INTELIGENCIJA

Postoji velika razlika između intelekta i inteligencije. Intelekt je logičan; inteligencija je paradoksalna. Intelekt je analitičan; inteligencija je sinteza. Intelekt stvara podjele, dijeli, sječe na sitne komade kako bi razumio stvari. Nauka je utemeljena na intelektu, seciranju, dijeljenju, analizi. Inteligencija ujedinjuje stvari, stvara cjelinu iz djelova – jer je to jedno od najvećih poimanja: da djelovi bitišu u cjelini a ne suprotno tome. A cjelina nije samo zbir djelova, to je mnogo više od tog zbira.

Na primjer, vi imate ružu, i odete do naučnika, logičara. Možete ga upitati: „Ja želim da shvatim kakva je ova ruža.“ Što će on uraditi? On će to secirati, on će izdvojiti sve elemente koji čine taj cvijet. Kada nastavite dalje u tome vidjećete da taj cvijet nestaje. Umjesto cvijeta, tu će biti nekoliko etiketiranih flašica. Elementi su izdvojeni ali jedno je izvjesno – neće biti nijedne flašice na kojoj će biti etiketa „ljepota“. Ljepota nije materija i ona ne pripada djelovima. Kada jednom secirate cvijet, kada nestane njegova cjeline, nestala je i njegova ljepota. Ljepota pripada cjelosti, to je finoća koja dolazi od cjeline. To je mnogo više od zbira. Tada su samo djelovi prisutni. Vi možete secirati čovjeka; onog trenutka kada ga budete počeli secirati, život će nestati. Tada upoznajete samo mrtvo tijelo, leš. Možete otkriti koliko aluminijuma u njemu postoji, koliko željeza, koliko vode; možete tu pronaći čitav mehanizam – pluća, bubrege, sve – ali samo jedne stvari tu nema: život. Jedna stvar od najviše vrijednosti nije prisutna. Jedna stvar koju zaista želimo da shvatimo nije prisutna, a sve drugo je tu.

Sada su čak i naučnici postali svjesni da kada uzmete krv iz čovjekovog krvotoka i kada ga ispitate, to više nije ista krv. U čovjekovom krvotoku je bila živa, pulsirala je životom. Sada je to samo leš. To ne može biti isto jer je sastav promijenjen. Vi možete uzeti boju iz cvijeta ruže, ali da li je to ista boja? To izgleda isto ali ne može biti isto. Gdje je njen miris? Gdje je njena životnost koja titra od života? Kada je bila u ružinom cvjetu, to je bilo u jednom sasvim drugačijem sklopu u kome je život bio prisutan. To je bilo ispunjeno njegovim prisustvom; Bog je svojim prisustvom kucao u njenom srcu. Izdvojivši ga, dio je tu ali vi ne možete reći da je taj dio isti. On ne može biti isti jer dio bitiše samo u cjelini.

Intelekt secira, analizira. On je instrument nauke. Inteligencija je instrument religije; ona sjedinjuje. Stoga, mi smo najveću nauku duhovnosti nazvali joga. Joga znači metodologija sjedinjavanja. Joga znači da stavite sve stvari zajedno. Bog je najveća cjelina, u njemu je sve zajedno. Bog nije ličnost, Bog je prisustvo, prisustvo gdje cjelina djeluje u velikoj harmoniji – drveće, ptice, zemlja, zvijezde, mjesec, sunce, rijeke i okean – sve zajedno. Zajedništvo je Bog. Ako secirate, nikada nećete naći Boga. Secirajte čovjeka; nećete naći prisustvo koje ga čini živim. Isjeckajte svijet, nećete naći prisustvo Boga.

Inteligencija je metod sjedinjavanja stvari. Inteligentna osoba je veoma sintezična. Ona uvijek traži veću cjelinu jer je smisao uvijek u većoj cjelini. Ona uvijek traga za nečim višim u kome niže iščezava i djeluje kao dio, djeluje kao nota u harmoniji cjeline, daje svoj doprinos orkestru cjeline ali se ne odvaja od njega. Inteligencija se kreće naviše, intelekt ide naniže. Intelekt ide ka uzroku. Molim vas da ovo shvatite; to je veoma delikatna stvar. Intelekt ide ka uzroku; inteligencija vodi ka cilju. Inteligencija ide ka budućnosti, intelekt ide ka prošlosti. Intelekt dovodi sve do niže vrijednosti. Ako ga pitate što je ljubav, intelekt će vam reći da to nije ništa već samo niža vrijednost. Ako ga pitate što je molitva, intelekt će vam reći da to nije ništa drugo do potisnuta seksualnost.

Pitajte inteligenciju što je seks, inteligencija će vam reći da to nije ništa drugo do sjeme molitve. To je potencijalna ljubav. Intelekt vas spušta naniže; on sve pretvara u najniže. Pitajte intelekt što je lotos, on će vam reći da to nije ništa već samo iluzija; zapravo je blato – zato što lotos niće iz blata i ponovo se vrća blatu. Blato je stvarno, lotos je samo privid. Blato ostaje, lotos dolazi i odlazi.

Pitajte inteligenciju što je blato, inteligencija će reći: „To je mogućnost da se postane lotos.“ Tada blato nestaje a cvjetaju milioni lotosa. Inteligencija ide više, više i više, i čitav napor je u tome da se dosegne do najvišeg, do vrhunca egzistencije. Jer stvari mogu biti objašnjene samo kroz više a ne kroz niže. Vi ne objašnjavate putem nižeg, vi objašnjavate nešto daleko. A kada niže postane previše značajno, sva ljepota se izgubi, sva istina, sve dobro. Sve što ima neko značenje se gubi. Tada počinjete da jadikujete: „Gdje je smisao života?“

Nauka na Zapadu je uništila svaku vrijednost i svela sve na materiju. Sada se svi pitaju što je smisao života jer značaj bitiše samo u većoj cjelini. Vidite, vi ste sami, vi osjećate: „Što je smisao života?“ Potom se zaljubite u neku ženu; određeni smisao se javi. Tada dvoje postaju jedno – nešto više. Sam čovjek je malo. Manje od dvoje. Dvije stvari su se udružile. Dvije suprotne sile su se pomiješale, ženska i muška energija. Sada je to bliže krugu. Zato mi u Indiji imamo koncept ardhanarishwar. Šiva je naslikan kao polu žena polu muškarac. Koncept ardhanarishwar kaže da je muškarac polovičan, i da je žena polovična. Kada se muškarac i žena sretnu u dubokoj ljubavi tada se viša stvarnost ukazuje: nešto više, znatno složenije jer se dvije energije susreću.

Potom se dijete rodi; sada postoji porodica – više značaja. Tada otac osjeti smisao svog života: dijete treba da se podiže. On voli to dijete, on radi naporno, ali sada taj rad nije rad. On radi za svoje dijete, za svoju voljenu, za svoj dom. On radi ali napor rada je nestao. On se ne izvlači. Umoran od radnog dana, on se vraća kući plešući. Vidjevši osmjeh na licu svog djeteta, on je neizmjerno sretan. Porodica je viši skup od para, i tako dalje. A Bog nije ništa drugo do zajedništvo svega, najveća moguća porodica. Zbog toga ja ove narandžaste ljude nazivam mojom porodicom. Ja želim da vi nestanete u cjelinu. Ja bih volio da budete upijeni u cjelinu i da ostanete individue, ali da postanete dio velikog zajedništva, većeg od vas samih. Smisao se javlja odmah nakon što postanete dio većeg jedinstva.

Kada pjesnik napiše pjesmu rađa se smisao – jer pjesnik više nije sam; on je nešto stvorio. Kada plesač pleše rađa se smisao. Kada majka rađa dijete rađa se i smisao. Ostavljeni sami, odsječeni od svega, izdvojeni kao ostrvo, vi ste besmisleni. Sjedinjeni u zajedništvu dobijate smisao. Što je cjelina veća, to je smisao veći. Zbog toga kažem da je Bog najveća pojmljiva cjelina, a bez Boga ne možete dospjeti do najvišeg smisla života. Bog nije osoba; Bog ne sjedi negdje. Te ideje su baš glupe. Bog je potpuno prisustvo egzistencije, bića, sama suština bića.

Bog bitiše gdje god ima jedinstva; gdje god ima joge Bog ulazi u egzistenciju. Vi hodate sami; Bog je duboko uspavan. Tada iznenada ugledate nekoga i osmjehnete mu se; Bog se probudi, neko je došao. Vaš osmjeh nije odvojen, to je most. Vi ste izbacili most prema nekome. Neko se osmjehnuo, takođe, to je bio odgovor. Među vama se ukazao prostor koji ja nazivam Bog – mali treptaj. Kada dođete do nekog drvete i sjednete pored njega, sasvim ste zaboravili na postojanje tog drveta, Bog je duboko uspavan. Onda iznenada pogledate drvo, i oživite osjećanje prema njemu, i Bog se ukazuje.

Gdje god ima ljubavi, Bog je tu; gdje god ima odgovora, Bog je prisutan. Bog je u prostoru; on djeluje uvijek kada jedinstvo postoji. Zato kažem da je ljubav najčistija mogućnost Boga jer je on najsuptilnije sjedinjenje energije. Otuda insistiranje Baul mistika da je ljubav Bog. Zaboravite Boga, ljubav će djelovati. Ali nikada ne zaboravite ljubav jer sam Bog ne može djelovati.

Inteligencija je rasuđivanje, shvatanje. Istina je ključna riječ, sat. Čovjek koji se kreće inteligencijom kreće se ka sat, ka istini. Više od inteligencije je šesti tip religije. Ja to nazivam religijom meditacije. Meditacija je svjesnost, spontanost, to što Baul mistici nazivaju sahaja manush, spontan čovjek. Sloboda je ne-tradicionalna, radikalna, revolucionarna, individualna. Ključna riječ je chit, svjesnost. Inteligencija je najviši oblik intelekta, inteligencija je najčistiji oblik intelekta. Stepenice su iste. Intelekt ide naniže istim stepenicama, inteligencija ide naviše, ali stepenice su iste. U meditaciji se stepenice izbacuju. Dakle, više nema kretanja po tim stepenicama, niti gore niti dolje. Sada više nema pokreta već samo stanje unitrašnjeg ne-kretanja, utapanje u sebe, uranjanje.