HIPNOZA

Sedamdeset procenata bolesti potiče iz uma. Te bolesti se mogu spriječiti putem hipnoze prije nego se dogode. Pomoću hipnoze se može otkriti koja vrsta bolesti će se dogoditi u skoroj budućnosti. Ne postoji simptoma na tijelu, rutinski pregled osobe neće pokazati bilo kakvu indikaciju da će oboljeti, ona je savršeno zdrava. Ali putem hipnoze ćemo otkriti da će se razboljeti za tri nedjelje jer prije nego bilo što dođe u tijelo, ono dolazi iz duboke kosmičke podsvijesti. Ono odatle putije ka kolektivnom podsvjesnom, ka ličnom podsvjesno, I tek tada, kada dospije do svjesnog uma, može se pregledati i pronaći u tijelu. Bolest se može spriječiti čak i prije nego što osoba dobije ideju da će se razboljeti.

U Rusiji je jedan genijalni fotograf, Kirlian, čak fotografisao ljude… On je čitavog svog života radio na fotografijama sa veoma osjetljivim pločama, osjetljivim sočivima da bi pronašao nešto što nije moguće vidjeti običnim okom i običnim instrumentima. On je bio iznenađen da na svojim fotografijama može da vidi promjene i šest mjeseci unaprijed. Ako napravi sliku pupoljka ruže sa svojim posebno senzitivnim pločama, ta slika neće biti slika pupoljka, to će biti slika ruže. Sjutra će biti ruža. Nijedna druga kamera ne može postići to čudo.

Prvo je i sam bio iznenađen kako osjetljiva ploča može napraviti sliku nečega što se još nije dogodilo – i potom se sjutra pupoljak otvorio, sasvim isti kao na fotografiji, uopšte nije bilo nikakve razlike. Potom je otkrivao još više i više, da postoji i određena aura oko pupoljka – upravo neka energetska aura, a ta energetska aura ima čitav program kako se pupoljak otvara. Osjetljive ploče dobijaju sliku energetske aure koju mi ne možemo vidjeti golim okom. Zatim je on počeo da radi na bolestima, i stvorio je revoluciju u Sovjetskoj medicini.

Vi ne treba da prvo budete bolesni i onda da budete liječeni. Vi se možete liječiti i prije nego što budete imali spoznaju o nekoj bolesti, jer Kirlianova fotografija će pokazati u kojem dijelu će se bolest ukazati jer će energetska aura biti bolesna, već bolesna. To može biti i šest mjeseci prije. To je povezano sa vašom kosmičkom podsviješću. Zato kroz hipnozu i dubljim eksperimentima, vi možete pronaći bolesti koje će se dogoditi i koje se unaprijed mogu liječiti.

Djeca mogu biti sretnija. Tema psihologa treba da bude zašto svugdje u svjetu, a pogotovo na nekoliko mjesta, sedamdeset godina je postala rutina dužine života, jer postoji čak nekoliko plemena u Kašmiru gdje ljudi oduvijek žive sto trideset godina, sto četrdeset godina, sto pedeset godina; a čak i u dobi od sto pedeset godina su energični kao mladi ljudi. Oni nikada ne stare, ostaju mladi sve do smrti.

U Sovjetskoj Rusiji, na Kavkazu, odakle su došli Josip Staljin i Georg Gurdžijev... Kavkaz je proizveo zaista snažne ljude. Postoji jedan mali dio gdje ljudi žive i do sto osamdeset godina. Postoje na hiljade ljudi koji su prošli i sto pedeset. Jedan od mojih prijatelja je tamo radio, i jednom je pitao jednog farmera koji je obrađivao zemlju: „Koliko si star?“ On je počeo da računa na prste jer je bio neobrazovan. Rekao mu je: „Mora biti negdje oko sto osamdeset.“

Moj prijatelj nije mogao vjerovati – sto osamdeset! I još je bio mlad. Zato se raspitao u selu, i oni su mu rekli: „U pravu je. Njegov otac je živio dvjesta godina, a mi se nadamo da će i on živjeti dvjesta godina jer se na njemu još ne vidi znak smrti.“ Psiholozi su nastojali da pronađu razlog zašto na nekoliko mjesta ljudi žive duže a u većem dijelu svijeta ljudi po pravilu žive samo sedamdeset godina.

Džordž Bernard Šo, kada je imao sedamdeset godina, odeselio je iz Londona. Njegovi prijetelji su mu rekli: „Što radiš? U staroj dobi je bolje da budeš ovdje sa prijateljima, u društvu – a ti si društveni čovjek, čovjek od kulture.“

On je rekao: „Ja ne mogu živjeti ovdje. Ja sada imam sedamdeset. Ovo društvo vjeruje da ljudi umiru sa sedamdeset, a to vjerovanje je opasno. Ja idem da nađem neko mjesto gdje ljudi ne vjeruju u takve stvari.“ I on je našao jedno malo obližnje selo, a način na koji ga je pronašao je što je otišao na groblje i pogledao na grobnim pločama koliko dugo su ljudi tu živjeli; i na jednoj ploči je našao da je čovjek živio sto dvadeset godina. A na grobnoj ploči je pisalo: „On je umro nenadanom smrću u sto dvadesetoj godini.“

On je rekao: „Ovo je mjesto za život, gdje ljudi misle da neko umire nenadanom smrću u sto dvadesetoj godini.“ I on je tu živio, i dugo je živio. On je uspio da živi skoro čitav vijek. A u tom pomenutom groblju, na nijednoj ploči nije pisalo da je neko umro sa sedamdeset.

Izgleda da je to samo psihološko programiranje. Vjekovima smo programirani... sedam decenija, i gotovo je. To je otišlo toliko duboko da vi umirete ne zato što vaše tijelo više nije sposobno da živi, već usljed vašeg psihološkog insistiranja: „Slijedite pravilo. Slijedite narod.“ A i u svemu drugome ste slijedili svjetinu, pa je prirodno da i u ovome slijedite svijet, takođe.

Naučnici kažu da je ljudsko tijelo sposobno da živi najmanje trista godina. Upravo kao da se podmlađujete od sedamdeset godina, to može ići i do trista godina, ali treba program izmijeniti. Naučnici misle da se program može promijeniti na drugačiji način, a za to bi im trebalo mnogo vremena. Oni misle da se program nalazi u ćelijama tijela. Zato dok ne podijelimo ljudsku ćeliju, kao što smo sposobni da dijelimo atom, i da je reprogramiramo, što izgdeda veoma daleko, jer još taj posao nijesmo ni zagrebali...

Moje poimanje je da nema potrebe da se ide kroz fiziologiju, vi možete poći kroz psihologiju. Ako vaša hipnoza ode dovoljno duboko... što više ulazite u to, ako to postane svakodnevna stvar, malo po malo ćete dotaći kosmičku podsvijest gdje se nalazi stvarni program koji tako možete promijeniti.

Naša djeca mogu živjeti duže, naša djeca mogu živjeti zdravije, naša djeca mogu živjeti bez starosti. Sve to je moguće, i mi to treba da uradimo, da pokažemo svijetu, ali to je i opasno jer ako bi se političari uhvatili hipnotičkih metoda, oni bi mogli da to iskoriste za svoje svrhe.

Osho

The Transmission of the Lamp