*** Djelujte svjesno, čak i u svakodnevnom djelovanju budite svjesni, na primjer: dok hodate, dok jedete, dok govorite – i vaša svijest će se širiti. *** |

Nauka o sebi
Humaniverzitet |
TANTRIZAM: NAUKA O SEBI
Prvo ćemo postaviti neka uvodna razgraničenja. Kao prvo, riječi "Vigyana Bhairava Tantra" nijesu intelektualne; one nijesu filozofične. Doktrina je bespredmetna u ovom slučaju. Tu su u pitanju metode, tehnike - a ne izvjesna stanovišta i principi. Riječ "tantra" znači tehnika, metod, staza. Tako to uopšte nije filozofično: makar ovo ne. Ovo nije u vezi intelektualnih problema i ispitivanja. Ona nije zainteresovana za "zašto": ona je zainteresovana za "kako" - ne za to što je Istina, već za to kako se Istina može dotaći.
"Tantra" znači tehnika. Tako je taj pristup potpuno naučan. Nauka nije u sprezi sa "zašto": nauka je zainteresovana za "kako". U tome leži temeljna razlika između filozofije i nauke. Filozofija pita: "Zašto je ova egzistencija?" Nauka pita: "Kakva je ova egzistencija?" Onog trenutka kada postaviš pitanje "kako" tada metode i tehnike postaju bitne. Teorije tada više nijesu od značaja; iskustvo tada postaje središte svega. Tantra je nauka: tantra nije filozofija. Da shvatiš neku filozofiju je lako jer ti je tada samo intelekt potreban. Ako razumiješ jezik, ako shvataš koncept, ti možeš shvatiti i filozofiju. Ti ne trebaš promjene; ne zahtijevaš preobražaje. Takav kakav si, ti možeš lako shvatiti filozofiju - ali ne i tantru.
Ti trebaš promjene; bolje reći, mutacije. Dok si TI drugačiji, tantra se neće moći shvatiti jer ona i nije neka intelektualna propozicija: to je iskustvo. Dok ne postaneš prijemčiv, spreman, otvoren prema iskustvu, to ti neće ni doći. Filozofija je zainteresovana samo za um. Za to je dovoljno da imaš glavu, tu se ne traži tvoja potpunost.Tantra te treba u tvojoj sveobuhvatnosti, potpunosti. To je jedan znatno dublji izazov. Ti u tome moraš biti cio i potpuno. To nije nešto djelimično, fragmentarno. Jedan drugačiji pristup, drugačiji stav, drugačiji um je potreban kako bi se to moglo primiti. Upravo zbog toga je Devi, Šivina voljena, pitala "naizgled" filozofična pitanja. Tantra započinje Devinim pitanjima. Sva pitanja se mogu postaviti filozofično. I stvarno, svako pitanje se može postaviti na dva načina: filozofično i cjelovito, intelektualno i egzistencijalno. Na primjer, ako neko pita: "Što je ljubav?" - ti to možeš postaviti intelektualno, ti o tome možeš diskutovati, možeš izlagati teorije, možeš se zalagati za određene hipoteze. Ti čak možeš stvoriti sisteme, doktrinu o tome - ali nećeš moći ništa više znati o ljubavi.
Da bi stvorio doktrinu, iskustvo ti nije potrebno. I stvarno, naprotiv, što manje znaš, to je bolje jer tako možeš nešto zagovarati i izlagati bez imalo oklijevanja. Samo slijepac može bez teškoće pričati o svjetlosti. Kada nešto ne znaš, ti si tada smion. U neznanju leži smionost i neustrašivost; spoznaja te ograničava, nameće sumnju i oklijevanje. A što god više znaš, sve više osjećaš kako ti tlo pod nogama iščezava. Što više znaš, sve više vidiš koliko samo neznanja imaš. Svi oni koji su zaista mudri, oni postaju neuki. Oni postaju nalik djeci, postaju jednostavni, postaju obični nalik idiotima. Što manje znaš, utoliko bolje. Biti filozofičan, biti dogmatičan, doktriniran - to je veoma lako. Izložiti problem intelektualno je veoma lako, ali postaviti taj problem egzistencijalno - čak i ne razmišljajući o tome, već živjeći kroz to, prolazeći kroz to, dopustiti sebi da budemo transformisani kroz to - to je teško. To znači: da bi spoznala ljubav osoba mora biti zaljubljena. To je opasno jer ti tako više nećeš ostati isti. Iskustvo će te promijeniti. Onog trenutka kada budeš ušao u ljubav, ti ćeš unutar sebe biti jedna druga osoba. A kada izadješ iz toga, više nećeš biti sposoban da prepoznaš svoje staro lice. To više neće pripadati tebi. Izvjesni prekid u kontinuitetu će se dogoditi. Sada će biti ispoljen određeni jaz, pukotina. Onaj stari čovjek je umro, a novi čovjek je došao. To je stanje koje je poznato pod imenom preporađanje - dva puta se roditi.
Tantra je ne-filozofična i egzistencijalna. Tako, naravno, Devi mora postaviti pitanja koja izgledaju filozofična ali joj Šiva neće odgovoriti na taj način. Zato je bolje da još u početku stvari shvatimo pravilno: inače ćete biti začuđeni jer Šiva neće odgovarati na jednostavna pitanja. Šiva neće uopšte odgovarati na ta pitanja. On neće odgovarati na pojedinačna pitanja. Neće uopšte odgovoriti na ijedno pitanje koje je Devi postavila. A ipak će odgovoriti! I stvarno, samo je on tada dao pravi odgovor, niko drugi - ali na jednom drugačijem nivou.
Devi je pitala:" Što je tvoja stvarnost, Gospodaru moj?" On joj nije odgovorio na to pitanje. Naprotiv, on će joj dati tehniku. A ako Devi prođe tu tehniku ona će znati odgovor. Tako se odgovor dobija posredno; to se neće dati direktno. On neće odgovoriti na pitanje "ko sam ja". On će ti dati tehniku. Uradi to, i tada ćeš znati. Za tantru je djelanje znanje, spoznaja; ne postoji drugog znanja. Dok nešto ne uradiš, dok nešto ne promijeniš, dok ne budeš imao drugačiji pogled na stvari, dok se ne budeš kretao u sasvim drugom pravcu, u drugačijoj dimenziji od intelektualne, tu neće biti nikakvog odgovora. Odgovori se mogu dati: sve su to laži i obmane. Sve filozofije su laži. Ti postaviš pitanje, a filozofija ti da odgovor. To te može zadovoljiti, ali ne mora. Ako te to zadovolji, ti postaješ podložan filozofiji ali ostaješ isti. Ako te to, pak, ne zadovolji, ti ćeš nastojati da tražiš neku drugu filozofiju kojoj ćeš se predati. Ali i tada ostaješ isti; uopšte nijesi time ponesen, nijesi još promijenjen.
Pa, stoga, bilo da si hindus, muhamedanac, da si hrišćanin ili džain ne predstavlja nikakvu razliku. Pravo lice osobe koja se krije iza hindusa, muhamedanca ili hrišćanina je isto. Samo su riječi ili odjeća drugačiji. Čovjek koji ide u crkvu, hram ili džamiju je jedan isti čovjek. Samo se lica razlikuju, a to su sve izvještačena lica: to su maske. Iza tih maski ćeš naći istog čovjeka, isti gnjev, istu agresivnost, isto nasilje, istu pohlepu, istu požudu - sve je isto. Da li je muhamedanska seksualnost drugačija od hinduističke? Da li je hrišćanska nasilnost drugačija od hinduističkog nasilja? Sve je to isto! Stvarnost ostaje ista; samo je odjeća drugačija.
Tantru nije briga za tvoju odjeću: tantra je zainteresovana samo za tebe. Ako postaviš neko pitanje to ukazuje gdje si ti. To ukazuje i na činjenicu da bilo gdje da se nalaziš, ti to ne možeš vidjeti; usled toga su i pitanja. Slijepac pita: "Što je svjetlost?" Filozofija bi mu nastojala odgovoriti što je svjetlost. Tantra samo zna to: da ako neki čovjek postavi takvo pitanje, to ukazuje samo da je slijep. Tantra bi u tom slučaju nastojala da otvara tog čovjeka, da ga mijenja kako bi on mogao vidjeti. Tantra ti neće reći što je svjetlost. Tantra će ti reći kako da kreneš u tom pravcu, kako da dođeš do uočavanja, kako da dospiješ do te vizije. Kada ti vizija bude tu, tada će i odgovor biti tu; tantra će ti dati tehniku kako da dođeš do odgovora. A taj odgovor više neće biti intelektualan. Ako nešto o svjetlosti govoriš slijepom čovjeku, to će biti intelektualni nivo. Ako, pak, slijepi čovjek postane spreman da nešto uoči, to će biti egzistencijalno. To je ono što ja smatram kada kažem da je tantra egzistencijalna. Zato Šiva i neće odgovoriti na Devina pitanja. Ipak, on će joj dati odgovor - to je prva stvar.
Druga stvar: to je jedan drugačiji vid izražavanja, tu se ispoljava drugačiji jezik. Ti moraš nešto više saznati o tome prije no što se upustimo u to. Svi tantrički navodi su dijalozi izmedju Šive i Devi. Devi pita a Šiva odgovara. Svi tantrički navodi započinju na taj način. Zašto? Zašto takav metod? To je veoma značajno. To nije dijalog izmedju učitelja i učenika: to je dijalog izmedju dvoje ljubavnika. A tantra putem toga izražava jednu veoma bitnu stvar: da se ne može dati neka dublja tehnika dok nema ljubavi između to dvoje: izmedju učitelja i učenika. Učenik i učitelj moraju postati veliki ljubavnici. Samo tada se može ostvariti i ispoljiti nešto više, cilj za kojim težimo. Dakle, to je jezik ljubavi: učenik mora biti u stanju ljubavi. Ali ne samo to, jer i prijateji se mogu voljeti. Tantra nalaže da se učenici kreću što je moguće podatnije, otvorenije, prijemčivije. Taj učenik mora biti u nekoj ženstvenoj prijemčivosti; samo tako je nešto moguće. Ti ne treba da budeš žena da bi bio učenik, ali ti moraš posjedovati jednu ženstvenu kvalitetu prihvatljivosti. Devi pita, to znači da ženstvenost pita. Zbog čega je potrebno isticati tu ženstvenu stranu?
Muškarac i žena nijesu samo fizički različiti: oni su i psihološki drugačiji. Polnost nije jedina razlika u njihovim tijelima. Tu postoje i psihološke razlike. Ženski um je prijemčiviji - ona potpuno prima, prihvata, predaje se, voli. Učenik treba ženstvenu psihologiju; drugačije neće biti u mogućnosti da uči. Ti možeš pitati, ali ako nijesi dovoljno otvoren ne može ti se odgovoriti, ne možeš primiti odgovor. Ti možeš postaviti pitanje i dalje ostati zatvoren. Taj odgovor tako neće moći prodrijeti u tebe. Tvoja vrata su zatvorena; ti si mrtav. Ti nijesi otvoren. Ženska prijemčivost znači prijemčivost nalik maternici tvoje unutarnje dubine tako da ti to možeš pouzdano primiti. I ne samo to: mnogo više je potrebno. Žena u tom trenutku, ne samo da nešto prima, to prima kao svoje, to postaje dio njenog tijela. Dijete je začeto. Žena je zatrudnjela. Trenutkom začeća dijete postaje dio njenog bića, dio njenog tijela. To više nije nešto strano, nije nešto tuđe. To je apsorbovano, upijeno. Sada to dijete počinje da živi ne kao nešto što je pridodato majci već kao dio nje, nastavlja život majčinim životom. A dijete nije samo dato, nije samo umetnuto u majčinu maternicu: žensko tijelo postaje kreativno; dijete počinje da raste. Učenik treba jednu takvu vrstu maternice, jednu tako prijemljivu maternicu duha. Sve što se bude primalo neće se sakupljati kao neko mrtvo znanje. To mora rasti u tebi, mora se razvijati: to se mora otjelovljavati u tebi. To tada mora postati dio tebe, mora se razvijati i rasti u tebi. Taj rast će te promijeniti, preporodiće te - učiniće te primaocem. Usled toga tantra koristi ta sredstva. Svaki navod u tantri počinje sa Devinim pitanjem i Šivinim uzvraćanjem. Devi je Šivina družbenica, njegov ženski dio.
Još jedna stvar: sada i moderna psihologija, posebno dublja psihologija, tvrdi da je čovjek: i muškarac i žena, oboje. Niko nije samo muško i niko nije samo žensko. Svi smo biseksualni. Obije polnosti su prisutne. To je upravo najnovije istraživanje ostvareno na Zapadu, ali za tantru je to jedno od bazičnih polazišta koje datira već hiljadama godina. Možda si nekada vidio prikaz Šive kao ardhanarishwar - polu muškarac, polu žena. To je jedinstveni koncept čovjeka u čitavoj istoriji. Šiva je prikazan kao polu žena, polu muškarac. Tako Devi nije samo družbenica, ona je i Šivina druga polovina. I sve dok učenik ne postane druga polovina učitelja, neće biti moguće dati neke više tehnike, neće mu se moći predati ezoterijske metode. Onda kada postaneš sjedinjen, tada nema više sumnji u tebi. Onda kada budeš sjedinjen sa učiteljem - potpuno sjedinjen, duboko sjedinjen - tada neće biti argumenata, neće biti logike, neće biti ispoljavanja razloga. Tada će osoba jednostavno upijati, apsorbovati; pojedinac će tako postati maternica. A tada će u tebi i tehnika početi djelovati i početi te mijenjati.
To je razlog zbog čega je tantra pisana u ljubavnom duhu, jezikom ljubavi. Još nešto se mora shvatiti kada je u pitanju jezik ljubavi. Postoje dvije vrste jezika: jezik logike i jezik ljubavi. Oni su temeljno različiti. Jezik logike je agresivan, argumentativan i nasilan. Ako bih koristio jezik logike ja bih tada bio agresivan prema vašem umu. Ja bih tada pokušavao da vas pobijedim, da vas porazim, da vas načinim ovisnim od mene. Moj argument bi bio "ispravan" a vaš bi bio "loš". Jezik logike je egocentričan - "ja sam u pravu a ti griješiš. Ja ću dokazati da sam u pravu a da ti griješiš". Ja, kao takav, nijesam zainteresovan za tebe. Ja sam samo zainteresovan za svoj ego. Moj ego je: "uvijek biti u pravu".
Jezik ljubavi je sasvim drugačiji. Ja nijesam zanesen svojim egom; ja sam zainteresovan za tebe. Ja nijesam zainteresovan da nešto dokazujem, da ojačavam svoj ego. Ja samo želim da ti pomognem. To je samo milostivost u pomoći ka tvom razvoju, moja pomoć u tvom preporodu, tvom preobražaju. Drugo, logika će uvijek biti intelektualna. Koncepti i principi će u tom slučaju biti značajni. Argumenti će biti značajni, debatiranje će biti važno. U jeziku ljubavi, ono što se kaže, nije bitno; bolje reći, to je način na koji je nešto rečeno. Sadržina, riječ, više tu nije bitna. Sadržaj i poruka su tu važne. To je sada razgovor srca sa srcem a ne diskusija uma sa umom. To nije debata: to je zajedništvo. Zato je to rijetkost: Parvati je sjeđela u kolibi Šive i pitala, a Šiva je odgovarao. To je ljubavni dijalog - to nije konflikt, kao kada bi Šiva govorio sa sobom. Čemu ovo isticanje ljubavi, jezika ljubavi? Jer ako si ti u ljubavi sa svojim učiteljem tada se i čitavi pristup mijenja: to biva nešto drugo. Tada ti uopšte ne slušaš njegove riječi, ti bivaš opijen njime, ti ga ispijaš. Tada su riječi irelevantne. Zapravo, tišina koja se nalazi između riječi je značajnija. Ono što će on reći može biti značajno ili ne mora biti značajno - ali tu su njegove oči, njegovi pokreti, njegova milostivost, njegova ljubav. To je razlog što tantra ima određena i fiksirana sredstva, strukturu. Svaki navod započinje sa Devinim pitanjem i Šivinim odgovorom. Tu nema nikakvih argumenata, nema rasipanja riječi. To su samo jedna veoma obična i jednostavna fakta, skoro telegrafske poruke bez namjere za uvjeravanjem, tek samo jedno opštenje.
Ako se obratiš Šivi sa pitanjem, sa uslovljenim umom, on ti neće odgovoriti na taj način. Prvo tvoja uslovljenost i zatvorenost mora biti slomljena. Tada on mora biti agresivan. Tada se tvoja predubjeđenja, tvoje koncepcije moraju uništiti. Inače ćeš sasvim ostati na svojoj strani, u svoju prošlost, ništa ti se tako neće moći dati. Ali to nije slučaj sa njegovom družbenicom Devi - sa Devi nema prošlosti. Sjeti se, uvijek kada si u dubokoj zaljubljenosti tvoj um iščezava. Tu više nema prošlosti: samo ovaj sadašnji trenutak postaje sveobuhvatan. Kada si u ljubavi, sadašnjost postaje jedino vrijeme. Sada je sve - nema prošlosti, nema budućnosti.
Devi je zato tako otvorena. Tu nema nikakvog otpora sa njene strane - ništa nema da se rasčišćava, ništa da se uništava. Tlo je spremno. Samo sjeme treba baciti. I ne samo da je to tlo spremno, ono je i u iščekivanju, otvoreno, i sa dobrodošlicom traži da bude začeto. Zato sva ta kazivanja koja moramo diskutovati su samo telegrafska. To su samo sutre. Ali svaka sutra, svaka telegrafska poruka od Šive je vrijedna Vede, Biblije, vrijedna je Kurana. Svaki pojedinačni navod može postati temelj nekog velikog spisa. Spisi su logični: ti u njima moraš da izlažeš, da se boriš, da se braniš, da argumentuješ. U ovim sutrama nema nikakvih argumenata: samo obični navodi ljubavi.
Kao treće, pravo značenje riječi "Vigyana Bhairava Tantra" znači tehnika koja te vodi iza svijesti. "Vigyana" znači svijest, "Bhairava" znači stanje koje je izvan svijesti, a "Tantra" predstavlja metodu - metodu koja te vodi iza svijesti. To je najviša moguća doktrina - a bez ikakve određene doktrine. Pošto smo mi nesvjesni, sve duhovne tehnike su usmjerene ka tome kako da nas odvedu iza svijesti, da nas dovedu do spoznanja stvari, do najviše svijesti. Na primjer, Krišnamurti, zen - svi oni su bili zainteresovani kako da donesu više svijesti čovjeku, kako da ga osvijeste - jer je on nesvjestan. Kako biti budniji, svjesniji? Kako se pokrenuti iz nesvjesnoga ka svjesnome? Ali tantra kaže da je to dvojnost - nesvjesnost i svjesnost. Ako se krećeš od nesvjesnoga ka svjesnome, ti se krećeš od jednog ekstrema dvojnosti ka drugome. Pođi iza oboje! Dok ne odeš iza oboje nikada nećeš dospjeti do Vrhovnog. Zato ne budi ni nesvjestan ni svjestan: samo pođi iza oboje, samo budi. Nemoj biti ni nesvjestan ni svjestan: samo BUDI! To stanje ide i iza joge, iza zena, iza svih tehnika. "Vigyana" znači svijest, a "Bhairava" je specifičan termin, tantra termin, za onoga koji je otišao iza svega. Zbog toga je i Šiva poznat i po imenu Bhairava, a Devi po imenu Bhairavi - oni koji su otišli iza svih dvojnosti.
U našem iskustvu samo nam ljubav može dati neki bljesak. Usljed toga je ljubav postala neodvojiv dio tantričkog usmjeravanja, ljubav je postala osnovno sredstvo za učestvovanje u tantra mudrosti. U našem iskustvu možemo reći da je samo ljubav ta koja može otići iza dvojnosti. Kada su dvoje u ljubavi, oni sve više i više bivaju jedno, sve se više sjedinjavaju. A trenutak dođe, i vrhunac je osvojen, kada su oni samo "naizgled" dvoje: dublje gledano oni su jedno; dvojnost je prevaziđena, transcendirana. Samo u tom smislu je Isus rekao da je bog ljubav, samo tada to ima nekog smisla. U našem iskustvu ljubav je najbliža Bogu. To ne znači da je Bog ljubav kako hrišćani kažu - da Bog posjeduje očinsku ljubav prema tebi. To su besmislice! "Bog je ljubav" je jedno tantričko stanovište. To znači da je ljubav jedina stvarnost koja je kroz naše iskustvo najbliža Bogu, Božanskome. Zašto? Jer se u ljubavi osoba izgubi. Tijela ostaju podijeljena, ali se nešto van tih tijela počne stapati i sjedinjavati. Usled toga je tako izraženo nastojanje za seksom. Tu je, zapravo, izraženo nastojanje za sjedinjenjem, za jedinstvom, ali to sjedinjavanje nije seksualno. U seksu dvoje imaju samo lažni dojam da se sjedinjuju ali oni tako još nijesu sjedinjeni, još nijesu u jedinstvu. Oni se samo udružuju. Ali i tako, makar i na trenutak, dva tijela zaborave i jedno određeno fizičko jedinstvo se osjeti. To nastojanje nije loše, ali da se stane samo na tome je veoma opasno. Takvo nastojanje ukazuje na duboki nagon da se osjeti jedinstvo.
U ljubavi, na jednom višem nivou, osoba se pokreće ka unutrašnjosti, spaja se sa drugom osobom i tu nastaje osjećanje jedinstva. Dvojnost tada nestaje. Samo u takvoj nedvojnoj ljubavi mi možemo osjetiti bljesak stanja koje se naziva bhairava. Tada možemo reći da je stanje bhairava jedna potpuna ljubav iz koje više nema povratka. Sa vrha ljubavi se više ne može vratiti nazad. Tada se zauvijek ostaje na vrhu. Zato smo mi od Šive stvorili Kailaš. To je samo simbolično: to je najviši vrh, najsvetiji vrhunac. Mi smo od toga načinili Šivino obitavalište. Mi možemo otići do tamo, ali se potom moramo vratiti natrag. To još ne može biti naše boravište. Tamo možemo ići u hodočašće. To je teerthyetra - hodočašće, putovanje. Mi možemo na trenutak dotaći taj najviši vrh: a onda se moramo vratiti. U ljubavi se jedno takvo sveto hodočašće ostvaruje, ali ne i za sve - jer skoro niko ne uspijeva da ode iza seksa. Tako mi nastavljamo da živimo u dolini, u mračnoj dolini. Ponekada se neko i vine do vrha ljubavi ali se brzo vrati nazad jer je tamo izložen vrtoglavici. To je tako visoko, a ti živiš na veoma niskom nivou. I zato je za tebe veoma teško da živiš tamo. Oni koji su voljeli znaju veoma dobro kako je teško biti stalno zaljubljen. Pojedinac mora uvijek iznova da se vraća. To je samo Šivino obitavalište. On tamo živi; to je njegov dom.
Bhairava živi u ljubavi; to je njegovo boravište. Kada kažem da je to njegovo boravište, ja mislim da on više i nije svjestan ljubavi - jer ako živiš na visini Kailaša, ti ne možeš biti svjestan da je to najviši vrh, da je to Kailaš. Taj vrh ti biva običan, uobičajen. Šiva nije svjestan ljubavi. Mi smo svjesni ljubavi jer mi živimo u stanju ne-ljubavi. I upravo zbog takvog kontrasta mi možemo da osjetimo ljubav. Šiva ne može da osjeti ljubav jer je ON ljubav. Stanje zvano "bhairava" znači da je pojedinac postao sama ljubav, ne samo da voli: taj pojedinac je postao LJUBAV, ta osoba živi na vrhuncu. Taj vrhunac je postao njegovo obitavalište. Kako omogućiti taj vrhunac? Kako se vinuti iza dvojnosti, iza nesvjesnoga, iza svjesnoga, iza tijela i iza duše, iza svijeta i iza takozvane moksha (oslobodjenje)? Kako dospjeti do tog vrha? Tehnika koja to omogućuje je tantra. Ali tantra je samo čista tehnika te je ona kao takva teška za razumjeti. Zato dopustite da prvo shvatimo to pitanje - pitanje koje je Devi postavila.
"O, Šivo, što je tvoja stvarnost?" Zbog čega jedno ovakvo pitanje? I ti možeš postaviti jedno ovakvo pitanje ali ono neće nositi isto značenje. Zato pokušaj da shvatiš zašto je Devi postavila takvo pitanje: "Što je tvoja stvarnost?" Devi je u dubokoj ljubavi. Kada si u dubokoj ljubavi tada po prvi put susrećeš svoju unutarnju stvarnost. Tada Šiva nema obličja, Šiva više nije tijelo. Kada si ti u ljubavi, tijelo voljenog pada, nestaje, iščezava. Oblika više nema, a bezobličnost je sada suočena. Ti si se susreo sa ambisom. Usljed toga smo mi tako uplašeni ljubavi. Mi se možemo suočiti sa tijelom, možemo se suočiti sa licem, sa obličjem, ali smo zaplašeni da se suočimo sa ambisom. Ako nekoga voliš, ako ga istinski voliš, njegovo tijelo će polako nestajati. I tako, u jednom trenu klimaksa, vrhunca, obličje će nestati, rastopiće se, a posredstvom voljenog ćeš ući u prostor bezobličja. Usled toga smo i uplašeni: tako dospijevamo do ambisa bez dna. Tako ni ovo pitanje nije tek samo neki kuriozitet: "O, Šiva, što je tvoja stvarnost?"
Mora da je Devi bila zaljubljena u obličje. Stvari otpočinju na taj način. Ona je voljela tog čovjeka kao muškarca, a sada, kada je ljubav prerasla, kada se ljubav rascvjetala, taj muškarac je nestao. On je postao bezobličan. Sada se on nigdje ne može naći: "O, Šivo, što je tvoja stvarnost"? To pitanje je postavljeno u jednom veoma intenzivnom ljubavnom trenutku. A kada se pitanja postave, ona bivaju različita ovisno o umu koji ih postavlja. Zato u svom umu stvori situaciju, stvori milje takvog pitanja. Mora da se Parvati izgubila. Mora da je Devi bila izgubljena. Šiva je iščezao. Onda kada ljubav dospije do vrhunca tada ljubavnik nestane. Zašto se to događa? To se događa, zaista, zbog toga što su svi bezoblični. Ti nijesi tijelo. Ti se ispoljavaš kao tijelo, ti živiš kao tijelo, ali ti nijesi tijelo. Kada nekoga pogledamo spolja, mi vidimo tijelo, on je tijelo. Ljubav prodire unutra. Tada mi više ne vidimo tu osobu spolja. Naša ljubav može vidjeti osobu kao što ona vidi sebe iznutra. Tada oblik nestaje.
Kada je zen monah Rinzai doživio prosvjetljenje, prva stvar koju je pitao je bila: "Gdje mi je tijelo? Gdje mi je tijelo nestalo?" A onda je počeo i da ga traži. Pozvao je svoje učenike i rekao im: "Idite i pronađite moje tijelo. Izgubio sam tijelo." On je tako ušao u Bezobličje. I vi ste u bezobličnoj egzistenciji, ali vi sebe ne spoznajete direktno, vi drugim očima vidite sebe. Vi uočavate sebe kroz ogledalo. Ponekada, kada se pogledate u ogledalo, zatvorite oči i pomislite, meditirajte: ako tu ne bi bilo ogledala, kako bih znao svoje lice? Ako tu ne bi bilo ogledala, onda ne bi bilo ni lica. Ti i nemaš lice: ogledalo ti daje lik. Pomisli na svijet u kome nema ogledala; čak ni druge, nečije druge oči ne djeluju kao ogledalo. Ti si sam na usamljenom ostrvu, u ništa se ne možeš ogledati. Da li bi i tada imao neko lice? Ili, da li bi imao ikakvo tijelo? Ti ga ne možeš imati. Ti ga uopšte i nemaš. Mi sebe poznajemo samo kroz druge, a ti drugi mogu spoznati samo našu formu, naš spoljašnji izgled, naše obličje. Eto zbog čega se mi identifikujemo sa time.
Jedan drugi zen mistik Hui-Hai je običavao da govori svojim učenicima: "Onda kada izgubite glavu meditirajući, odmah dođite do mene. Kada izgubite glavu, odmah mi dođite. Kada počnete osjećati da više nemate glave, nemojte se uplašiti; odmah dođite k meni. To je pravi trenutak. Tada vas mogu nečemu naučiti." Sa glavom nije moguće nikakvo učenje. Glava se uvijek ispriječi.
Parvati, Devi je upitala Šivu: "O, Šivo, što je tvoja stvarnost? Ko si ti?" Oblik je nestao; odatle i to pitanje. U ljubavi ulaziš u drugog kao u svoje biće. Ti ne dobijaš odgovor. Ti bivaš sjedinjen, i po prvi put se suočavaš sa ambisom - sa jednim prisustvom bezobličnosti. Zbog toga se dogodilo da smo vjekovima oklijevali da napravimo skulpturu Šive, da je naslikamo. Mi smo pravili "shivalinga" - simbol. "Shivalinga" je upravo bezoblični oblik. Kada nekoga voliš, kada u nekoga uđeš, on ti postaje upravo nalik svjetlom liku. Shivalinga je taj svijetli lik, to osvijetljeno prisustvo, tek jedna aura svjetlosti.
Upravo zbog toga je Devi pitala: "Što je tvoja stvarnost? Što je ovaj univerzum prepun čudarija?" Mi znamo za univerzum, ali ne znamo da je prepun čudarija. Djeca to znaju i ljubavnici to znaju. Ponekada to i pjesnici znaju, ponekada se to dogodi i ludacima. Mi ne znamo da je svijet prepun čudarija. Sve nam je samo ponavljanje - nema čuda, nema poezije - tek samo dosadna prozaičnost. To nikako u tebi ne može stvoriti pjesmu; to nikako ne može stvoriti ples u tebi; to ne može roditi poeziju unutar tebe. Čitavi svijet ti izgleda mehanički. Djeca to gledaju sa čuđenjem u očima. Onda kada su ti oči prepune čuda tada je i sav univerzum ispunjen čudima. Kada si u ljubavi, ti ponovo bivaš nalik djetetu. Isus je rekao: "Samo oni koji su nalik djeci moći će u Kraljevstvo božje." Zašto? To je stoga: ukoliko ti univerzum nije čudastven, tada i ne možeš biti religiozan. Univerzum će ti tako biti objašnjiv: tada je tvoj pristup tome sasvim drugačiji, to je naučni pristup. Univerzum je znan ili neznan, ali to što je nepoznato može biti spoznato jednog dana. To nije "NESPOZNATLJIVO". Univerzum ti postaje nespoznatljiv, misteriozan samo onda kada su tvoje oči prepune čudarija.
OSHO
Knjiga tajni 1