ODBACITI RIJEČI

Čovjek je zarobljenik riječi. Čitav čovjekov problem je jezik. Niže od jezika je životinjski svijet, a više od jezika je svijet bogova. Između to dvoje je čovjekov svijet, svijet jezika, riječi – filozofije, spisa, teorije i ideologije. Um sačinjavaju riječi. Riječ je cigla kojom se gradi palata uma, to je materijal od čega je um sazdan.

Malo po malo, čovjek treba da odbaci riječi i da uđe u tišinu. A to nje tako teško: kada jednom pokušate da krenete ka tome, to počinje da se događa. Stvranost nastaje kada sve riječi nestanu, kada ne mislite već samo jeste... kada u vašem umu nema oblaka već samo čista svijest, nezamagljena, nebo bez oblaka. Kada nema misli tada nema ni podrhtavanja, nikakav vjetar ne duva. Sve je mirno i spokojno. U tom spokojstvu čovjek dospijeva do stvarnosti. O stvarnosti se ne može razmišljati. Vi to možete vidjeti ali ne možete o tome razmišljati. Ako o tome razmišljate onda se udaljavate od toga, jer bilo što da pomislite je pogrešno. Razmišljanje je pogrešno.

Vi ugledate ružu. Što možete razmišljati o njoj? Onog trenutka kada kažete da je ona divna, vi se odmah udaljite od ruže, od te činjenice, od njene stvarnosti. Tada je um ušao u to, on je rekao da je ona divna. Tada će riječ divno stvoriti mnoge asocijacije, lanac će se stvoriti. Vi ćete zaboraviti cvijet; vi ćete razmišljati o čovjeku o kojem divno mislite, ili o poemi o kojoj mislite da je divna. Cvijet je tako zaboravljen. Tada ste ušli u voz misli. To je beskonačno, i čovjek nikada ne zna gdje će završiti.

1)Kada ste pored cvijeta samo budite sa njim. Nemojte dopustiti da nijedna riječ uđe

između vas i cvijeta: vidite to što jeste. Samo gledajte, potpuno svjesni i budni, i gurnite po strani sve misli. U tom međuprostoru će vam ruža otkriti svoju stvarnost. Tada će to postati meditacija, meditacija na ruži.

            2)Meditirajte sa mjesecom, meditirajte na prijatelju. Zagledajte se u njegove oči i

nemojte razmišljati.

            3)Nekada gledajte u svoje lice u ogledalu i nemojte razmišljati – samo gledajte. Neka

pogled bude jak, moćan, dubok, ali ne razmišljajte.

Malo po malo će se ukazivati pauze tišine, i te pauze će vam donijeti nove lahore u vašem biću.

Osho

Let Go! Talk #8