PREOKRET

Mi smo sada u jednom velikom haosu; ljudska sudbina će ovisiti o našim djelima. Ili ćemo uništiti sebe kao što je to bilo sa civilizacijom u Atlantidi - cio svijet će postati Hirošima; utopićemo se u vlastitom znanju; uništićemo se vlastitom naukom, počinićemo kolektivno samoubistvo. Nekoliko njih, Noe i nekoliko njegovih sljedbenika, će se možda spasiti, a možda i neće... A postoji i druga mogućnost, da preduzmemo kvantni skok. Čovjek će počiniti samoubistvo ili će se ponovo roditi. Obadvoje vrata su otvorena. Ako takvo vrijeme može proizvesti ljude nalik Heraklitu, Lao Ceu, Zaratustri, Pitagori, Budi i Konfučiju, zašto oni nijesu stvorili veliko čovječanstvo? Oni su to mogli. Ali mi smo propustili tu mogućnost.

Obične mase žive u takvoj nesvjesnosti da ne vide čak ni nekoliko koraka ispred sebe. Oni su slijepi. A oni su u većini! Narednih dvadeset pet godina, zadnji dio ovog vijeka, će biti od neizmjernog značaja. Ako budemo mogli u svijetu stvoriti jedan veliki trenutak za meditaciju, za unutarnje putovanje, za smirenje, tišinu, ljubav za Boga... ako budemo mogli u ovih narednih dvadeset pet godina omogućiti da se mnogim ljudima dogodi potreba za Bogom, čovječanstvo će se iznova roditi, dogodiće se uskrsnuće. Novi čovjek će biti rođen. A ako se jednom propusti to vrijeme, moraćete narednih dvadeset pet vjekova ostati isti. Nekoliko ljudi će dospjeti do prosvjetljenja, ali to će biti stvar samo nekoliko ljudi. Ovdje ili tamo, tek ponekada, poneka osoba će postati svjesna, budna i božanstvena. Ali veći dio čovječanstva će zaostajati - u mraku, u dubokom mraku, u potpunoj bijedi. Veliki dio čovječanstva će nastaviti da živi u paklu.

Ali ti trenuci kada se haos počinje širiti, i kada čovjek počne gubiti svoje korijene, kada biva iščupan iz prošlosti, su ujedno i veliki trenuci. Ako išta možemo naučiti iz prošlosti, ako budemo mogli nešto naučiti od Pitagore.... Ljudi nijesu koristili Pitagoru i njegovo poimanje, nijesu iskoristili njegove velike sinteze, oni nijesu iskoristili vrata koja im je on ponudio. Samo jedna osoba je učinila toliko mnogo, skoro nemoguće, ali to nije bilo iskorišćeno.

Ja sam pokušao da ponovo učinim isto; ja osjećam veoma duboki spiritualni afinitet za Pitagoru. I ja sam vam omogućio sinteze Istoka i Zapada, prožimanje nauke i religije, intelekta i intuitivnosti, muškog i ženskog uma, prožimanje glave i srca, desne i lijeve strane. Ja sam, takođe, na svaki mogući način pokušavao da stvorim veliku harmoniju, jer nas samo ta harmonija može spasiti. Samo takva harmonija vam može podariti novo rođenje. Ali postoji svaka mogućnost da to što se dogodilo Pitagori da se dogodi i meni. A postoji mogućnost da to što se dogodilo Pitagorinim sljedbenicima da se dogodi i mojim sanijasinima. Ali i dalje, čak znajući i za tu mogućnost, taj napor valja ponovo učiniti. Ovo je dragocjeno vrijeme. To se događa jednom u dvadeset pet vjekova kada se točak pokrene u novom pravcu, kada može zauzeti novi smjer.

Svi vi treba da rizikujete, da rizikujete sve što imate; i da rizikujete sa velikom radošću! Jer što može biti radosnije od rađanja novog čovjeka, biti sredstvo za rađanje novog bića, novog čovječanstva? To će biti bolno kao što je bolno svako porađanje. Ali taj bol će biti prihvatljiv ukoliko znate što će se dogoditi putem toga. Ako možete vidjeti da se tako dijete rađa, onda taj bol više nije bol - isto kao što majka prihvata bol prilikom rođenja djeteta. Bol je zanemarljiv: njeno srce je radosno - ona zna da daje novi život, ona je kreativna. Ona tako ovaj svijet čini življim; kroz nju se rađa novo dijete. Bog koristi nju kao sredstvo; njena utroba će se pokazati plodnom. Ona je sretna, veoma je radosna. Ona u tome uživa dok je bol samo na periferiji. Ali kada je ta velika radost prisutna, bol tada djeluje samo u pozadini i čini da je ta radost još glasnija. Zapamti...

Moji sanijasini mogu postati jedna energetska utroba, jedno energetsko polje. Velika sinteza se upravo događa ovdje. Istok i Zapad se susreću ovdje. Ako budemo omogućili da se ta nemoguća stvar dogodi, čovjek će u budućnosti živjeti na jedan sasvim drugačiji način. Više neće biti potrebe da živi u istom starom paklu. Čovjek može živjeti u ljubavi, u miru. Čovjek može živjeti u velikom prijateljstvu. Može živjeti život koji je prožet slavljem. Čovjek od ove Zemlje može stvoriti božanstvo. Da, baš ova Zemlja može postati raj, i baš ovo tijelo može biti Buda.

OSHO

Philosophia Perennis