BITI VEGETARIJANAC

Prirodno je da čovjek bude vegetarijanac jer je čitavo njegovo tijelo stvoreno za vegetarijansku ishranu. Čak i naučnici priznaju činjenicu da čitava struktura ljudskog tijela ukazuje da čovjek ne treba da bude ne-vegetarijanac. Čovjek je postao od majmuna. Majmuni su vegetarijanci, potpuni vegetarijanci. Ako je Darvin u pravu tada čovjek treba da bude vegetarijanac.

Sada postoje načini prosuđivanja da li je određena vrsta životinje vegetarianac ili ne-vegetarijanac: to zavisi od crijeva, od dužine crijeva. Ne-vegetarijanske životinje imaju veoma mala crijava. Tigrovi, lavovi – oni imaju kratka crijeva jer je meso već apsorbovana hrana. Oni ne trebaju duga crijava da bi to provarili. Probavni rad je već urađen od strane tih životinja. Sada vi jedete meso tih životinja. To je već svareno – nijesu potrebna duga crijeva. Čovjek ima jedna od najdužih crijeva – to znači da je čovjek vegetarijanac. Potrebna su duga crijeva, i biće mnogo više izmeta da se izbaci.

Ako čovjek nije vegetarijanac i ako jede meso, tijelo mu je opterećeno. Na Istoku, svi veliki meditanti – Buda, Mahavir – su naglašavali tu činjenicu. Ne samo zbog nekog koncepta ne-nasilnosti – to je druga stvar – već ako zaista želite da idete dublje u meditaciju vaše tijelo treba da bude neopterećeno, prirodno, lako. Vaše tijelo treba da bude rasterećeno; a ne-vegetarijansko tijelo je veoma opterećeno.

Samo pogledajte što se događa kada jedete meso: kada ubijete životinju, što se događa sa životinjom kada bude ubijena? Naravno, niko ne želi da bude ubijen. Život želi da se nastavlja; ni životinje ne umiru voljno. Ako vas neko ubije, vi nećete umrijeti voljno. Ako lav skoči na vas i ubije vas, što će se dogoditi sa vašim umom? Isto se događa i kada vi ubijete lava. Agonija, strah, smrt, patnja, tjeskoba, gnjev, nasilje, tuga – sve te stvari se dogode životinji. Čitavim njegovim tijelom se proširi to nasilje, patnja i agonija. Čitavo njegovo tijelo postane ispunjeno toksinima, otrovima. Sve tjelesne žlijezde oslobađaju otrove jer životinja umire veoma nevoljno. A potom vi jedete to meso; to meso nosi sve otrove koje je životinja oslobodila. Čitava njene energija je otrovana. Tada se ta otrov unese u vaše tijelo.

Meso koje vi jedete pripada tijelu neke životinje. Ono ima određenu svrhu. Određeni tip svijesti bitiše u tijelu životinje. Vi ste na višem nivou svijesti od svijesti životinje, a kada jedete meso vaše tijelo se spušta na niži nivo, na niži nivo životinje. Tada nastaje raskol između vaše svijesti i vašeg tijela, i nastaje napetost i patnja.

Čovjek treba da jede stvari koje su prirodne, prirodne za njega. Voće, koštunice, povrće – jedite koliko god možete. Ljepota je u tome što ne možete jesti više nego što je potrebno. Sve što je prirodno uvijek vam daje zadovoljstvo, jer to zadovoljava vaše tijelo, zasićuje vas. Vi se osjećate ispunjeno. Ako je neka stvar neprirodna, ona vam nikada ne može pružiti osjećaj ispunjenosti. Jedite sladoled: nikada nećete osjetiti da ste siti. Zapravo, što ga više jedete osjećate da još više možete jesti. To nije hrana. Vaš um je prevaren. Tada ne jedete u skladu sa potrebom tijela; vi jedete samo da bi to okusili. Jezik postaje kontrolor. Jezik ne treba da bude kontrolor. On ne zna ništa o stomaku. On ne zna ništa o tijelu. Jezik ima posebnu svrhu: da okusi hranu. Prirodno, jezik prosuđuje, to je jedna stvar: koja je hrana za tijelo, za moje tijelo, a koja hrana nije za moje tijelo. On je samo stražar na vratima; on nije gospodar, a ako stražar na vratima postane gospodar, sve će se onda poremetiti.

Sada reklameri hrane dobro znaju da jezik može biti obmanut, nos može biti obmanut. A oni nijesu gospodari. Ne možete vjerovati koliko mnogo istraživanja hrane se odvija u svijetu. Oni kažu: ako se sasvim zatvori vaš nos, i ako su oči zatvorene, i ako vam se tada da luk da jedete, vi ne možete znati što jedete. Ako je vaš nos začepljen, vi ne možete razlikovati luk od jabuke jer pola ukusa dolazi od mirisa, odluka dolazi od nosa, a pola odluke od jezika. Njih dvoje postaju kontrolori. Dakle, oni znaju: da li je sladoled hranljiv ili ne, to nije bitno. On donosi miris, on donosi neke hemikalije koje zadovoljavaju jezik ali nijesu potrebne tijelu.

Čovjek je zbunjen, više je zbunjen od bufala. Vi ne možete ubijediti bufala da jede sladoled. Pokušajte! Prirodna hrana... a kada kažem prirodna, ja mislim na hranu koje vaše tijelo treba. Potreba tigra je drugačija; on treba da bude veoma nasilan. Ako jedete meso tigra, i vi ćete biti nasilni, ali gdje će se vaše nasilje ispoljiti? Vi živite u ljudskom društvu a ne u džungli. Tada morate da potiskujete nasilništvo. Tako započinje začarani krug.

Što se događa kada potiskujete nasilje? Kada osjetite gnjev, nasilje, određena otrovna energija se oslobađa jer taj otrov stvara situaciju u kojoj zaista možete biti nasilni i nekoga ubiti. Energija se kreće ka vašim rukama; energija ide ka vašim zubima. To su dva mjesta odakle životinje postaju nasilne. Čovjek je dio životinjskog carstva. Kada ste gnjevni energija se oslobađa – ona ide ka rukama i zubima, ka vilici – ali vi živite u ljudskom društvu, i nije uvijek preporučivo da budete gnjevni. Vi živite u civilizovanom svijetu i ne možete se ponašati nalik životinji. Ako se budete ponašali kao životinja, vi treba mnogo da platite zbog toga – a vi nijeste spremni da toliko platite. Što tada radite? Vi tada potiskujete energiju u rukama, vi tada potiskujte energiju u vašim zubima – vi se tada smješkate lažnim osmjehom, i vaši zubi akumuliraju bijes.

Ja sam rijetko vidio ljude sa prirodnom vilicom. Ona nije prirodna – blokirana, kruta – zato što u njoj postoji previše gnjeva. Ako pritisnete vilicu neke osobe, gnjev se može osloboditi. Ruke postaju ružne. One gube finoću, gube gipkost jer je previše erergije bilo potisnuto u njima. Ljudi koji rade na dubokim masažama znaju da kada ruke duboko pritisnete, kada masirate ruke, ta osoba postaje ljuta. Za to nema razloga. Vi masirate nekoga, i on iznenada počne da osjeća gnjev. Ako pritisnete vilicu, osoba postaje ljutita. Ona u sebi nosi akumulirani gnjev. To su nečistoće u tijelu: one se moraju izbaciti. Ako ih ne izbacite tijelo će ostati teško.