RIZNICA

Misli se da je spiritualnost teško ostvariva. To nije istina; istina je da nije ni teško ni stvar dostignuća. Ti si, takav kakav si, već spiritualan: ništa novo se ne treba dodati tvom biću. Ništa se, takođe, ne treba odbiti tvom biću: ti si sasvim savršen onakav kakav si. Nema nikakve potrebe zamišljati da ćeš biti savršen nekada u budućnosti; ne znači da mora da nešto značajno uradiš kako bi bio svoj. To nije putovanje ka nekoj tački izvan sebe; ti nećeš nikuda otići izvan sebe. Nema gđe da se ode. Ti si već tu. To što treba da se dostigne već je dostignuto. Ta ideja se mora produbiti. Samo tada ćeš shvatiti zašto su tako jednostavne tehnike od pomoći.

Ako je spiritualnost neko dostignuće, tada bi, naravno, to bilo nešto naporno - ne samo da bi bilo teško, već i neizvodljivo. Ako ti nijesi već duhovan, ne možeš ni biti. Nikada to ne bi mogao biti jer kako će neko biti spiritualan ako nikada to nije bio prije? Ako već nijesi Božanstven, za to nema mogućnosti; nema načina da to budeš. Tu nema nikakvog značaja kakav ćeš napor i upinjanje uložiti; napor učinjen od nekoga ko nije već Božanstven ne može donijeti Božanstvenost. Ako ti nijesi Božanstven, tvoji napori neće donijeti Božanstvenost. To je tada nemoguće.

No, čitava stvar je sasvim suprotna: ti si već ono za čime težiš, ti si ono što želiš da dosegneš. Kraj lutanju je već tu, upravo je prisutan u tebi. Sada i ovdje, upravo ovog trenutka, ti si ono što je poznato pod imenom Božanstvo. Krajnje i vrhovno je ovđe; to se već dogodilo. Zbog toga je moguće da tako jednostavne i lake tehnike pomažu. To nije neko postignuće već samo otkrivanje. To je sakriveno, to je samo sakriveno u veoma malim stvarima. "Ličnost" je samo vrsta ođjeće: tvoje tijelo je ovđe sakriveno u toj odjeći. Te odore su samo vaše ličnosti. Ti se možeš obnažiti upravo sada i ovđe. Isto tako se možeš i duhovno razgolititi. Ali ti ne znaš što je tvoja odjeća. Ti ne znaš da se samo sakrivaš u njima; ti ne znaš kako je biti nag. Ti si veoma dugo obučen - mnogo života unazad si bio obučen, bio sakriven ispod tih odora - i tako si se previše identifikovao sa samom odjećom tako da sada i ne znaš da si obučen, sakriven, pokriven. Ti više i ne znaš da je to samo odjeća. Ti misliš da si to ti: to je jedina zapreka.

Na primjer, ti posjeduješ neku riznicu, ali si zaboravio na nju, ili nijesi svjestan njene vrijednosti, i odeš na ulicu da prosiš: ti si prosjak. Ako bi ti neko tada rekao: "Idi i pogledaj unutar svog doma: ti ne treba da prosiš; ti možeš biti car upravo ovog trena sa onim blagom koje imaš u svom domu", ali prosjak se ne bi osvrćao na to. Odgovorio bi mu: "Kakve su to besmislice koje govoriš. Kako ja mogu biti car ovog trenutka? Ja sam prosio godinama, ja i sada prosim i prosiću još dugo, kako onda mogu biti car? Kakva je to nelogičnost i besmislica koju navodiš - da mogu biti car upravo ovog trenutka?" To je nemoguće. Prosjak neće povjerovati u to. Zašto? Zato što prosjački um ima već dugu naviku. Ali dovoljno je da samo malo potraži u svom domu, da samo malo potraži i blago će biti tu jer je uvijek bilo tu. Iznenada, on više ne bi bio prosjak: bio bi car.

Isto je i sa duhovnošću. To je sakrivena riznica. Ništa se ne treba tražiti negđe u budućnosti. Ti još to nijesi ni prepoznao ali to je već u tebi. Ti si ta riznica, ali ti ideš dalje i prosiš. Zato ti neke jednostavne tehnike mogu pomoći. Razgrni tlo, pomjeri nešto, to i nije neki veliki napor, i iznenada ćeš postati sami car. Samo treba da malo razgrneš tlo i da pomjeriš tu zemlju. A kada kažem da treba da pomjeriš zemlju, to nije samo simbolika. Doslovice je tvoje tijelo dio zemlje, a ti si se identifikovao sa svojim tijelom. Razgrni ovo tle, napravi rupu u njemu, i tada ćeš moći viđeti svoje blago.

OSHO

Knjiga tajni 1