REGRESIJA

Mi izbjegavamo našu patnju. Ako osjetite tugu, vi uključite radio ili TV i nastojite da to potisnete. Uzmete da čitate novine kako biste zaboravili tugu, ili odete u bioskop, odete prijatelju ili prijateljici. Vi odete u klub, odete u kupovinu, bilo gdje samo da to zaboravite, da ne gedate u ranu, da ne uvidite koliko to boli.

Ljudi nastoje da izbjegnu sebe. Što oni znaju o patnji? Kako mogu da razmišljaju o patnji kroz koju prolazi čitava egzistencija? Kao prvo, treba da krenete od sebe. Ako se osjećate tužno, neka to postane vaša meditacija. Zatvorite vrata, sjedite u tišini. Prvo osjetite tugu što je moguće jače. Osjetite bol. Neko vas je uvrijedio. Najbolji način da izbjegnete bol bi bio da odete i da tu osobu uvrijedite kako biste bili zaokupljeni njome. To nije meditacija.

Ako vas neko uvrijedi, osjetite zahvalnost jer vam je dao priliku da osjetite duboku ranu. On je otvorio ranu u vama. Ta rana je mogla biti stvorena od mnogih prethodnih uvreda od kojih ste patili tokom vašeeg čitavog života. On ne mora biti uzročnik svih patnji ali je on aktivirao taj proces.

Samo se zatvorite u sobu, sjedite u tišini, bez ljutnje zbog te osobe, ali sa potpunom sviješću o osjećanju koje se javilo u vama – bolnim osjećanjem koje ste potisnuli, zbog čega ste se uvrijedili. Tada ćete biti iznenađeni da neće samo taj čovjek biti prisutan – svi muškarci i sve žene, svi ljudi koji su vas nekada povrijedili će se javiti u vašem sjećanju. I ne samo da ćete se sjetiti njih, vi ćete to proživjeti. Vi ćete ući u neku vrstu primala. Zato osjetite taj bol – nemojte ga odbacivati. Zbog toga se u mnogim terapijama nalaže da se ne uzimaju ljekovi prije terapije jer su ljekovi samo sredstvo da se pobjegne od vaše unutrašnje patnje. Ljekovi vam ne dopuštaju da vidite vašu ranu, oni je potiskuju. Oni vam ne dopuštaju da uđete u vašu tugu. A dok ne uđete u vašu tugu, vi se ne možete osloboditi od tog zatočeništva.

Sasvim je naučan pristup da prije nego što uđete u terapijsku grupu treba odbaciti sve ljekove – čak i droge kao što su kafa, čaj, pušenje, jer su sve to načini bjekstva od sebe. Da li ste primijetili? Uvijek kada osjetite neurozu, vi odmah počnete da pušite. To je način da izbjegnete neurozu; vi postajete zaokupljeni pušenjem. I, zaista, to je regresija. Pušenje vas ponovo vraća osjećanju djeteta – bezbrižnim, neodgovornim – jer pušenje nije ništa drugo do simbolika dojke. Topli dim ulazi u vas, jednostavno vas vraća u dane kada ste se hranili majčinim mlijekom, toplo mlijeko ulazi u vas; a bradavica ili cucla je sada cigareta. Cigareta je simbolika cucle.

Kroz regresiju izbjegavate odgovornost i napore da odrastete. A to se događa i kroz mnoge droge. Savremeni čovjek je drogiran kao nikada prije – jer savremeni čovjek živi u velikoj patnji. Bilo bi nemoguće da živi bez ljekova u tako velikoj patnji. Ti ljekovi stvaraju barijeru; oni vas drže drogiranim, oni ne dopuštaju dovoljno osjetljivosti da spoznate svoj bol.

Prva stvar koju treba uraditi je da zatvorite vrata i zaustavite bilo kakvo zanimanje: gledanje TV-a, slušanje radija, čitanje knjige. Zaustavite sve aktivnosti jer je i to neka vrsta suptilne droge. Samo budite mirni, potpuno sami. Čak se nemojte ni moliti jer je i to droga; vi i sa time bivate zaokupljeni, počinjete da razgovarate sa Bogom, počinjete da se molite, bježite o sebe.

Atiša kaže: „Samo budite svoji.“ Bilo koliko da boli, bilo kakva da je patnja, neka tako bude. Prvo to iskusite do kraja. To će biti teško, to će biti srce-parajuće. Možda ćete početi da plačete nalik djetetu, možda ćete se valjati po podu od dubokog bola – vaše tijelo može proći kroz bolno grčenje. Možete iznenada postati svjesni da bol nije samo oko srca, on je u čitavom tijelu – da vas svugdje boli, da je bol svuda po tijelu, da se čitavo tijelo pretvorilo u bol.

Ako to možete iskusiti – a to je od ogromne važnosti – onda počnite da to upijate. Nemojte odbacivati. To je veoma dragocjena energija, nemojte je bacati. Upijte je, pijte je, prihvatite je, ona je dobrodošla, osjetite zahvalnost prema njoj. I recite sebi: „Ovog puta to neću odbaciti, ovog puta to neću odbiti, ovog puta to neću baciti. Ovog puta ću to ispiti, primiću to kao gosta. Ovog puta ću to svariti.“

Možda će vam biti potrebno nekoliko dana da to probavite, ali onog dana kada se to dogodi, vi ste stali pred vrata kroz koja možete otići zaista daleko. Novo putovanje je započelo u vašem životu, vi ste ušli u novo biće – jer istog trenutaka kada prihvatite bol bez ikakvog odbijanja, ta energija i njen kvalitet će se promijeniti, više neće biti bolno. Zapravo, čovjek će biti jednostavno iznenađen; on neće moći vjerovati, to je zaista nevjerovatno, Čovjek neće moći vjerovati da se patnja može pretvoriti u ekstazu, da bol može postati radost.

OSHO

The Book of Wisdom