VELIKI SKOK

Čovjek je došao do izuzetne tačke razvoja odakle je veliki skok moguć. Ljudska svijest se za mnogo vjekova nije mijenjala – ona je ostala ista. Neke individue, samo neke rijetke, su evoluirale: Buda, Hrist, Zaratustra, ali oni su izuzetak, oni nijesu pravilo.

Veoma rijetko je neko ljudsko biće napravilo veliki skok – iskočilo izvan čovječanstva, iznenadilo čovječanstvo – ali oni su krčili put. Malo po malo, polako... taj posao je bio težak, rad je bio spor. Makar deset hiljada godina mnogi tragoci su pokušavali da stvore mogućnost za prodor – ne za određenu individuu već za ljudsku svijest kao takvu kako bi čitavo čovječanstvo moglo ostvariti veliki skok.

Taj trenutak je sve bliži jer je po prvi put, posebno na Zapadu, društvo došlo do tog stanja gdje je to izvodljivo, praktično moguće. Inače, na Istoku ljudi žive u velikoj gladi – kako onda da misle o svijesti? Ljudi su toliko siromašni da sama ideja o svijesti je za njih veoma daleka – fikcija, neki luksuz, nešto aristokratsko. Možda tek samo nekoliko bogatih ljudi može govoriti o tome, može sjesti i diskutovati o tome, ali šire mase ne mogu čak ni shvatiti tu riječ; ona nema veze sa njima.

Za taj veliki skok je poterebno određeno bogatstvo, a to se dogodilo u Americi. To obilje se dogodilo, i društvo je ostvarilo stanje u kojem siromaštvo više nije pravilo a ljudi počinju da razmišljaju o višim stvarima. Ljudi se mogu približiti zvijezdama, mogu biti opčinjeni lotosom, mogu sklopiti oči i usredsrediti se na svoj pupak. Mogućnost je stvorena, ali i frustracija... Društvo je materijalno evoluiralo. Što je više materijalnog obilja, to je i više duhovnog siromaštva kao kontrast tome. Stoga, na jednu stranu bogatstvo, a na drugu stranu unutrašnje siromaštvo. To boli! Kada ste siromašni i spolja i iznutra, to ne boli – jer nema kontrasta; ne možete upoređivati. Siromaštvo vam izgleda kao vaša sudbina.

Ali kada čovjek postane bogat onda se javi ideja: „Zašto ja ne mogu biti bogat i iznutra, takođe? Zašto ne? Ako društvo može doći do takvog bogatstva, do divnog statusa, zašto i svijest ne može doći do toga?“ Stoga je potrebno veliko traganje. Nova generacija pulsira, a taj osjećaj će rasti sve više i više. Do kraja ovog vijeka velika vrata će se otvoriti. Uopšte nije sigurno da će to čovjek iskoristiti – čovjek tu priliku može propustiti. To je samo prilika, mogućnost, ali to zaista nikada nije bila veća mogućnost nego što je danas.

Narednih dvadeset godina će ići u stalnom ubrzanju. One će mnoge ljude izluditi jer niko neće moći da živi ugodno jer će se velika žudnja javiti u njihovoj duši. To će biti skoro nalik vatri – to će ljude sagorjeti. Mnogi će zastraniti. Pokušavajući da pronađu neki put mnogi će naći pogrešne puteve, mnogi će slijediti pogrešne ljude – ali i to je prirodno. Kada ljudi počnu da tragaju, oni tragaju u svim pravcima. Oni će tragati za meditacijama, oni će tragati i za drogama, takođe – jer ljudi ne znaju odakle će im se vrata otvoriti. Mnogi će poluđeti, jer kada ljudi žive na normalan način i kada velike želje ne upravljaju njime, ništa ih ne može učiniti ludim – ali kada se velika žudnja javi, to je ludilo.

Tek samo neki će biti u mogućnosti da tako duboko teže za time i da ostanu zdravi – to će biti zbrka, nalik haosu. Ali dani će biti veoma uzbudljivi. To se svakog dana događa sve više – sve više ljudi će doći do zaključka da je nešto ostalo neispunjeno što treba ispuniti. Oni će istraživati sve vrste metoda i mogućnosti, a tu će biti prisutne sve vrste gurua i pseudo gurua. Ali to je prirodno – to se ne može spriječiti. Ali čak i ti pseudo gurui pomažu jer prije ili kasnije bivate siti njih i počinjete da tražite nešto pravo. Zato i pseudo ima neku funkciju, ima neke svrhe u svemu tome.

Ali Amerika treba da bude žarište tog velikog skoka. Spremite se za to!