TERORIZAM – VAŠ UNUTRAŠNJI VULKAN NASILJA

Pitanje učenika: „Da li je porast terorizma tokom zadnje decenije na neki način simbolika onoga što se događa sa društvom uopšte?“

Sve je u dubokoj vezi sa svime što se događa.

Teroristički događaj je svakako povezan sa onim što se događa u društvu. Društvo je zaostalo. Njegova stara načela, učenja, moral, religija i sve ostalo je utemeljeno na lošim osnovama. Ono je izgubilo moć nad savjest ljudi.

Terorizam jednostavno simbolizuje da uništiti ljudsko biće ne znači ništa, da u ljudskom biću nema ničega što je neuništivo, da je sve samo materija – a vi, ipak, ne možete ubiti materiju, možete samo izmijeniti njen oblik. Kada je jednom čovjek prihvaćen samo kao kombinacija materije, a nije mu dat prostor unutar njega za duhovno biće, tada ubijanje postaje samo obična igra.

Nacije su postale nebitne usljed nuklearnog naoružanja. Ako bi čitav svijet mogao biti uništen u nekoliko trenutaka, jedina alternativa tome bi bila da čitav svijet treba biti ujedinjen. On više ne može biti podijeljen; njegova podjela je opasna jer ta podjela svakog trenutka može dovesti do rata. Podjela se više ne može tolerisati. Samo jedan rat je dovoljan da se sve uništi, a čovjeku nije još mnogo vremena ostalo da shvati da treba da stvorimo takav svijet u kojem neće postojati nikakva mogućnost za rat.

Terorizam ima u sebi mnoge skrivene struje. Jedna je ta što se zbog nuklearnog naoružanja, u kojeg nacije ulažu svu svoju energiju, misli da je staro naoružanje prevaziđeno. Ono jeste prevaziđeno, ali ga individue mogu početi koristiti. A vi ne možete upotrijebiti nuklearno naoružanje protiv individua – to bi jednostavno bilo glupo. Jedan terorista baci bombu – to ne opravdava da se na njega pošalje niklearni projektil.

To što želim da naglasim je da je nuklearno naoružanje dalo individuama određenu slobodu da koriste staro oružje, slobodu koju nijesu mogli imati ranije jer je i država koristila to isto naoružanje. Sada se države trude da unište staro naoružanje, da ga bacaju u okean ili da ga prodaju siromašnim zemljama koje ne mogu priuštiti nuklearno naoružanje. A svi ti teroristi dolaze iz tih siromašnih zemalja, sa istim tim oružjem koje je prodato njihovim zemljama. A oni imaju veoma čudnu zaštitu: ne možete upotrijebiti nuklearno naoružanje protiv njih, ne možete baciti atomsku bombu na njih. Oni mogu baciti običnu bombu na vas a vi bivate nemoćni protiv njih. Vi imate ogromnu količinu atomskih bombi, nuklarnih bombi u vašim rukama – ali ponekada gdje je igla upotrebljiva, mač može biti neupotrebljiv. Vi možete imati mač; to ne znači da ste u superiornoj poziciji nad čovjekom koji ima iglu, jer postoje svrhe gdje je samo igla upotrebljiva – mač ne može biti od koristi.

To obično oružje iz starih vremena se gomila, a velike moći gospodare nad njim – ili ih bacaju u okean... To znači mnogo novca, znači mnogo čovjekove snage, tako mnogo energije je uništeno; ekonomski gledano, to je bilo katastrofalno. Ali i samo gomilanje u skladišta je ekonomski nemoguće, takođe. Koliko naoružanja možete nakupiti? Postoji neka granica. A kada nađete neki novi način da uspješnije ubijate ljude, tada se morate osloboditi starih zaliha. Mislilo se da bi bilo bolje da se to proda siromašnim zemljama. Siromašne zemlje ne mogu proizvesti nuklearno naoružanje – ono košta previše. A to obično naoružanje dolazi jeftino – kao pomoć. Oni to prihvataju ali takvo oružje se ne može koristiti u ratu. U ratu se to oružje već pokazalo kao nekorisno. Ali niko nje uočio mogućnost da se to oružje može koristiti individualno, a novi fenomen terorizma je upravo proizišao iz toga. Sada terorist ima čudnu moć, čak i iznad najveće moći. On bez imalo straha može baciti bombu i na Bijelu kuću jer to što vi imate je previše veliko i ne možete ga baciti na njega. A to oružje ste mu vi prodali! Ali taj fenomen nije razmatran jer ljudska psihologija to ne razumije.

Moje shvatanje je da zbog načina na koji čovjek živi, on treba rat svakih deset do dvanaest godina. On sakuplja previše gnjeva, previše bijesa, previše nasilja, tako da ga ništa osim rat ne može osloboditi. Stoga, rat nakon rata, postoji tek mala pauza od samo deset do petnaest godina. Ta pauza je neka vrsta opuštanja. Ali nakon toga ponovo počnete da sakupljate gnjev jer ista psihologija djeluje – ista zavist, isto nasilje.

Čovjek je u osnovi lovac; on po prirodi nije vegetarijanac. On je prvo postao lovac, i hiljadama godina je jeo samo meso, a kanibalizam je svugdje vladao. Jesti ljudska bića dolazi od plemena sa kojima ste se borili, a to je savršen primjer etničkih sukoba. Sve se to nosi u podsvijesti čovječanstva.

Religije su veoma površno nametnule mnoge stvari. Čovjekova podsvijest nije u saglasju. Svaki čovjek živi u nesaglasju sa sobom. Zato on uvijek traži priliku... neki divan razlog – sloboda, demokratija, socijalizam,... bilo koja divna riječ može postati zaklon iza kojeg bi se sakrila ružna podsvijest, koja jednostavno želi da uništava i uživa u rušilaštvu.

Sada je svjetski rat postao skoro nemoguć. Inače ne bi bilo terorizma. Dovoljno vremena je prošlo od drugog svjetskog rata; treći svjetski rat se trebao dogoditi negdje oko 1960., ali se to nije dogodilo. To je bila rutina za čitavu istoriju, a čovjek je bio programiran za to.

Psiholozi su primijetili da su ljudi u toku rata sretniji nego u miru. Njihov život u ratu ima uzbuđenja; u miru izgledaju kao da im je dosadno. Tokom rata, rano ujutro tragaju za novinama, slušaju radio. Možda se stvari događaju dosta daleko do njih, ali to njih uzbuđuje. Nešto u njima osjeća bliskost. Rat koji se trebao dogoditi negdje između 1955. i 1960. nije se dogodio., a čovjek je već opterećen težnjom za ubijanjem, željom da uništava. Samo mu treba neko pogodno ime za to.

Terorizam postaje sve veći i veći problem jer je treći svjetski rat skoro nemoguć. A glupi političari nemaju neku drugu alternativu. Terorizam jednostavno znači da ono što je bilo rađeno na društvenom nivou sada treba raditi individualno. A to će rasti. To se jedino može spriječiti ukoliko promijenimo stvarnu osnovu ljudskog shvatanja – a to je himalajski zadatak, utoliko više jer ti isti ljudi koje želite promijeniti se bore protiv vas; oni vam neće tako lako dopustiti da ih promijenite.

Sve dok ne promijenimo temeljnu osnovu čovječanstva, terorizam će bivati sve više i više prirodna i svakodnevna stvar. To će se događati u avionima, to će se događati u autobusima. To će se početi događati i u automobilima. To će se početi događati strancima. Neko će iznenada doći i pucati u vas – ne zbog toga što ste mu nešto uradili već samo tako... lovac se vratio. Zato je taj lovac bio zadovoljan u ratu. Sada je rat zaustavljen, i možda više nema mogućnosti za to. Ali lovac se vratio: no, sada se ne možemo kolektivno boriti. Zato svaka individua čini nešto da oslobodi svoju snagu.

Stvari su u međusobnoj vezi. Prva stvar koju treba promijeniti je da čovjek treba da se više raduje – što su sve religije ubijale. Stvarni kriminalci nijesu uhvaćeni. Oni su samo žrtve: teroristi i drugi kriminalci. Pravi kriminalci su sve religije jer su uništile svaku mogućnost za radovanje. Oni su uništili mogućnost da se uživa u malim životnim stvarima; oni su zabranili sve što vam priroda pruža da budete srećni, da se osjećate uzbuđeno, da se osjećate zadovoljno. Oni su vam sve odnijeli, a ukoliko nijesu bili sposobni da vam odnesu neke stvari jer su one bile ukorijenjene u vašoj biologiji – kao što je seks – oni su makar bili sposobni da ga učine otrovnim.

Fridrih Niče je, po meni, jedan od navećih mudraca Zapadnog svijeta; njegove oči zaista prodiru do stvarne suštine problema. Ali pošto drugi to nijesu mogli vidjeti – njihove oči nijesu tako prodorne, niti je njihova inteligencija tako izoštrena – taj čovjek je živio usamljen, napušten, izolovan, omražen, nepoštovan. On je u jednom od svojih navoda rekao da je čovjek od strane religija učen da zabranjuje seks, da se odriče seksa. Religija nije bila sposobna da to sprovede do kraja; a čovjek je uporno pokušavao ali nije uspio jer je to duboko ukrijenjeno u njegovoj biologiji – od toga je sačinjeno njegovo čitavo tijelo. On je rođen iz seksa – kako onda da se oslobodi toga osim da počini samoubistvo? Zato je čovjek uporno pokušavao, a i religije su mu mnogo pomagale da se oslobodi toga – hiljade disciplina i strategija se koristilo. Krajnji rezultat toga je bio da je seks ostao prisutan ali zatrovan. Ta riječ zatrovan je od ogromnog značaja. Religije nijesu bile sposobne da ga otklone ali su zaista bile uspješne da ga zatruju.

Ista situacija je i sa drugim stvarima: religije su zabranjivale ugodan život. Dakle, čovjek koji je živio ugodno i u luksuzu ne može postati terorist. Religije su zabranjivale bogatstvo, slavili su siromaštvo; stoga, čovjek koji je bogat ne može biti terorist. Samo „blaženi“ koji su siromašni mogu biti teroristi – jer oni nemaju ništa da izgube, a u sebi ključaju protiv čitavog društva jer drugi imaju ono što oni nemaju.

Religije su nastojale da ih utješe. Ali potom je došao komunizam – materijalistička religija – koja je podsticala ljude i govorila im: „Vaše stare religije su opijum za ljude, i vi ne patite u životu zbog vaših loših radnji u ovom ili prošlim životima. Vi patite usljed iskorišćavanja od strane buržuja i bogataša.“ Zadnja stavka u Karl Marksovom Komunističkom manifestu je: „Proleteri svih zemalja, ujedinite se; vi nemate ništa da izgubite, a možete da dobijete čitav svijet.“ Vi ste već siromašni, gladni, goli – što onda možete izgubiti? Vaša smrt vam neće nanijeti više patnje nego takav život. Zato zašto ne iskoristiti priliku i uništiti te ljude koji su vam sve uzeli: uzeti sve od njih i podijeliti drugima.

To sa čime su religije nekako tješili ljude – iako je to bilo loše, lukavo i lažno, to je ljude ipak držalo u stanju polu-uspavanosti. Komunizam ih je iznenada probudio. Ali to znači da ovaj svijet nikada neće biti miran ukolilo ne uklonimo sve propale ideje koje su usađene u njima. Zato su religije prve. Njihove vrijednosti treba ukloniti kako bi se čovjek ponovo mogao smijati, mogao veseliti, mogao radovati i ponovo biti prirodan.

Drugo, to što komunizam govori treba postaviti pred ljude kao nešto što je psihološki pogrešno. Vi padate iz jedne zamke u drugu. Ne postoje dva jednaka čovjeka; odatle je besmislena ideja o jednakosti. A ako odlučite da budete jednaki, vi tada treba da prihvatite diktaturu proleterijata. To znači da treba da izgubite svoju slobodu.

Prvo vam je crkva oduzela slobodu, Bog vam je uzeo slobodu. Sada je komunizam zamijenio vašu crkvu, i on će vam uzeti slobodu. A bez slobode se ne možete radovati. Vi živite u strahu a ne u radosti. Ukoliko bismo mogli izbrisati utemeljenost podsvijesti ljudskog uma... a to je moj posao... to bi se moglo sasvim otkloniti. Terorizam nijesu bombe u vašim rukama, terorizam je u vašoj podsvijesti. Drugim riječima, to stanje stvari će postati još gore. I izgleda da svi zaslijepljeni ljudi imaju bombe u svojim rukama i bacaju ih nasumice.

Treći svjetski rat bi trebao da oslobodi ljude na deset ili petnaest godina. Ali Treći svjetski rat se neće dogoditi jer ukoliko bi se dogodio, to ne bi smirilo ljude, to bi ih uništilo. Zato će se individualno nasilje povećati – ono se već povećava. A sve vaše vlade i sve vaše religije će nastaviti da održavaju stare strategije bez shvatanja nove situacije.

Nova situacija je takva da svako ljudsko biće treba da prođe kroz terapiju, treba da shvati svoje podsvjesne namjere, treba da prođe kroz meditacije kako bi se smirio, kako bi postao opušteniji – i kako bi sagledao svijet iz nove perspektive, iz tišine.

OSHO

Beyond psihology