NOVO

Novo ne potiče od vas, ono dolazi izvana, iz onostranog. Ono nije dio vas.

Čitava vaša prošlost je u pitanju. Novo je prekid toga, odatle je strah. Vi ste živjeli na jedan način, vi ste razmišljali na jedan način, stvorili ste neki ugodan život na osnovu vašeg vjerovanja. Onda nešto novo zakuca na vaša vrata, i tada vaš čitavi stari način života biva poremećen. Ako dopustite novom da uđe u vaš život, vi više nikada nećete biti isti – novo će vas promijeniti.

To je riskantno. Čovjek nikada ne zna gdje će završiti sa nečim novim. Staro je poznato, odomaćeno; vi već veoma dugo živite sa time, vi ste se navikli. Novo je nepoznato – ono može biti prijateljsko, može biti i neprijateljsko. Ko zna? A nema načina da se to sazna. Jedini način da to saznate je da to dopustite. Odatle potiče slutnja, strah. Ali ne možete ni odbijati to, zato što vam staro još nije donijelo to za čim ste tragali. Staro je obećavalo ali to obećanje nije ispunjeno. Staro je poznato ali prepuno patnji. Novo će možda biti nelagodno ali postoji mogućnosti da vam donese blaženstvo. Zato ga ne možete odbiti a ne možete ga lako ni prihvatiti. Stoga se kolebate, drhćete; veliko mučenje se javlja u vašem biću. To je prirodno, ništa nema lošeg u tome. Tako je uvijek bilo, tako će uvijek biti.

Pokušajte da shvatite duh novog. Svako u svijetu želi da bude nov jer niko nije zadovoljan sa starim. Niko nikada neće biti zadovoljan sa starim - jer bilo što da je to, vi to znate. Kada se jednom spozna, to postane ponavljanje. Kada se nešto jednom upozna, to postaje dosadno, monotono. Vi želite da se oslobodite toga. Želite da istražujete, želite avanturu. Vi želite da budete novi, a ipak kada novo zakuca na vrata, vi se povučete, ustuknete, sakrijete se u staro. To je dilema.

Kako da postanemo novi? A svi žele da postanu novi. Hrabrost je potrebna, i to ne obična hrabrost; potrebna je izuzetna hrabrost. A svijet je prepun kukavica, zato su ljudi prestali da rastu. Kako se možete razvijati ako ste kukavica? Sa svakom novom prilikom se povučete, zatvorite oči. Kako možete da rastete? Kako da bitišete? Vi se samo pretvarate da bitišete. A pošto tako ne možete da rastete, vi nalazite zamjenu za lični rast. Vi ne možete rasti ali vaš bankovni račun može rasti; to je zamjena. To ne treba hrabrost, to se savršeno uklapa u vaš kukavičluk. Vaš bankovni račun raste, a vi počinjete da mislite da vi rastete. Postajete više poštovani. Vaše ime i slava rastu... i vi mislite da vi rastete? Vi jednostavno obmanjujete sebe. Vaše ime nijeste vi, niti ste vi vaš ugled. Vaš bankovni račun nije vaše biće. Ali ako pomislite na vaše biće počinjete da se tresete – jer ako želite da se razvijate treba da odbacite svaki kukavičluk.

Kako da postanemo novi? Mi ne postajemo novi od sebe. Novina dolazi iz onostranog, recimo od Boga. Novina dolazi od egzistencije. Um je uvijek star, um nikada nije mlad. On je akumulacija prošlosti. Novo dolazi izvana, ono je dar od Boga. Ono je iz onostranog, ono je od onostranog. Nepoznato i nespoznatljivo, onostrano, ulazi u vas. Ono je prisutno u vama jer nikada nijeste zatvoreni i izdvojeni, vi nijeste neko ostrvo. Vi ste možda zaboravili onostrano, ali onostrano nije zaboravilo vas. Dijete može zaboraviti majku, ali majka ne može zaboraviti svoje dijete. Dio može pomisliti: „Ja sam zaseban“, ali Cjelina zna da nijeste izdvojeni. Cjelina je ušla u vas, ona je i dalje u kontaktu sa vama. Zato novo dolazi, inače ga vi ne biste pozvali. Ono dolazi svakog jutra, ono dolazi svake noći. Ono dolazi na hiljadu i jedan način. Ako imate oči da to vidite, vi ćete vidjeti kako vam to neprestano dolazi.

Bog vas stalno obasipa ali ste vi zatvoreni u svoju prošlost. Vi ste skoro kao u neku vrstu groba. Vi ste postali neosjećajni. Usljed vašeg kukavičluka, vi ste izgubili svoju osjećajnost. Biti osjećajan znači da možete da osjetite novo – uzbuđenje novog, strast za novim. Avantura će se ukazati. I vi ćete početi da se krećete ka nepoznatom, ne znajući gdje vas to vodi.

Um će pomisliti da je to suludo. Um misli da nije razumno da napustite staro. Ali Bog je uvijek nov. Zato za Boga ne možemo koristiti prošlo vrijeme ili buduće vrijeme. Mi ne možemo reći: „Bog je bio!; ne možemo reći: „Bog će biti“. Možemo koristiti samo sadašnjost: „Bog jeste“. On je uvijek svjež, nevin. I on je prisutan u vama.

OSHO

The Diamond Sutra