*** Ljepota istine je u tome da kada čujete neku istinu, nešto unutar vaš odgovori, kaže da. To nije saglasnost uma, zapamtite, to dolazi iz cjeline vašeg bića. Svaki damar vašeg bica, svaka ćelija vašeg bica vam sa velikom radošcu odgovara: “Da!” *** |

Put srca
Humaniverzitet |
PUT SRCA
Ova metoda je za one koji su razvili srce, koji znaju da vole, za osjećajne tipove ljudi, za emocionalne osobe. "Blaženstveni, kada se sva čula stope u srcu, dospijevaš do središta lotosa." Ovu metodu mogu koristiti samo osobe koje su srcem orjentisane. Ako nijeste takvi, onda prvo treba razumjeti što je to srcem orjentisana ličnost. Tek tada će se ova metoda shvatiti. One koji su srcem usmjereni, sve vodi ka srcu- sve! Ako ti voliš takvu osobu, ona će srcem to osjetitti a ne sa glavom. Umna osoba, čak i kada voli, osjeća to mentalno, doživljava to umom. On misli o tome; on to planira. Čak je i ljubav za njega ispoljeni napor uma.
Osjećajni tip osobe živi bez rasuđvanja. Naravno, srce ima vlastito rasuđivanje, ali tu se živi bez rasuđivanja. Ako te neko upita: "Zašto voliš", i ako ti budeš mogao odgovoriti na to pitanje, ti si osoba umno orjentisana. Kada bi te neko to pitao i ti mu odgovorio: "Stvarno ne znam; ja je samo volim", ti si onda srcem usmjerena osoba. Čak i ako kažeš da je neko lijep, i da ga zbog toga voliš, to je već razlog. Međutim, za srcem ponešene osobe, neko je lijep samo zbog toga " jer ga ja volim". Glavom orjentisani ljudi vole nekoga jer je ta osoba zgodna i privlačna. Razlog dolazi na prvom mjestu, a onda dolazi i ljubav. Ka srcu usmjerenoj osobi, na prvo mjesto je ljubav, a onda sve drugo ide za njom. Osjećajni tip osobe je centriran u srcu, i sve što se dogodi dopire do njenog srca.
Samo osmotri sebe. Svakog trenutka se u tvom životu dogode mnoge stvari. Kako te one dotiču? Ti prolaziš ulicom i prosjak te sretne. Kako doživljavaš tog jadnika? Da li ti počneš tada razmišljati o ekonomskim uzročnicima njegove bijede? Pomisliš li da se prošenje na ulici mora zaustaviti zakonskim mjerama ili pomisliš kako bi to socijalističke zemlje uspješno regulisale tako da ne bude prosjačenja? To je tip čovjeka koji se povodi za glavom, za umom. Taj prosjak je samo uzgredna statistička činjenica za njega. To nije ni dotaklo njegovo srce. Samo je njegova glava reagovala, samo je njegov um bio time dotaknut. On neće ništa preduzeti da učini za tog prosjaka. On će nastojati da nešto učini za komunizam, on će se zauzeti da nešto uradi za budućnost, za neku utopiju. On će možda posvetiti sav svoj život za neke buduće ideale, ali neće ništa uraditi sada, ništa neće preduzeti da ovaj trenutak bude bolji.
Um radi za budućnost; a srce je uvijek ovđe i sada. Osobe koje imaju srca bi odmah nešto uradile za tog jadnika na ulici. Taj prosjak je individua, a ne neki podatak. Ali za intelektualne tipove ljudi, taj prosjak je samo jedna brojka u statistici. Za njega je problem kako da se prosjačenje zaustavi, a ne kako da se pomogne tom jadniku: to je za njega nebitno. Zato osmotri samo sebe. Osmotri kako se ophodiš u mnogim situacijama. Da li si povezan sa srcem ili si povezan sa umom? Ako osjetiš da si vođen srcem, ovaj metod će onda biti od pomoći za tebe. Ali uvijek imaj na umu kako svi pokušavaju da sebe zavaraju da su srcem vođeni. Svi pokušavaju da osjete da su ljudi puni ljubavi, da su osjećajni- jer je ljubav tako utemeljena potreba pa niko i ne može pomisliti da je lišen toga, da nije ljubavan. Tako svi nastoje da o tome misle i da u to vjeruju, ali od vjerovanja nema koristi. Osmotri sebe sa strane, kao da i nijesi to ti, kao da posmatraš nekog drugog, i odluči- jer nema potrebe da obmanjuješ sebe, to ti neće pomoći. Čak iako prevariš sebe, ti ne možeš prevariti tu metodu. Zato, kada uradiš ovu tehniku, ti ćeš osjetiti da se ništa nije dogodilo.
Kada mi ljudi dođu, ja ih upitam kojem tipu pripadaju. Oni ne znaju da mi to kažu. Oni nikada o tome nijesu razmišljali - o tome kojem tipu osobe pripadaju. Obično imaju nejasnu koncepciju o sebi, a te koncepcije su zaista samo imaginacije. Oni samo posjeduju određene ideale i zamisli o sebi, i samo misle, odnosno, teže da budu to što zamišljaju. Oni to nijesu, i obično se događa da pokazuju suprotno. Postoji razlog za to. Osobe koje insistiraju na tome da pokažu kako su osobe srca, rade to zbog toga što im upravo ta ljubav manjka, i što su zbog toga uplašeni. Tako te osobe i ne mogu postati svjesne činjenice da oni i nemaju srca.
Samo pogledaj svijet! Da su svi u pravu kada ističu svoju srčanost, ovaj svijet ne bi bio tako bez srca. Ovaj svijet je sasvim naš, zato tu nešto nije u redu. Tu nema srca. Zaista, nikada se nije čovjek usmjeravao na taj put, na put srca. Um je bio usmjeravan, um je bio uvježbavan - zato je on i prisutan. Postoje škole, fakulteti i instituti na kojim se ljudi obučavaju da umuju, ali još nigđe nije pokrenuta škola za obuku srca. Obučavanje uma se plaća, to se isplati, ali obuka srca je opasna stvar jer ti postaješ nekoristan i neuklopljiv u ovaj svijet kada se staviš na stazu srca. To je zbog toga što je sav svijet usmjeren ka rasuđivanju. Da si ti gajio vrline srca, ti bi bio čudan i apsurdan u ovom svijetu. Ti bi se uvijek nužno drugačije ponašao od njih. Kada bi sav svijet išao nadesno, ti bi kretao nalijevo. Tako bi svugđe doživljavao teškoće. Što je čovjek civilizovaniji, to je sve manje u svom srcu, sve manje ima srca. Mi smo zaista sasvim zaboravili na to - da srce uopšte postoji, ili da postoji ikakve potrebe za upućivanje ka srcu. Zbog toga nijesu korišćeni ovakvi metodi koji su, zaista, veoma laki.
Većina religija, mnoge od njih, su bazirane na tehnikama koje su orijentisane ka srcu - hrišćanstvo, islam, hinduizami i mnoge druge. Te religije su osnovali ljudi koji su srcem vođeni. Što je religija starija to je i srčanija, više je utemeljena na ljudima orijentisani srcem. Kada su se Vede pisale, hinduizam je bio tek u povoju, i to su bili ljudi koji su se srcem povodili. Tada je bilo veoma teško pronaći osobu koja je bila sklona umovanju. Sada je problem izokrenut. Ti više ne možeš ni da se predaš molitvi, duhovnosti, jer je to sve ka srcu upućeno. Zbog toga se čak i na Zapadu , gdje hrišćanstvo ( koje je religija molitve) prevladava, događa da je i molitva neostvariva. Posebno mislim na Katoličku crkvu kojoj je molitva osnovna služba.
U hrišćanstvu ne postoji ništa nalik meditaciji; ali se već sada i na Zapada osjeća velika pomama za meditacijom. Niko više ne ide u crkvu - ako neko i ide, to je samo iz formalnih razloga, tek samo neđeljom - jer je srcem orjentisana molitva postala nemogućnost za ovdašnjeg zapadnjačkog čovjeka. Meditacija je više umno orjentisana tehnika, dok je molitva više srcem usmjeravana. Bolje reći, molitva je meditaciona tehnika za ljude koji su u srcu. Ova tehnika je takve vrste: "Blaženi, kada se sva čula stope u srcu, dospijevaš do središta lotosa."
Što treba da se radi u ovoj tehnici? "Kada se sva čula stope u srcu... " Pokušaj to! Mnogi putevi su mogući. Dotakni nekoga: ako si osoba srca, taj dodir će automatski dospjeti do tvog srca, i ti ćeš osjetiti taj kvalitet. Ako uzmeš ruku osobe koja je umom vođena, ta ruka će biti hladna - ne samo da će biti hladna, već će i sam kvalitet tog dodira odražavati hladnoću. Mrtvilo, određena umrtvljenost će biti u toj ruci. Ako je osoba u srcu, tu će biti svojstvene topline. Toplina njegove ruke će se tada sigurno stopiti sa tobom. Ti ćeš tada osjetiti da nešto teče iz njegovih ruku, a to će usloviti vaše susretanje- zajedništvo topline. Ta toplina će dolaziti iz srca. To nikako ne može doći iz glave jer je umna glava uvijek hladna, racionalna, kalkulativna.
Srce je toplo - nije kalkulantsko; a glava uvijek misli kako da više dobije; srce samo osjeća kako da više pruži. Ta toplina je davanje - davanje energije, davanje unutarnje vibracije, davanje života. Zbog toga osjetiš drugačiji kvalitet u tome. Kada te neka osoba srdačno zagrli, ti možeš osjetiti neko duboko stapanje sa njom. Dotakni! Zatvori oči; dotakni nekoga. Dotakni svog voljenog, dotakni dijete ili majku, ili svog prijatelja, ili dotakni neko drvo, cvijet, dotakni, makar, i zemlju. Zatvori oči i doživi zajedništvo sa zemljom, doživi komunikaciji iz svog srca prema zemlji, ili prema voljenom. Osjeti kao da je tvoj dlan samo srce koje je izašlo da dotakne zemlju. Dopusti da osjećaj tog dodira bude povezan sa srcem.
Kada slušaš muziku, nemoj je slušati informativno, intelektualno. Zaboravi tada na svoju glavu i osjeti kao da si lišen uma, kao da uopšte nemaš glavu. Dobro je za ovu metodu da imaš jednu sliku u svojoj sobi na kojoj nema glave. Koncentriši se na to: ti si bez glave; nemoj dopustiti da se glava umiješa. Kada slušaš muziku, slušaj je putem srca. Osjeti kako ta muzika dolazi iz tvog srca; neka tvoje srce vibrira sa time. Neka se tvoja čula udruže sa srcem, a ne sa glavom. Pokušaj to sa svim čulima, i osjeti kako tvoja čula sve više dospijevaju do srca i kako nestaju u njemu.
"Blaženstveni, kada se sva čula stope u srcu, dospijevaš do središta lotosa." Taj lotos je tvoje srce. Svako čulo je samo otvaranje tog lotosa, otvaranje latica lotosa. Prvo pokušaj da povežeš svoja čula sa srcem. Drugo, uvijek pomisli kako svako čulo ulazi duboko u srce i tamo iščezava. Kada se te dvije stvari utemelje, samo tada će ti čula pomoći: ona će te tada odvesti do srca, a tvoje srce će tada postati lotos. Taj lotos srca će ti dati usredištenje. Kada jednom upoznaš središte srca, biće veoma lako da se spustiš u centar pupka. To je tada veoma jednostavno! Zaista, ova sutra ni ne pominje to; nema potrebe za tim. Ako si stvarno sasvim stopljen u srcu, i ako je rasuđivanje prestalo da djeluje, ti ćeš se tada spustiti u svoj pravi centar. Tako su otvorena vrata koja vode od srca do pupka. Veoma je teško doći do pupčanog centra direktno iz glave. Ili, ako se nalaziš između to dvoje, između srca i glave, i tada je teško dospjeti do pupka. Kada jednom budeš dospio u pupak, ti si tada direktno došao iz srca. Ti si pao u pupčani centar koji je temelj svega - koji je prapočetak.
Zbog toga molitva pomaže. Zbog toga Isus može reći: "Ljubav je Bog." To nije sasvim ispravno rečeno, ali ljubav je, zaista, prolaz, vrata ka božanskom. Ako si u dubokoj ljubavi sa nekim: nije bitno sa kime, (ljubav je bitna: objekt ljubavi nije bitan) dakle, ako si u dubokoj ljubavi sa nekim, u tolikoj ljubavi da nema nikakve povezanosti sa glavom, ako samo srce djeluje, tada će jedna takva ljubav postati molitva, a tvoja voljena osoba će postati Božanstvo.
Zaista, ljubav ne vidi ništa drugo, a to se događa i sa svakodnevnom ljubavlju. Ako se zaljubiš u nekoga, ta osoba postaje Božanstvo. Ne može se dokazati da će to biti zadugo i da će to biti tako duboko, ali u jednom trenutku voljeni postaje Božanstvo. Glava će sve to, prije ili kasnije, pokvariti jer će nastojati da se umiješa i promijeni sve. Čak se i ljubav može podesiti. Kada jednom počne glava da podešava stvari, sve biva uništeno. Ako, ipak, možeš voljeti bez da se upravljaš glavom, tvoja ljubav će postati molitva, a tvoj voljeni će poslužiti kao vrata za božansko. Tvoja ljubav će učiniti da budeš centriran u srcu - a kada jednom budeš u srcu, ti ćeš automatski sići niže u pupčani centar.
OSHO
Knjiga tajni 1