*** Uđite sa sviješću duboko u središte vašeg bica. Budite smireni. Zatvorite oči. Nemojte se pokrećati - kao da ste kamena statua. Sada ulazite… dublje i dublje. Neustrašivo, prodirite nalik strijeli ka stredištu vašeg bića… *** |

Mi smo svijet
Humaniverzitet |
MI SMO SVIJET
Pitanje: „Što više ulazim u meditaciju, sve više osjećam odgovornost prema sebi i prema situaciji u čitavom svijetu. Kako je to moguće?“
Što više postajete svoji, sve više ćete osjećati odgovornost za svijet jer tako sve više postajete dio svijeta – vi nijeste odijeljeni od toga. Vaše biće koje je autentično svoje znači ogromnu odgovornost, ali to nije opterećenje. To je radovanje da nešto možete učiniti za egzistenciju.
Egzistencija je mnogo uradila za vas, nema načina da joj se odužite. Ali mi možemo nešto uraditi. To će biti veoma malo pri poređenju sa time što je egzistencija učinila za nas, ali tako možemo pokazati našu zahvalnost. Nije u pitanju da li je to veliko ili malo; u pitanju je što je to naša molitva, naša zahvalnost, a naša cjelost je uključena u sve to. Da, to će se dogoditi: što više budete svoji, to ćete sve više osjećati odgovornost koju nikada prije nijeste osjećali.
Podsjećam vas... U životu Mahavire, najvažnijeg džainskog filozofa... On je išao od jednog do drugog sela sa svojim bliskim učenikom Gošalakom. A ovo je pitanje koje su oni raspravljali. Mahavira je tvrdio: „Tvoja odgovornost prema egzistenciji pokazuje koliko si dosegao do svoje autentične stvarnosti. Mi ne možemo vidjeti tvoju autentičnu stvarnost, ali možemo vidjeti tvoju odgovornost.“
Dok su šetali, oni su naišli na jednu malu stabljiku. A Gošalak je bio logičar – on počupa biljku i baci je. To je bila mala biljaka sa malim korijenom. Mahavira reče: „To je neodgovornost. Ali ti ne možeš učiniti ništa protiv egzistencije. Ti možeš pokušati, ali to će ti se vratiti istom mjerom.“
Gošalak reče: „Što mi može egzistencija? Ja sam počupao tu stabljiku; egzistencija više ne može to vratiti u život.“
Mahavira se nasmija. Oni su stigli u grad, tu su prosili hranu za sebe. Pošto su uzeli hranu, oni su pošli natrag, i bili su iznenađeni: stabljika se ponovo ukorijenila. Dok su bili u grad počela je kiša, a korijen biljke, potpomognut kišom, se vratio zemlji. To je bio mali korijen, a vjetar je duvao, i taj vjetar je pomogao biljki da se uspravi. Do vremena kada su se vratili, stabljika se povratila u normalnu poziciju.
Mahavira reče: „Pogledaj stabljiku. Rekao sam ti da ne možeš učiniti ništa protiv egzistencije. Ti možeš pokušati ali će se to okrenuti protiv tebe, jer će te to odijeliti od egzistencije. To te neće približiti njoj. Samo pogledaj tu biljku. Niko ne bi mogao zamisliti da će se to dogoditi, da će zajedno kiša i vjetar uspjeti da vrate tu malu biljku, ali to je dio ogromnog univerzuma, silne egzistencije i najveće moći koja postoji.“
A Mahavira i ovo reče Gošalaku: „Od ovog trenutka se naši putevi razilaze. Ne mogu dopustiti da sa mnom živi čovjek koji je protiv egzistencije i koji ne osjeća odgovornost.“
Mahavirina čitava filozofija ne-nasilja se može bolje objasniti kao filozofija dubokog poštovanja i naklonosti prema egzistenciji. Ne-nasilje je samo dio toga.
Stoga, to će se dogoditi: što budeš više nalazio sebe, sve više ćeš otkrivati da si odgovoran za mnoge stvari o kojima nikada prije nijesi brinuo. Neka ovo bude kriterij: što više budeš odgovoran za ljude, stvari, egzistenciju, to ćeš sve više biti spokojan da si na pravom putu.
|
Osho Beyond Psychology |