ODGOVORNOST

Riječ „odgovornost“ je stalno korišćena na pogrešan način. To je davalo osjećaj opterećenja: treba nešto da uradite, to je vaša dužnost; ako to ne uradite osjećaćete krivicu. Želim da vas podsjetim da riječ „odgovornost“ nema nijedno od tih značenja. Podijelite tu riječ na dvoje – odgovor-nost – i ulazite u sasvim drugačije značenje te riječi, u drugačiji smjer.

Odgovor-nost nije teret. To nije dužnost; to nije nešto što treba da uradite protiv sebe. Odgovor-nost jednostavno znači spontani odgovor. Bilo koja situacija da se ukaže, radosno odgovorite na to, u potpunosti, sa svom svojom snagom. A taj odgovor neće promijeniti samo situaciju, on će promijeniti i vas.

Postoje dvije riječi koje treba zapamtiti: jedna je „reakcija“, a druga je „odgovor-nost“. Većina ljudi reaguje, oni ne odgovaraju. Reakcija dolazi iz vašeg pamćenja, iz vašeg prošlog iskustva, iz vašeg znanja; ona je uvjek ne-odgovarajuća prema postojećoj i novoj situaciji. A egzistencija je uvijek nova. Zato ako djelujete u skladu sa vašom prošlošću, to je reakcija. Ali ta reakcija neće promijeniti situaciju, ona vas neće promijeniti, a vi ćete tako biti na velikom gubitku.

Odgovaranje je iz trenutka u trenutak. To nema ništa sa sjećanjem; to ima nešto sa vašom svjesnošću. Vi jasno vidite neku situaciju; vi ste čisti, smireni, spokojni. Iz tog spokoja spontano djelujete. To nije reakcija, to je akcija. Vi nikada prije to nijeste radili, a ljepota toga je u tome što se to prilagodi situaciji, i vi ćete biti radosni da znate da ste sposobni da budete spontani.

Postoje samo neke radosti veće od spontanosti. Spontanost znači da budete u trenutku; to znači da djelujete iz svoje svjesnosti a ne u skladu sa vašim starim uslovljenostima. Ti dani su prošli – te uslovljenosti i zamisli su sasvim bezvrijedni. Obavezivanja nijesu neophodna jer obavezivanja postaju stara; ona se ne podudaraju sa novim trenucima. Obaveze su ropstvo iz prošlosti. I onda akcije ne treba da sprovodite.

Ako je vaše srce prepuno ljubavi, prepuno milosti, prepuno meditacije, akcija će se dogoditi. Kada se akcija dogodi sama od sebe, to je onda kao neki predivan cvijet. Umjesto toga, vi prisiljavate sebe sa nekim nepotrebnim teretom – dužnost, obaveze, djelovanje – a zar ne shvatate da je globalna kriza tako velika, a vi ste tako mali, i kakvo djelovanje možete preduzeti?

Ja nemam nikakvu dužnost, nemam nikakvu obavezu i nemam nikakvog djelovanja da spasim ovu predivnu planetu – to su nepotrebna opterećenja. Uživajte u ovom trenutku, razvijajte svoju svijest, budite više spontani, više milostivi, više ljubavni – nema obaveza i nema megalomanija da se spasi čitava planeta. Uživajte u svemu, a iz tog uživanja će akcija doći – ponovo kao spontanost – vi ne treba da djelujete.

„Ponekada osjećam teškoću da krenem u aktivnosti.“

Ne samo ponekada, vi uvijek osjećate teškoću da krenete u djelovanje. Ali čista akcija, neočekivana, iznenda vas zahvati... i vi tada ne radite nikakav dobrotvoran rad, vi jednostavno uživate u tome. Ako možemo stvoriti više ljudi koji vole, koji slave, koji su spontani, globalna kriza se može izbjeći. Ali nemojte to prihvatati previše ozbiljno, budite razigrani. Ako egzistencija želi da ova planete ne postoji, ko smo mi da je spriječimo u tome?

Svakog dana zvijezde nestaju u crne rupe, i svakog dana se nove zvijezde rađaju iz bijelih rupa. Jednu stvar treba upamtiti, a to je da sve što se rodilo mora i umrijeti. Ova planeta je ovdje više od četiri milijarde godina. Možda je ostarala, možda se ništa ne može uraditi da se spasi. Ona možda treba odmor, ali vi je učinite još ljepšom, tako divnom da egzistencija postane sasvim nesposobna da pomisli da je uništi. To nije opterećenje, nije obaveza. I dok egzistencija dopušta da ova planete bitiše, uživate u njoj, učinite je sočnijom... u svakom činu vašeg života.

Po meni je to jedini način da se izbjegne globalno samoubistvo. Tišina i meditativnost je dovoljna; to je znatno veća sila od vaših malih aktivnosti. A iz te vaše tišine može se ukazati neka akcija koja će biti od pomoći da se planeta učini još ljepšom, divnijom. To što ja hoću da kažem je da dokažete egzistenciji da je ova planeta toliko dragocjena da bi bila čista besmislica dopustiti da se ona uništi. Egzistencija bi trebala ponovo da čeka pedeset miliona godina da donese takve ljude, takvu svijest kakva je Budina, Lao Ceova,... Da li vidite taj moj smisao? Učinite je toliko vrijednom da čak i egzistencija odustane od toga i uništi sve što je bilo pripremljeno za globalno samoubistvo. Vi ne treba da djelujete! Vi jednostavno treba da meditirate, da budete u tišini, da volite, da čitav svijet ispunite smijehom.

Ja vam kažem da je smijeh mnogo moćniji od ikakvog nuklearnog oružja. Zato ispunite čitav univerzum ljubavlju. Još vam kažem, svijet koji je ispunjen ljubavlju neće se odlučiti za rat. Nikakva akcija nije potrebna. Ja sam bio optuživan od ljudi koji ne razumiju najdublje tajne života. Oni misle da ja činim ljude neaktivnim, govorim im da meditiraju, da budu mirni. Oni ne znaju da ja tako stvaram ljude spontano aktivnim – iz ljubavi, iz ljepote, iz blaženstva. To će stvoriti najveću prepreku da se uništi planeta. Čovjek tišine nije neaktivan; njegove energije se kreću ka sasvim novim dimenzijama spontanosti, odgovor-nosti, ljubavi, radosti, kreativnosti, a njegovo čitavo biće je toliko dragocjeno da on oko sebe stvara duh zarazne dragocjenosti.

Ako budemo imali nekoliko miliona ljudi u svijetu koji su razigrani, koji nijesu opterećeni, neće nas biti briga. Ako egzistencija želi da ova planeta nestane, možda u tome ima nekog značaja. Mi ćemo pokušati da uživamo dok smo ovdje, dok ova planeta postoji. Ako naša radost, naša razigranost, naše flaute, naše gitare, naša osjećajnost promijeni inteligenciju univerzuma i poništi njenu odluku – jer ovo nije planeta koju treba uništiti, ovo je planete koju treba još više njegovati – ako se to dogodi, dobro; ako se to ne dogodi, to je, takođe, savršeno dobro. Da li se sjećate kada vas nije bilo – da li ste bili ljuti, tužni? Da li se sjećate ikakvog problema prije rođenja, bilo kakve nevolje? Nakon vaše smrti ćete biti u istoj poziciji u kojoj ste bili prije rođenja.

Egzistencija je predivna, ali ako nestane, ako čitav kosmos odluči da ona nestane, vi nećete propustiti to; vi uopšte nećete tu biti. Zato nemojte od toga stvarati strah, neku dužnost, neku obavezu koju morate obaviti. Nemojte osjećati krivicu što ste tako mali. Što možete uraditi? Bilo koliko da ste mali, vi možete da volite, možete da plešete, možete da slavite u bilo kojem trenutku. To će biti djelovanje iz mirovanja.