KRIZNI TRENUTAK

Uvijek kada postoji kriza identiteta, uvijek kada ljudi više ne znaju ko su, uvijek kada prošlost izgubi svoj uticaj, kada su ljudi iskorijenjeni iz tradicije, uvijek kada prošlost više ne izgleda bitna, tada nastaje kriza, velika kriza identiteta – ko smo mi? Što tada treba da učinimo?

Ta pogodna prilika se može preokrenuti i u neku nesreću, takođe, ako postanete žrtva nekog Adolfa Hitlera; ali ta nesreća može postati veliko otvaranje ka nepoznatom ako budete dovoljno sretni da ste blizu probuđenog bića. Ako budete dovoljno sretni da budete zaljubljeni u buddhu, vaš život može biti preobražen.

Ljudi koji su i dalje ukorijenjeni u tradiciji, i koji misle da znaju što je ispravno a što nije, nikada neće stići do buddhe. Oni će nastaviti da žive svoj život – rutinski život, dosadan, umrtvljen. Oni će nastaviti da ispunjavaju svoje dužnosti kao što su to radili njegovi preci. Vjekovima su slijedili određenu putanju, i nastaviće da slijede tu utabanu stazu. Naravno, kada slijedite neku utabanu stazu, vi se osjećate sigurni – mnogo ljudi je prošlo tuda. Ali kada dođete probuđenom biću, i kada počnete da se krećete ka nepoznatom, tu nema autoputa, nema utabanih putanja. Vi treba da svojim hodom stvorite svoj put; neće se moći naći staza koja je već napravljena.

Ja vam mogu dati ohrabrenje da krenete svojim putem, ja mogu podstaći proces vašeg unutrašnjeg traganja; ali vam neću dati sistem misli, neću vam dati nikakvu sigurnost. Ja ću vam samo dati hodočašće – hodočašće koje je rizično, hodočašće koje ima milione i milione zamki, hodočašće na kojem ćete se svakodnevno suočavati sa mnogim opasnostima, hodočašće koje će vas odvesti do vrhunca ljudske svijesti, do četvrtog stanja. Ali što se više penjete, to je veća opasnost za pad. Ja vam samo mogu obećati veliku avanturu, rizičnu, opasnu, bez ikakvog obećanja da ćete to doseći – jer se nepoznato ne može garantovati.

To je divan prostor u koji ulazite. Ako dobro i loše prestane da postoji, utoliko bolje! Tada ulazite u drugu dimenziju koju čovjek nije stvorio, gdje razlike nijesu bitne, gdje ništa nije dobro i ništa nije loše; ili nešto jeste ili nešto nije. Dobro i loše nijesu ništa drugo do alternative da se biraju: ili ćete izabrati ovo ili ćete izbrati ono. One vas drže u podjelama ili-ili. Onog trenutka kada počnete da uviđate hokus-pokus dobroga i lošega, kada počnete da uviđate da su one društveno proizvedene stvari... Naravno, one su korisne, i ja vam ne kažem da treba da idete na trg i da se ponašatekao da ništa nije dobro i ništa loše. Ja vam ne kažem da idete po sredini ceste i da govorite da nije bitno što neko vozi lijevom a neko desnom stranom.

Kada ste sa ljudima, zapamtite, za njih dobro i loše i dalje postoji. Poštujte njih i njihove snove. Vi ne treba da remetite ničije snove. Ko ste vi? Nije na vama da se miješate. Budite fini sa ljudima i njihovim glupostima, budite učtivi sa njima i njihovim igrama. Ali, tokom čitavog vremena se prisjećajte da u dubini stvari ništa nije dobro i ništa nije loše. Egzistencija jednostavno postoji kao takva; ništa se ne može izabrati između. I zapamtite, kada nema ništa da se bira onda ćete ostati nepodijeljeni. Kada postoji nešto što treba izabrati, to će i vas podijeliti, takođe. Izbirljivost je mač sa dvije oštrice: ona dijeli stvarnost spolja, ona dijeli stvarnost i iznutra. Ako birate, vi birate i podjelu, vi ste izabrali i rascjep, izabrali ste šizofreniju. Ako, pak, ne birate, ako znate da nema ničega što je sasvim dobro, ničega što je sasvim loše, vi ste tako izabrali razboritost.

Ne biti izbirljiv znači odabrati zdrav razum, ne birati znači biti zdrav; ako više nema spoljašnjih podjela, kako onda možete biti podijeljeni iznutra? Spoljašnje i unutrašnje idu skupa. Postanete li nepodijeljeni, tada postajete individua. To je proces individualizacije. Ništa nije sasvim dobro, ništa nije loše. Kada se to spusti u vašu svijest, iznenada bivate sjedinjeni, svi djelovi nestanu u jednu cjelinu. Vi bivate iskristalisani, bivate centrirani. Doći do spoznaje da ništa nije dobro, da ništa nije loše, to je veliki zaokret; to je preobražaj. Vi počinjete da gledate unutar vas; spoljašnja stvarnost gubi smisao. Društvena stvarnost je izmišljena, divna predstava; vi možete učestvovati u njoj, ali nemojte to prihvatati previše ozbiljno. To je samo uloga koju treba odigrati; odigrajte to što je moguće ljepše, ali ne uzimajte to ozbiljno, u tome nema ničega konačnoga.

Ono najviše, konačno, je unutra; nepodijeljana duša to zna. A doći do duše, ovo je dobar zaokret.