DRUŠTVO JE OTIMAČ

Društvo može opstati samo ako vas uništava, ako ubija vašu individualnost. Prvo vas ponižava, a onda vas potčini. Ali niko ne može zarobiti duhovnog čovjeka.

Prvo vas društvo sruši, izbaci iz vašeg središta, a onda vas drži izdvojene na periferiji tako da nijeste ni tu ni tamo. I na kraju, kada se vaša životna snaga iscrpi, vi nemate ideju gdje ste, ko ste ili što ste. Potom, kao takav, vi možete lako postati rob. Društvo vas može zaposliti trivijalnostima; tada ono može biti vaš gospodar. Društvo je izgrađeno na uništavanju individualnosti svojih članova. Tako ste potkradani; bili ste okupirani stvarima zbog kojih nijeste došli na ovaj svijet. Neko je bio zaposlen sakupljanjem bogatstva, neko je bio u trci za položajem, a neko je lovio laskanje, lažnu slavu.

Da li ste došli na svijet zbog tih besmislica? Da li laskanje ispisano na vašem grobu daje neko ostvarenje? Što ćete odnijeti sa sobom kada budete umirali? Bogatstvo je beskorisno; ono ima svrhu, ali ne tu za koju je vrijedno izgub

iti sebe. Bogatstvo je sredstvo, ono nije cilj. Ako gomilate bogatstvo zaboravljajući sebe, kako vam ono može pomoći? Vi ćete napustiti ovaj svijet praznih ruku.

Mi počinjemo sa indoktrinacijom djeteta šaljući ga u školu koju smo mi odabrali. Tako počinjemo da umećemo ego u njega. Djeca sa naporom stvaraju razliku između prvog i drugog razreda; ona dolaze kući skačući i plešući čak i ako su pali na ispitima. Tada im vi objašnjavate da je veoma omalovažavajuće da padnu, da moraju proći ispit; i ne samo da moraju proći već da moraju biti prvi, tako će porodica dobiti reputaciju. Malo po malo, bezazleno dijete postaje egoistično.

Vi ste agresivni; vi ste oboljeli. I vi ćete tako zaraziti dijete sa svojom bolešću. Ono će zaboraviti svoju čednost i postaće opsjednuto tom trkom tokom čitavog svog života. Prvo je gurano od strane svojih roditelja, potom od strane supruge, a konačno i od djece. To je vaša SAMSARA, vaš svijet. Neko ili nešta vas neprestano gura da stanete na svoje noge, ali, zapravo, vaše noge nemaju uopšte nikakvu čvrstoću. To je smjernica po kojoj ste bili potkradani. Svako u svijetu je na taj način bio pljačkan.

Duhovna zainteresovanost (sannyas) je mjesto odakle započinjete svoje putovanje ka istinskom bogatstvu, ka vašoj autentičnoj vrijednosti. Ali to je putovanje u suprotnom pravcu. I svi vaši srodnici i oni koji se pokazuju kao prijatelji se udružuju da vas potkradaju. Njihova sreća ovisi o tome koliko su vam oteli. Ali taj saobraćaj nije jednosmjeran. I vi otimate od njih. Vaša sreća ovisi o tome koliko ćete ukrasti od njih. Na kraju ćete shvatiti da su svi potkradani. Ali ovoga puta je vaše putovanje završeno, i vi imirete praznih ruku. Zbog toga umirete u grču i ropcu. Vi ste ispustili priliku koja vam je bila data; vi ste u nemogućnosti da je upotrijebite na koristan način, ništa nije postignuto, a sada je sve izgubljeno.

Vi ste, za sada, toliko uslovljeni, da ćete se neko vrijeme zakačiti za bilo što da je propagirano, nije bitno što. To je zbog toga što nijeste obazrivi. Vi možete biti dovoljno spokojni u svojoj sadašnjoj kući, bez ikakve potrebe za većom, ali ako vaš susjed počne da gradi veću kuću, vi ćete se odmah zakačiti za tu njegovu bolest. Onda ćete i vi izgraditi još veću kuću, takođe. To postaje stvar društvenog ugleda. A ko može u ovom svijetu biti ugledan? Vi dolazite iz pepela i vraćate se u pepeo. Onaj ko ima veliku kuću, i onaj ko ima malu kuću – oboje će se vratiti pepelu. Nema razlike između njih; suočeni sa smrću, niko nije veći, niko nije manji. Smrt ne pravi razliku između siromašnog i bogatog, između sljedbenika i vođe, između prosjaka i kralja. Smrt poznaje samo jednu razliku – razliku između neznalice i mudraca. Ali smrt prepoznaje samo mudraca; nema potrebe da obraća pažnju na neznalicu jer je on dio svjetine.

Kada čovjek nalik Kabiru stigne na njena vrata, smrt zna da je neko važan, neka VIP osoba došla; da je neko ispunjen nektarom stigao. Smrt ne može takvog uništiti; smrt njega ne može baciti u prašinu. Smrt se skriva od njega i bježi. Ali vi pokušavate da se sakrijete od smrt; pokušavate da je izbjegnete. Idite gdje god hoćete, ali smrt će vas sigurno uhvatiti...

Kada čovjek nije svjestan, on ne sluša druge; on nastavlja da udara u svoj doboš. Ego je vaša opijenost, a usljed te ovisnosti vi bivate potkradani. Vi ćete biti pljačkani srazmjerno vašem egoizmu, a bićete zaštićeni od takvih krađa ukoliko se oslobodite ega. Zbog toga vas društvo uči da budete egoistični; to je tajna koju društvo koristi da vam otima, da vas iskorišćava. Vi možete biti iskorišćavani samo ako ste ispunjeni egom. 

Osho

The Great Secret