PROSVJETLJENJE

Proljeće života je omogućeno svakome; inače, kako možete da živite? Vaš život je neprestano bio njegovan od strane proljeća života. Drveće je gajeno od projeća života, cvijeće je cvjetalo... ali sokovi su dolazili od proljeća života. Čitava egzistencija nije ništa drugo do ispoljavanje proljeća života. Ali drveće se ne može prosvijetliti – ni planine ni okeani; niti to mogu životinje i ptice. Svi oni potiču od istog izvora života od kojeg potičete i vi. Ali čovjek ima prednost, privilegiju da može biti svjestan svog proljeća života. Ta svjesnost nije omogućena nijednom drugom obliku života u egzistenciji. To je čovjekova veličanstvenost, to je njegov ponos.

Egzistencija mu je dala najvrijedniju priliku. Ako on može stvoriti svjesnost, svijest, veću budnost, onda će njegovo proljeće života eksplodirati u novu dimenziju. Dimenzija života postaje dimenzija svjetlosti, spoznaje – spoznaje najdubljih korijena našeg bića u vječnosti. Onog trenutka kada spoznamo da su naši korijeni vječni, mi ćemo znati da će i naši cjetovi biti vječni. Prosvjetljenje je cvjetanje. Proljeće života je sjeme; prosvjeteljenje je cvijet. Sjeme treba da dođe do svojeg krajnjeg ispoljavanja – dalje se ne može otići. Proljeće života je najniža prečaga na stepenicama, a prosvjetljenje je najviša prečaga na tim stepenicama, iako su stepenice iste. Promjene polako dolaze kako vi postajete svjesniji ko ste, i što je život – ne nešto intelektualno, ne nešto što se stiče čitanjem svetih spisa već samo čitanjem jedne knjige: vašeg bića, i dovođenje vaših mogućnosti do ostvarenja. Stoga, to što je sakriveno u sjemenu postaje eksplozija u cvijetu, u mirisu. Miris je prosvjetljenje. On dolazi iz izvora života, ali on nije sinonim toga. Sjeme nije sinonim sa cvijetom, iako cvijet dolazi od sjemena. Sjeme je maternica, ali cvijet – iako povezan sa sjemenom, sa utrobom – to je jedno sasvim drugačije iskustvo.

Svjesnost je obično objektivna. Vi poznajete druge, vi poznajete svijet, znate udaljene zvijezde. Onog trenutka kada se svjesnost okrene ka unutrašnjosti i počne da spoznaje sebe – drugim riječima, kada svjesnost postane predmet vlastite spoznaje – prosvjetljenje procvjeta u svojoj potpunoj ljepoti, u svojoj potpunoj besmrtnoj slavi.

Život je prihvaćen od strane naučnika, ali oni još nijesu sposobni da prihvate mogućnost prosvjetljenja. Život je prihvaćen od ateista, ali ni oni nijesu u mogućnosti da shvate najvišu eksploziju. Isto kao što milenijumima nijesmo imali ideju da je materija sačinjena od sićušnih atoma koji čak nijesu vidljivi ni golim okom... oni su tako sićušni da ukoliko stavite jedan atom na drugi, i tako redom stavljate stotinu hiljada atoma, oni neće biti deblji od ljudske dlake. Jedan tako mali atom, stotinu hiljada puta tanji od ljudske dlake, kada on eksplodira, oslobađa toliko mnogo energije da u nekoliko sekundi nestaju gradovi kao što su Hirošima ili Nagasaki – ispare.

Ja sam vidio sliku koju mi je poslao prijatelj iz Japana... samo gledajući tu sliku čovjek se osjeti tako tužno zbog čovječanstva, tako beznadežno. To je slika jedne male djevojčice, možda stare devet godina. Ona je išla iz prizemlja ka prvom spratu svoje kuće sa torbom i njenim knjigama – možda da uradi domaći zadatak prije spavanja. Ona je bila na pola stepeništa kada je pala atomska bomba na Hirošimu.

Jedan tako mali atom eksplozijom stvara toliko mnogo energije... vi to možete upotrijebiti za uništavanje ili za neku kreativnu svrhu. Naučnici sada govore da smo otišli veoma daleko od od Hirošime i Nagasakija – naše novo nuklearno naoružanje je ogromne energije – tako da atomska bomba koja je bačena na Nagasaki i Hirošimu sada izgleda nalik dječijoj igrački. Ako materija u svojoj najmanjoj čestici sadrži toliko mnogo energije, možete li zamisliti koliko energije može imati u jednoj živoj ćeliji ljudskog bića?

Prosvjetljenje je eksplozija živih ćelija. Ona nije uopšte destruktivna već preobražava čitavog čovjeka. Na taj način, ona je destruktivna. Ona uništava starog čovjeka, ona uništava noć. Ona uništava sve što je sačinjavalo vašu ličnost: vašu ljubomoru, vaš gnjev, vašu mržnju, vašu požudu, vašu pohlepu – sve to jednostavno sasvim nestaje u jednom trenutku. I ta ista energija koja je bila uključena u ljubomoru, mržnju, pohlepu, ambiciju i hiljadu i jednu želju se promijenila u sasvim novi oblik energije: ljubav, tišinu, mir, milost, mudrost – u sve to što je osnovno traganje samog života. Život je u sebi uspavan, on duboko spava.

Prosvjetljenje je potpuna budnost. Ali to je ona ista energija koja je bila uspavana i sada se probudila. Zato one nijesu iste, ali su dva ekstrema jedne iste energije. Ali to, ako ga primite kao intelektualno poimanje, neće vam pomoći na nijedan način. To treba da postane vaše iskustvo. Vi treba da vidite tu svjetlost. Vi treba da vidite tu eksploziju unutar vašeg bića. Treba da vidite kako mrak iščezava. Vi treba da vidite novu zoru novog života – život milosti i zahvalnosti, život ljepote i blaženstva.

OSHO

Beyond Enlightenment