DRUŠTVENO NASILJE

Jedan od problema sa kojim se susreće svako ljudsko biće u sredini u kojoj se rodilo je da njegovo bitisanje i namjere društva ne idu zajedno. Društvo želi da mu čovjek služi, da bude rob, da bude korišćen od onih koji su na vlasti. Prirodno, on je uvrijeđen time. On želi da bude svoj. Svijet nikome ne dopušta da po prirodi bude to što jeste.

Svijet pokušava da svaku osobu oblikuje kao stvar: korisnu, djelotvornu, poslušnu – da se nikada ne buni, ne brani, da nikada ne ispoljava svoju individualnost već da uvijek bude ponizna, uvijek nalik robotu. Svijet ne želi da budete ljudsko biće. On želi da budete korisne mašine. Što ste korisniji, to ste poštovaniji, slavljeni.

To stvara problem. Nijedna individua nije rođena da bude mašina. To je ponižavanje, omalovažavanje; to je oduzimanje njenog ponosa i časti, uništavanje njenog duhovnog bića i pretvaranje u mehaničku stvar. Zbog toga se svako dijete, još od samog početka, kada postane svjesno namjera društva, roditelja, porodice, obrazovnog sistema, nacije, religije – kada postane svjesno svega toga, ono se počinje zatvarati u sebe. Ono se iz straha počinje odupirati jer treba da se suoči sa ogromnom silom. A ono je tako malo, tako krhko, tako ranjivo, bespomoćno i ovisno od istih ljudi od kojih treba da se zaštiti.

Problem postaje znatno složeniji jer ljudi od kojih treba da se zaštiti su ljudi koji misle da ga vole. Možda oni i ne lažu. Njihove namjere su dobre ali im nedostaje svijesti, oni su veoma uspavani. Oni ne znaju da su bili marionete u rukama zaslijepljenih sila zvanih društvo, sistem – svih uloženih interesa.

Dijete se suočava sa dilemom. Ono treba da se bori protiv onih koji ga vole, a i ono misli da ih voli, takođe. Ali je čudno da osobe koje ga vole ne vole ga onakvog kakav jeste. Oni mu kažu: „Mi ćemo te voljeti, mi te volimo, ali samo ako budeš slijedio put koji smo mi slijedili, ako slijediš religiju koju mi slijedimo, ako postaneš poslušan kao što smo mi poslušni.“

Ako postanete dio tog ogromnog mehanizma u kojem treba da živite tokom čitavog vašeg života... Borba protiv toga je izgleda sasvim besmislena, vi ćete svakako biti slomljeni. Bilo bi pametnije da se predate i samo da naučite da govorite „da“ bilo da to želite ili ne. Potisnite svoje „ne“. U svim uslovima, u svim prilikama od vas se očekuje da govorite da. Vaše ne je zabranjeno. Vaše ne je iskonski grijeh. Neposlušnost je iskonski grijeh – a onda vam se društvo osveti sa velikom kaznom.

To stvara veliki strah u djetetu. Njegovo čitavo biće želi da ispolji sav svoj potencijal. Ono želi da bude svoje jer drugačije ne vidi nikakav smisao u svom životu. Inače, ono neće nikada biti sretno, radosno, ispunjeno, zadovoljno. Nikada neće osjetiti opuštenost, uvijek će biti u raskolu. Jedan dio njega, najbitniji dio njegovog bića će uvijek biti gladan, žedan, neispunjen, nepotpun.

Ali sile su veoma moćne, i borba protiv njih je rizična. Prirodno, svako dijete ubrzo počinje da uči da se brani, da štiti sebe. Ono zatvara sva vrata svog bića. Ono se ne ispoljava nikome, ono jednostavno počinje da se pretvara. Ono počinje da glumi. Glumi u skladu sa naredbama koje su mu date. Sumnje se rađaju u njemu, ono potiskuje sebe. Njegova priroda želi da se ispolji ali ono to potiskuje. Njegova inteligencija želi da kaže: „To nije u redu, što to radiš?“ On odbacuje inteligenciju. Ali patnja je biti ograničen, patnja je biti neinteligentan.

Sve što vas dovodi u sukob sa nečijim uloženim interesima je opasno. A otvoriti se čak i ljudima koji su vam bliski je rizično.

Osho

Rebel