SMIJEH

Kada se dijete rodi, prva društvena aktivnost koju dijete nauči – možda nije dobro reći nauči, jer ono to donosi sa sobom – je osmjehivanje. Prva društvena aktivnost. Osmjehivanjem postaje dio društva. To izgleda veoma prirodno, spontano. Druge stvari će doći kasnije – to je prvi bljesak bića kada dođe na svijet da se osmjehuje. Kada majka vidi da se njeno dijete osmjehuje, ona postaje neizmjerno srećna... jer taj osmjeh pokazuje zdravlje, taj osmjeh pokazuje inteligenciju, taj osmjeh pokazuje da dijete nije glupo, nije ograničeno. Taj osmjeh pokazuje da će dijete živjeti, voljeti, biti sretno. Majka je jednostavno ushićena.

Osmjehivanje je prva društvena aktivnost i treba da ostane osnovna društvena aktivnost. Čovjek treba da se osmjehuje čitavog svog života. Ako se možete smijati na sve situacije, vi ćete postati veoma sposobni da se suočite sa njima - a taj susret će vam donijeti zrelost. Ja ne kažem da plačete. Ali, zapravo, ako se ne možete smijati, ne možete ni plakati. To ide zajedno; oni su dio jednog fenomena: fenomena biti istinit i autentičan.

Postoje milioni ljudi čije suze su suve; njihove oči su izgubile čežnju, dubinu; njihove oči su izgubile vlažnost – a pošto ne mogu tugovati, oni nemogu ni plakati; suze ne mogu prirodno teći. Ako je smijeh slab, suze su slabe, takođe. Samo osoba koja se može dobro smijati može dobro i ridati. A ako možete dobro plakati i smijati se, vi ste živi. Umrtvljen čovjek ne može da se smije i da plače. Umrtvljen čovjek samo može biti ozbiljan. Osmotrite: pođite da vidite leš – mrtav čovjek može biti ozbiljan na znatno vještiji način od vas. Samo živahan čovjek se može smijati, ridati i plakati. To su raspoloženja vašeg unutrašnjeg bića, to su promjene – obogaćenja. Ali, malo po malo, svi to zaboravljaju. To što je u početku bilo prirodno postaje neprirodno. Vi trebate nekoga da vas gurne u smijeh, da vas zagolica do smijeha; samo tada se smijete. Zbog toga u svijetu postoji toliko mnogo viceva.

Smijeh donosi snagu. Sada i medicina kaže da je smijeh jedan od najprodornijih ljekova koje je priroda obezbijedila za čovjeka. Ako se možete smijati dok ste bolesni, vi ćete ubrzo povratiti vaše zdravlja. Ako se ne možete smijati, čak i ako ste zdravi, prije ili kasnije ćete izgubiti vaše zdravlje i postaćete bolesni. Smijeh iznosi neku energiju iz vašeg unutrašnjeg izvora na površinu. Energija počinje da teče prateći smijeh kao sjenka. Da li ste to primijetili?

Kada se stvarno smijete, tih nekoliko trenutaka ste u dubokom meditativnom stanju. Misli zastanu. Nemoguće je da se u istom trenutku smijete i razmišljate. Oni su dijametralno suprotni: ili se možete smijati ili možete razmišljati. Ako se uistinu smijete, misli zastanu. Ako tada još razmišljate, smijeh će biti površan, tek tako-tako, biće sasvim mlitav. To će biti nikakav smijeh. Kada se istinski smijete, um iznenada nestaje. A čitava zen metodologija je kako da uđete u ne-um; smijeh je jedna od prelijepih vrata da se uđe u to.

Koliko ja znam, ples i smijeh su najbolja, prirodna i najpristupačnija vrata. Ako istinski plešete, misli stanu. Ako tako nastavite, i nastavite, vi se vrtite i vrtite, i tako postajete vrtlog: sva ograničenja, sve podjele nestaju. Čak i ne znate gdje vaše tjelesno završava a gdje egzistencija počinje. Vi se stapate u egzistenciju i egzistencija se stapa u vas; postoji preklapanje granica. I ako istinski plešete – vi ne upravljate time već dopuštate da ono upravlja vama, dopuštate da vas zanese – ako ste zaneseni u plesu, misli staju.

Isto se događa i sa smijehom. Ako ste opčinjeni smijehom, misli zastaju. I ako spoznate nekoliko trenutaka ne-uma, ti bljeskovi će vam pružiti još mnogo nagrada koje će doći. Vi samo treba da postanete sve više od te vrste, od tog kvaliteta, od ne-uma. Sve više i više će misli otpadati. Smijeh može biti divan uvod u stanje ne-uma.

Kada osjetite da je san prošao, prvo počnite da se smijete, a onda otvorite oči – i to će tada uspostaviti pravac za čitav dan. Ako se možete smijati rano ujutro, vi ćete se smijati tokom čitavog dana. Tako stvarate lančani efekat; jedna stvar vodi do druge. Smijeh vodi do još više smijeha.

Skoro uvijek sam gledao ljude kako rade pogrešne stvari. Od ranog jutra oni ustaju iz kreveta sa gunđanjem, namršteni, tužni, depresivni, očajni. Tada jedna stvar vodi do druge... i to nizašto. I oni postaju gnjevni... to je veoma loše jer će to promijeniti raspoloženje tokom čitavog dana, to će stvoriti naviku za čitav dan.

Pokušajte to! Započnite i završite dan sa smijehom, i vidjećete, malo po malo, između ta dva perioda biće sve više i više smijeha.