PUŠENJE

Ili, kako se osloboditi navike

Pitanje: “Ja se ne mogu osloboditi navike čestog pušenja. Uporno sam pokušavao ali sam uvijek gubio. Da li je pušenje grijeh?”

Ne stvarajte planinu od mravinjaka! Religiozni ljudi su veoma vični tome. Dakle, što zaista radite dok pušite? Samo uvlačite dim u vaša pluća i potom ga izbacujete. To je neka vrsta pranayam… gadna, prljava ali ipak pranayam! Vi radite jogu na neki glup način. To nije grijeh. Može biti glupost ali ne i grijeh, svakako. Postoji samo jedan grijeh, a to je nesvjesnost, i jedna vrlina, a to je svjesnost. Radite što god želite ali ostanite svjedok toga, i odmah će se kvalitet vašeg djelovanja promijeniti.

Ja vam neću reći da ne pušite; to ste pokušavali. Mora da su vam već mnogi takozvani sveci govorili da ne pušite: „Ako pušite završićete u pakao.“ Bog nije tako glup kao vaši sveci. Baciti nekoga u pakao samo zbog toga što puši cigarete će biti sasvim nepotrebno.

Jednog jutra je Veintraub došao u restoran i naručio slaninu sa jajima. On je bio ortodoksni Jevrejin, i njegova žena se sasvim pridržavala košera u kuvanju, ali Veintraub je makar jednom osjetio potrebu za promjenom.

Kada je Veintraub krenuo da napušta restoran, stao je na vrat ukočen od straha. Nebo je bilo prekriveno crnim oblacima, sijevalo je i sve se treslo od tutnjave groma.

„Ne mogu da vjerujem!“ uzviknu on. „Sva ta buka od samo jednog malog parčete slanine!“

Ali to je ono što su vam vaši takozvani sveci vjekovima govorili.

Pušenje je nezdravo, nehigijenski, ali nije grijeh. To postaje grijeh samo ako to nesvjesno radite. Pušenje ne stvara grijeh već nesvjesnost.

Dopustite da naglasim tu činjenicu. Vi možete svakodnevno nesvjesno obavljati svoju molitvu; tada je vaša molitva grijeh. Vi možete postati ovisni o vašoj molitvi. Ako samo jedan dan propustite molitvu, čitavog tog dana ćete osjećati da je nešto loše, nešto vam nedostaje... neka praznina. Isto to je sa pušenjem ili sa pićem; nema nikakve razlike u tome. Vaša molitva je postala mehanička navika; ona je postala gospodar nad vama. Ona gazduje vama; vi ste samo sluga, rob toga. Ako to ne uradite, ono vas prisiljava da to uradite. Zato tu nije pitanje pušenja. Vi možete svakog dana redovno raditi vašu Transcendentalnu meditaciju, i to može biti sasvim isto. Ako je kakvoća nesvjesnosti prisutna, ako je mehaničnost prisutna, ako je to postala ustaljena rutina, ako je to postala navika, i ako ste vi žrtve te navike, ako to ne možete staviti po strani, ako više nijeste svoj gospodar, to je onda grijeh. Ali taj grijeh dolazi od vaše nesvjesnosti, ne od tog samog čina. Nijedan čin nije vrlina, nijedan čin nije grijeh. Kakva je svijest iza toga – sve ovisi o tome.

Ti kažeš: „Ja se ne mogu osloboditi navike čestog pušenja.“ Ja sam manje zainteresovan za tvoje često pušenje; mene više interesuje tvoja navika. Svaka navika koja postaje moć, dominantna moć nad vama, to je grijeh. Čovjek treba više da živi u slobodi. Čovjek treba da bude sposoban da djeluje ne iz navike već u skladu sa prilikama.

Život se neprestano mijenja – to je tok – a navike su zastoj. Što ste više okruženi navikama, to ste više zatvoreni prema životu. Vi nijeste otvoreni, nemate prozore. Vi nemate nikakvu komunikaciju sa životom; vi samo nastavljate vaše navike. One se ne uklapaju; one nijesu pravi odgovor na situaciju, na trenutak. One uvijek zaostaju, uvijek vas uskraćuju. To je neuspjeh vašeg života. Zato zapamtite: ja sam protiv svih vrsta navika. Dobre ili loše, to nije bitno. Ne postoji dobra navika kao takva, ne postoji loša navika kao takva. Sve navike su loše jer navika znači da je nešto nesvjesno postalo nadmoćan faktor u vašem životu, postalo je odlučujuće. Vi više nijeste odlučujući faktor. Odgovor ne dolazi iz svijesti već iz određenog obrasca, strukture koju ste naučili u prošlosti.

Ja sam vidio mnoge bogate ljude da žive veoma siromašno. Prije nego što su postali bogati njihove navike su se utvrdile – te njihove navike su se formirale još dok su bili siromašni. Zbog toga ćete naći veoma mnogo bijede kod bogatih ljudi; to dolazi od navika koje su ukorijenjene u njima dok su bili siromašni.

Jedan od najbogatijih ljudi u svijetu – čak ne i jedan od najvogatijih već najbogatiji čovjek u svijetu, tako se mislilo – bio je Nizam od Hajderabada. Njegova kolekcija dijamanata je bila najveća u svijetu jer je posjedovao rudnik dijamanata Golkonda koji je snabdijevao svijet sa najvećim dijamantima. Kohinor dolazi iz Golkonde. On je jednom bio u vlasništvu Nizama. On je imao toliko dijamanata da se govorilo da niko ne može izračunati tačnu vrijednost njegove kolekcije. Na hiljade i hiljade dijamanata – oni nijesu brojani, oni su samo mjereni!

Ali on je bio jedan od najbijednijih ljudi na svijetu. On je koristio samo jednu kapu duže od trideset godina. Ona je smrdjela ali je on nije htio promijeniti. On je nosio isti kaput skoro čitavog života i nije ga dao na pranje jer bi ga oni mogli uništiti. On je bio tako jadan – ne možete ni zamisliti – da je skupljao opuške iz pepeljare gostiju, i potom ih pušio. Najbogatiji čovjek na svijetu je pušio opuške koje su drugi bacili! Prva stvar koja je bila kada bi neki gost otišao je da je odmah sakupio ostatke cigareta.

Kada je umro, njegov najveći dijamant je pronađen u njegovoj prljavoj cipeli. On ga je krio u staroj cipeli! Možda je imao neku tajnu ideju da bi ga mogao odnijeti sa sobom na drugi svijet. Možda je bio uplašen: „Kada umrem, ljudi ga mogu ukrasti.“ To je bio najveći dijamant; on je taj dijamant koristio kao pritiskivač papira na svom radnom stolu. Prije nego je umro mora da ga je stavio u cipelu.

Čak i kada umire, čovjek se ponaša u skladu sa starim navikama, slijedi svoje staro ponašanje.

Čuo sam.

U starosti je Mula Nasrudin postao veoma bogat čovjek. Kada je osjetio da se smrt približava odlučio je da pripremi svoju sahranu. Zato je naručio divan kovčeg od abonosa sa satenskim jastukom unutar njega. On je za tu priliku naručio divan svileni ogrtač kojim je namjeravao da prekrije svoje mrtvo tijelo.

Onog dana kada je krojač donio ogrtač, Mula Nasrudin je probao ogrtač da bi vidio kako mu stoji, ali iznenada je uzviknu: „Što je ovo? Gdje su džepovi?“

Pušiti ili ne pušiti, to nije važno. Ako nastavite da pušite možda ćete umrijeti nešto ranije. Pa što? Svijet je ionako prenaseljen, vi ćete napraviti oproštaj umirući nešto ranije. Možda ćete dobiti tuberkulozu. Pa što? Tuberkuloza je sada nalik običnoj prehladi. Zapravo, nema lijeka za banalnu prehladu ali ima za tubrkulozu. Ja to znam jer patim od prehlade. Imati tuberkulozu znači imati veliku sreću. Zato je moguće da umrete dvije godine ranije, možete dobiti tuberkulozu – ali pušenje nije grijeh. Nemojte brinuti o tome. Ako zaista želite da nešto uradite u svom životu, odbacivanje pušenja neće pomoći – jer znam ljude koji su odbacili pušenje ali su počeli da žvaću žvakaću gumu. Ista stara glupost! Ili ako su Indijci mogli da žvaću pan; to je jedno isto. Vi ćete raditi ili jedno ili nešto drugo. Vaša nesvjesnost će zahvtijevati neku aktivnost, neku zaokupljenost. To je jedna zaokupljenost. A to je samo simptom; to zaista nije stvarni problem. To nije korijen problema.

Zar nijeste primijetili? Uvijek kada se osjetite emocionalno uznemireni odmah počnete da pušite. To vam daje neku vrstu olakšanja; postajete zaokupljeni. Vaš um se isključuje iz emocionalnog problema. Uvijek kada ljudi osjete neku napetost počnu da puše. Problem je napetost, problem je emocionalna uznemirenost – problem je negdje drugo; pušenje je samo zaokupljenost. Tako bivate zauzeti uvlačenjem i ispuštanjem dima, i zaboravljate se na trenutak... jer um ne može da razmišlja o dvije stvari istovremeno, zapamtite. Jedna temeljna stvar uma je: on može da misli samo na jednu stvar u jednom trenutku; on je jedno-dimenzionalan. Zato ako pušite i mislite o pušenju, onda ste od svih drugih briga odvojeni.

To je sva tajna takozvanih spiritualnih mantri: one nijesu ništa drugo do odvajanje, nalik pušenju. Vi ponavljate: „Om, Om, Om“, ili „Ram, Ram, Ram,“ ili „Alah, Alah, Alah“ – to je samo davanje zaposlenosti umu. A svi ti ljudi koju podučavaju mantre kažu: „Ponavljajte to što je moguće brže, tako da između dva ponavljanja ne ostane ni najmanji prekid. Neka se preklapaju – „Ram, Ram, Ram“ – ne dopustitite pauzu između dva Ram, inače neka misao može iskočiti. Ponavljajte to kao ludi!“ Da, to će vam dati određeno oslobađanje – isto olakšanje koje dolazi i od pušenja jer će vaš um biti na tren odvojen od patnje i ovog svijeta. Vi ćete zaboraviti na svijet; vi ste napravili trik. Sve mantre su trikovi, ali one su spiritualne. Učestalo pušenje je mantra, takođe. To je svjetovna mantra, ne-religiozna, možete je nazvati sekularna. Stvarni problem je navika.

Ti kažeš: „Uporno sam pokušavao da to odbacim…” Ti nijesi pokušavao da budeš svjestan toga; bez nastojanja da budete svjesni, vi pokušavate da to obacite. To nije moguće. To će se vraćati jer je tvoj um ostao isti; njegove potrebe su iste, njegovi problem su isti, njegove patnje i napetosti su iste, njegova tjeskoba je ista. A kada se te muke jave, što ćete uraditi? Odmah, mehanički ćete potražiti cigarete.

Vi možete ponovo i ponovo, iznova i iznova odlučivati ali ćete gubiti – ne zbog toga jer je pušenje neki veliki fenomen zbog kojeg ne možete izaći odatle već zato što ste pokušavali sa pogrešnog kraja. Umjesto da postanete svjesni čitave situacije – kao prvo, zašto uopšte pušite – umjesto da postanete svjesni procesa pušenja, vi jednostavno pokušavate da to odbacite. To je isto kao kada kidate lišće sa drvete umjesto da posječete korijen. A moj čitavi posao ovdje je da posječem korijenje a ne da kidam lišće. Kidanjem lišća i rezanjem grana drvo će postati još deblje, izdanci će biti jači. Vi nećete tako uništiti to drvo; zapravo, vi ćete mu pomagati. Ako zaista želite da izađete iz toga treba da malo dublje zagledate u to, ne u simptome već u korijen. Gdje su korijeni toga?

Mora da si osoba duboko obuzeta brigom, inače, učestalo pušenje ne bi bilo moguće; često pušenje je posljedica. Mora da si zabrinut za hiljadu i jedno stvar unitar sebe, mora da nosiš tako veliki teret briga u svom srcu, u svojim grudima da ne znaš ni kako da to zaboraviš. Ti ne znaš kako da to odbaciš; pušenje ti makar pomaže da to na tren zaboraviš.

Ti kažeš: „Uporno sam pokušavao,…” Jednu stvar treba shvatiti. Hipnotizeri su otkrili osnovni zakon; oni su to nazvali Zakon suprotnog ishoda. Ako uporno pokušavate da nešto uradite bez razumijevanja osnovnog pravila, rezulatat će biti upravo suprotan. To vam je isto kao kada učite da vozite biciklo. Vi ste u nekoj mirnoj ulici, nema sobraćaja, rano ujutro, i vi ugledate crveni putokaz upravo sa strane puta nalik Hanumanu. Put je širok šest metara, a putokaz je sasvim mali, i vi se uplašite: možete udariti u putokaz, možete ga pogoditi. Tada zaboravljate na put širine šest metara. Zapravo, čak i da vozite zatvorenih očiju ne bi bilo mogućnosti da se sudarite sa putokazom, da udarite u putokaz, ali otvorenih očiju zaboravljate na čitav put; bivate fokusirani. Kao prvo, ta crvena boja vas veoma fokusira. A vi se plašite, želite da ga izbjegnete. Vi zaboravljate da ste na biciklu; vi sve zaboravljate. Sada je jedini vaš problem kako da izbjegnete taj putokaz; inače se možete povrijediti, možete udariti u to. Sada je taj sudar neizbježan; vi se morate sudariti sa time. I tada ćete se iznenaditi: “Uporno sam pokušavao.” Zapravo, zbog tog upornog pukušavanja ste udarili u to. I što ste se više približavali, to ste sve više uporno pokušavali da to izbjegnete; ali što ste upornije pokušavali da to izbjegnete, sve više ste bivali fokusirani na to. To je postala hipnotička sila, to vas je hipnotisalo. To je postao magnet.

To je jedan veoma fundamentalan zakon. Mnogi ljudi su pokušavali da izbjegnu mnoge stvari, a onda su padali na tim istim stvarima. Pokušajte da sa velikim trudom izbjegnete nešto i upašćete u tu isti rupu. Ne možete to izbjeći; to nije način da se to izbjegne. Budite opušteni. Ne pokušavajte uporno jer samo kroz opuštenost možete postati svjesni toga, ne sa upornim pokušavanjem. Budite smireni, tihi, stišani.

Ja ću ti predložiti: puši koliko god želiš. Kao prvo, to nije grijeh. Ja ti dajem garanciju za to – ja ću biti odgovoran. Ja primam grijeh na sebe, zato ako na Sudnji dan sretneš Boga možeš mu reći da sam ja odgovoran. A ja ću stati tu kao svjedok da ti nijesi odgovoran. Zato nemoj brinuti da je to grijeh. Opusti se i ne pokušavaj sa velikim trudom da to odbaciš. Ne, to neće pomoći.

Zen vjeruje u beznaporno razumijevanje. Zato je ovo moja sugestija: puši koliko god želiš – ali samo puši meditativno. Ako zen ljudi mogu meditativno piti čaj, zašto ti ne bi mogao meditativno pušiti? Zapravo, čaj sadrži isti stimulans koji duvan sadrži; to je isti stimulans, nema neke velike razlike. Puši meditativno, veoma religiozno. Stvori ceremoniju od toga. Pokušaj to na moj način.

Napravi samo za pušenje mali ugao u svojoj kući: mali poklonički hram posvećen bogu pušenja. Prvo se pokloni svojoj kutiji cigareta. Napravi mali kontakt sa njom, porazgovaraj sa cigaretama. Pitaj: „Kako si?“ A onda veoma lagano izvadi jednu cigaretu – veoma sporo, što je sporije moguće, jer samo ako budeš sporo uzimao moći ćeš da budeš toga svjestan. Ne radi to na mehanički način, kao što obično radiš. Onda kucni veoma sporo cigaretom o kutiju, čini to koliko god dugo možeš. Tu nema žurbe. Onda uzmi upaljač, pokloni se upaljaču. To su veliki bogovi, božanstva! Svjetlost je Bog, zašto onda ne bi i upaljač to bio?

Tada počni veomo sporo da pušiš, isto kao Vipasana. Nemoj to činiti na način pranayam– brzo i duboko – već veoma sporo. Buda kaže: dišite prirodno. Zato puši prirodno: veoma sporo, bez žurbe. Ako si u žurbi, onda je to grijeh. Ako je to grijeh, ti nastojiš da to završiš što je moguće brže. Ako je to grijeh nećeš to ni pogledati. Ti čitaš novine i pušiš? Ko želi da vidi grijeh? Ali to nije grijeh, zato gledaj – posmatraj svaku od tvojih radnji. Podijeli svoje radnje na male djelove tako da se možeš kretati veoma sporo. I bićeš iznenađen: posmatrajući svoje pušenje, pušenja će biti sve manje i manje. A onda iznenada jednog dana... to će nestati. Ti nijesi napravio nikakav napor da to nestane; to je nestalo samo od sebe jer si postao svjestan svojih umrtvljenih navika, rutine, mehaničkih radnji koje si stvorio; a sada si ostvario neku novu energiju svjesnosti unutar sebe. Samo ta energija ti može pomoći; ništa drugo ne može pomoći.

To nije tako samo sa pušenjem, to je tako i sa svim drugim u životu: nemojte previše uporno nastojati da mijenjate sebe. To ostavlja ožiljke. Čak i ako se promijenite, vaša promjena će ostati površna. I vi ćete negdje naći zamjenu; trebaćete da pronađete zamjenu, inače ćete se osjećati prazno. Kada nešto iščezne samo po sebi, jer ste se sasvim uvjerili u glupost ulaganja velikih napora, kada to jednostavno otpadne, isto kao kada suvo lišće padne sa drveta, to ne ostavlja nikakve ožiljke iza sebe, i ne ostavlja povrijeđeni ego. Ako odbacite nešto svojim trudom, to stvara veliki ego. Vi počinjete da mislite: „Sada sam pun vrlina jer ne pušim.“ Ako mislite da je pušenje grijeh, prirodno, očigledno, ako to odbacite, vi ćete misliti da ste veoma čestit čovjek.

Takvi su vaši vrli ljudi. Neko ne puši, neko ne pije, neko jede samo jednom na dan, neko ne jede noću, neko je čak prestao da pije i vodu noću... i oni su veliki sveci! To su kvaliteti svetaca, velike vrline! Mi smo religiju stvorili tako besmislenu. Ona je izgubila svu slavu. Ona je postala glupa kao što su i ljudi glupi. Ali čitava stvar zavisi o vašem pristupu: ako mislite da je nešto grijeh, onda će vaša vrlina biti sasvim suprotna od toga.

Ja naglašavam: ne-pušenje nije vrlina, pušenje nije grijeh; svjesnost je vrlina, nesvjesnost je grijeh. I taj isti zakon je primjenjiv na čitav vaš život.

MEDITACIJA ZA PUŠAČE

Došao mi je jedan čovjek. On je trideset godina patio od prekomjernog pušenja; on je bio bolestan i ljekar mu je rekao: "Nikada nećete biti zdravi ako ne prestanete da pušite." Ali on je bio hronični pušač; nije mu se moglo pomoći. On je pokušao - nije da nije pokušavao - pokušavao je veoma ozbiljno, ali je u tim pokušajima odricanja patio još više. No, to je trajalo dan ili dva, a onda bi se ponovo ukazao jak poriv za pušenjem koji ga je jednostavno sasvim obuzimao. Opet bi zapao u stare navike. Usljed pušenja je izgubio svo samopouzdanje; znao je da ne može ništa preduzeti, znao je da ne može da prestane da puši. Postao je manje vrijedan u svojim očima; o sebi je počeo da razmišlja kao o najbezvrijednijoj osobi na svijetu. Više nije imao poštovanja prema sebi. Došao je k meni.

On je rekao: "Šta da radim? Kako da prestanem da pušim?" Ja sam mu odgovorio: "Niko ne može prekinuti pušenje. To treba da shvatiš. Pušenje sada više nije stvar tvoje odluke. To je ušlo u svijet tvojih navika; tamo je pustilo korijene. Trideset godina predstavlja dug period. Ono je pustilo korijene u tvom tijelu, u tvojoj unutarnjoj hemiji; proširilo se svuda po tebi. To više nije samo stvar tvoje odluke; tvoj glava više tu ne može ništa da uradi. Glava je nemočna; ona može nešto započeti ali ne može to tako lako prekinuti. Kada nešto započneš i upražnjavaš duže vremena, ti postaješ veliki jogin - upražnjavati pušenje trideset godina! To je postalo automatizovano; ti treba da ga deautomatizuješ."

On mi je rekao: "Što podrazumijevaš pod de-automatizovanjem?" A to je upravo značenje meditacije, deautomatizacija.

Odgovorio sam mu: "Uradi jednu stvar: zaboravi da prestaneš da pušiš. Nema više potrebe za to. Trideset godina si pušio i živio; naravno, to je bila patnja ali si se prilagodio i tome. I što će sada značiti ako umreš nekoliko sati ranije od onih osoba koje nijesu pušile? Šta još namjeravaš da uradiš? Što si uradio do sada? U čemu je onda stvar - hoćeš li umrijeti u ponedjeljak, utorak ili u nedjelju, ove godine ili one - kakve to ima veze?"

On reče: "Da, to je istina, nema nikakve veze." Potom mu rekoh: "Zaboravi na to; mi to uopšte nećemo prekidati. Zapravo, mi ćemo nastojati da to pojasnimo. Zato sljedeći put od toga načini meditaciju." On upita: "Meditaciju od pušenja?"

Ja rekoh: "Da. Ako zen monasi mogu od ispijanja čaja da naprave meditaciju i ceremoniju, zašto ne? Pušenje može biti isto toliko lijepo kao meditacija." Izgledao je uzbuđeno. Rekao je: "Što to govorite?" Na to je malo živnuo. Rekao mi je: "Meditacija? Odmah mi reci kako, ne mogu iščekati!"

Ja sam mu dao meditaciju. Rekao sam mu: "Uradi jednu stvar. Kada budeš uzimao paklicu cigareta iz svog džepa, uradi to sasvim polako. Uživaj u tome, nema nikakve žurbe. Budi svjestan, budan, pažljiv; izvlači paklicu polagano sa potpunom svjesnošću. Potom počni da sasvim polaga izvlačiš cigaretu iz paklice. Čini to sa potpunom svjesnočću, sasvim polako - ne na stari užurbani način, na nesvjestan način, mehanički. Onda počni da lupkaš cigaretom po kutiji - ali veoma pažljivo. Oslušni zvuk toga upravo na način kako to rade zen ljudi kada osluškuju zvuk proklujučale vode u samovaru.. i miris. Zatim omiriši cigaretu i ljepotu toga..."

On reče: "Što govorite? Ljepotu?" "Da, to je prelijepo. Duvan je božanstven kao i sve drugo. Omiriši ga; to je božanstveni miris." On me pogleda iznenađeno. Upita me: “Što? Zar se šališ?"

Ne, nijesam se šalio. Čak i kada se šalim, ja se uopšte ne šalim. Ja sam veoma ozbiljan.

"Potom stavi cigaretu u usta sa potpunom sviješću, zapali cigaretu sa potpunom budnošću. Uživaj u svakom pokretu, u svakoj i najmanjoj radnji, i nastoj da sve to izdijeliš u što je moguće više radnji, tako ćeš postati svjesniji svega. Zatim povuci prvi dim: Bog u obliku dima. Indusi kažu: 'Annam Brahm' - 'Hrana je Bog'. Zašto ne pušiti? Sve je Bog. Povuci taj dim duboko u svoja pluća - to je pranayam. Ja sam vam dao novu jogu za novi vijek! Zatim ispustite dim, opustite se, naredni dim - radite to veoma polako.

Ako to budete mogli raditi na taj način, bićete veoma iznenađeni; ubrzo ćete uočiti svu glupost toga. Ne zbog toga što su ti drugi govorili da je to glupo, ne zato što su govorili da je to loše. Vi ćete sami uvidjeti to. A taj uvid neće biti samo intelektualan. On će poticati od tvog cijelog bića; to će biti viđenje tvoje cjeline. A onda, jednog dana, ukoliko to otpadne, otpašće; ako se nastavi, nastaviće se. Ne treba da brineš zbog toga."

Nakon tri mjeseca upražnjavanja ove tehnike, on se vratio: "Otpalo je."

"Sada, rekao sam mu, pokušaj to i sa drugim stvarima."

U tome je tajna, tajna je u de-automatizovanju.

Kada hodaš, hodaj sporo, pažljivo, sa promatranjem. Kada gledaš, gledaj pažljivo, promatrački, i vidjećeš drveće zelenije no ikada prije; ruže će biti bogatije no ikada prije. Osluškuj! Neko govori, brblja, oslušni, slušaj to pažljivo. Kada govoriš, govori pažljivo. Neka svo tvoje budno djelovanje postane de-automatizovano.

Osho

Narandžasta knjiga