*** Postoji samo jedna istina koja nije dio uma, a to je svjedočenje, promatranje. Misli prolaze, želje se kreću, sjećanja dolaze i odlaze nalik oblacima na nebu, a vi sjedite u tišini i samo promatrate, ne činite ništa. Ako nešto uradite, um odmah počne da djeluje. To što radite nije bitno – djelovanje je dio uma. Ne-djelujuće svjedočenje, samo svjedočenje, isto kao kada ogledalo svjedoči što je prošlo ispred njega – to je svjesnost. Ta svjesnost vas vodi iza uma. To je istinska meditacija. *** |
Pažljivost
Teme |
PAŽLJIVOST
Postoji razlika između svjesnosti i pažljivosti. Kada ti obratiš pažnju na nešto, to je nešto posebno; ti moraš tu svoju pažnju da odvojiš od svega drugoga. Tako je to i neka vrsta "napetosti". Upravo zbog toga se to i zove usredsređena pažljivost. Ti tada usredsrediš svoju pažnju samo na to, na ništa drugo. Ako se usredsrediš na disanje, ne možeš obratiti pažnju na ništa drugo; na tvoje hodanje, na vožnju automobilom. Nemoj to pokušavati dok voziš jer još ne možeš to obavljati oboje. "Pažljivost" znači jednu posebnu stvar. Svjesnost je nešto sasvim drugo; to nije ništa posebno. Tu nema nikakve pozornosti, ukazivanja pažnje na nešto posebno: to je samo "biti pažljiv"; to samo znači biti svjestan. Ti si svjestan onda kada si unutarnje svjestan, kada si uopšte svjestan, kada si svjestan za sve, a ne samo za pojedinu stvar. Tvoje disanje je u tvojoj svijesti. Ti hodaš, i neko prođe pored tebe, ti si svjestan njega. Neko pravi buku na ulici; negđe voz prolazi; proleti neki avion: sve je uključeno unutar svijesti. Svjesnost, budnost je jedna uključenost; pažljivost je isključivost, usmjerenost ka jednom određenom fenomenu. Ali u početku će to biti samo usmjerenost pažnje, pažljivost.
Zato prvo nastojte da odaberete vrijeme za ovu vježbu. Jedan sat samo budite svjesni disanja, obratite pažnju na svoj dah. Potom ćete, malo po malo, biti u mogućnosti da od pažljivosti dođete do svjesnosti. Potom čini jednostavne stvari - na primjer, hodanje: hodaj pažljivo sa potpunom sviješću o hodanju i disanju. Nemoj činiti nikakvu suprotnost između disanja i hodanja, između te dvije radnje. Budi promatrač obije radnje. To nije tako teško.
Na primjer, ja mogu usmjeriti svoju pažnju na jedno lice. Ako obratim pažnju samo na to lice tada će sva druga lica biti odsutna za mene. Ako obratim pažnju na jedno, sve drugo će biti isključeno. Ako obratim pažnju samo na tvoj nos tada će sve drugo na licu biti isključeno. Ja mogu to uraditi, ja mogu suziti svoju pažnju samo na jednu stvar. Suprotno je, takođe, moguće. Ja usmjeravam pažnju na čitavo lice; tada su i oči, i nos i sve drugo prisutni. Tada sam ja uspio proširiti svoj fokus. Tada ne gledam na vas kao na individue već kao na grupu. Tada je čitava grupa uključena u moju pažnju. Ako te primim kao nešto što je drugačije od buke na ulici tada sam izbacio čitavu ulicu iz svoje pažnje. Ali ja gledam na vas i na ulicu kao na jednu cjelinu. Tek tada mogu biti svjestan oboje. Ja tako mogu biti svjestan čitavog Kosmosa. To sve ovisi o tvom fokusu - o tome hoće li on postati širi i razuđeniji. Ali prvo moraš početi od pažljivosti i imati na umu da moraš izrasti do svijesnosti, do budnosti. Zato izaberi jedan mali period. Jutro je dobro za taj poduhvat jer si tada svjež. Energije su tada vitalne; sve se tada budi: ti si ujutro znatno životniji.
Psiholozi se slažu u tome da ti nijesi samo življi i vitalniji ujutro već da si i visočiji ujutro nego uveče. Ako si visok 180 cm, ujutro ćeš biti visok 183 cm, a uveče ćeš se ponovo vratiti na svoju standardnu visinu jer se od umora uveče kičma skuplja. Tako si ujutro svjež, prepun energije, mlađi i životniji. Učini ovo: nemoj staviti meditaciju na poslednje mjesto tvog popisa dnevnih obaveza. Stavi to na PRVO mjesto. Onda kada osjetiš da to više nije nikakvi napor, kada možeš sjeđeti čitav sat potpuno prožet disanjem, svjestan, budan, pažljiv; kada budeš samo znao da si dospio do pažljivog disanja bez ikakvog napora; kada si to postigao bez ikakvog napora; kada si postao opušten i zadovoljan bez ikakvog upinjanja - tek tada si dospio do tog stanja. Tada možeš dodati još nešto tome: na primjer, hodanje, šetanje. Upamti oboje: tada možeš dodavati određene stvari. Posle određenog vremena ćeš moći biti neprestano svjestan svog disanja, čak i tokom spavanja. A dok ne budeš svjestan toga i u snu, ono neće moći imati dovoljnu dubinu. Ti tako nećeš moći spoznati dubinu. Ali to će doći: malo po malo će to doći.
Pojedinac mora imati strpljenja i pravilno otpočeti sa time. Budi svjestan toga jer će lukavi um uvijek nastojati da pokaže pogrešan početak. Tada ćeš posle par dana napustiti to riječima: "Ovo je bespomoćno." Um će ti dati pogrešan početak. Zato se uvijek sjeti da otpočneš sa time pravilno jer pravilan početak znači i pola obavljenog posla. Ali mi počinjemo na pogrešan način. Ti dobro znaš da je pažljivost veoma teška stvar. To je zbog toga što si potpuno uspavan. Zato ako budeš počeo da radiš pažljivo i nešto drugo dok dišeš, to ti neće ići od ruke. Ali ne treba da napustiš taj pokušaj. Ti ćeš vjerovatno pokušati da se lišiš svog napora da budeš pažljiv dok dišeš. Zato nemoj činiti nepotrebne probleme sebi. U toku čitavog dana možeš naći malo vremena za sebe. Četrdeset minuta će biti dovoljno, zato počni sa tom tehnikom. Ali i um će ti i dalje nametati mnoga opravdanja. Um će reći: "Gđe da nađem toliko vremena? Već imam tako puno posla. Gđe da nađem vrijeme za to?" Ili će reći: "Sada to nije moguće, možda kasnije. Nekada ću možda naći vremena i za to, nekada kada bude bolja prilika za to." Čuvaj se toga što ti um nalaže. Nemoj previše vjerovati umu. Mi nijesmo nikada sumnjičavi. Možemo biti sumnjičavi prema svakome, samo ne prema svom umu.
OSHO
Knjiga tajni 1