedina svrha bitisanja uz Majstora, uz mistika.

Osho

Secret of Secrets