STVARANJE SVJESNOG SVIJETA

Moja ideja je da se osnuje Akademija za nauku koja bi po prvi put bila osmišljena sa ciljem a ne slučajno. Do sada je nauka bila sporedna slučajna stvar. Ljudi bi slučajno nabasali na neka otkrića, pronalaske. Čak su se i otkrića ostvarivala bez namjere već kao rezulatat nekog pipanja u mraku bez osjećaja za smjer. I očito, svjetski političari – koji sve više žele destruktivnu moć u svojim rukama – su odmah dobili ideju da potčine naučnike. Zato su sada svi naučnici robovi neke nacije, neke vlade, i oni djeluju samo za ciljeve koji su protiv života, destruktivni. Što više pronađu destruktivnijih stvari, oni su više uvažavani od strane svoje vlade, više su nagrađivani.

Moja ideja je da se osnuje Akademija kreativne nauke koja bi svjesno izbjegla sve što uništava život, a tragala bi samo za ono što unapređuje život. Ta akademija ne bi bila samo naučna jer je nauka samo jedan dio ljudske stvarnosti. Akademija treba da bude svestrana; ona treba da bude za kreativnost, za umjetnost, za svijest; stoga bi trebala da ima tri odsjeka, tri glavna odsjeka koji ne bi bili odvojeni ali samo zbog svrhe odlučivanja bi se imenovali kao posebni.

Najbitnija stvar će biti da se stvore metode, tehnike i načini podizanja ljudske svijesti, i naravno, ta svijest ne može biti protiv tijela; ta svijest boravi u tijelu. Oni ne mogu biti neprijatelji jedno drugom; oni podržavaju jedno drugo u svakodnevnom životu. Ja vam nešto govorim, i moja ruka čini određenu kretnju bez da joj ja to kažem. Postoji neka duboka sinhronizovanost između mene i moje ruke. Vi hodate, jedete, pijete, i sve te stvari ukazuju da ste i tijelo i svijest kao organska cjelina. Vi ne možete mučiti svoje tijelo, a podizati svoju svijest.

Tijelo treba voljeti – treba da mu budete veliki prijatelj. Ono je vaš dom, treba da ga čistite od prljavštine i treba da stalno imate na umu da vam je ono neprestano na usluzi. Čak i dok spavate, vaše tijelo neprestano radi na vašoj probavi, mijenja vašu hranu u krv, izbacuje mrtve ćelije iz vašeg tijela, uzima novi kiseonik, svježi vazduh za vaše tijelo – dok vi duboko spavate! Ono čini sve za vaš opstanak, za vaš život, iako ste vi veoma nezahvalni tako da mu čak nikada nijeste rekli hvala. Naprotiv, vaše religije su vas učile da ga mučite: tijelo je vaš neprijatelj i vi treba da se oslobodite od njega, njegovog uticaja.

Ja znam da je vaše biće više od vašeg tijela, i da zato nema potrebe da ste vezani za njega. Ali ljubav nije vezanost, milosrđe nije vezanost. Ljubav i saosjećanje je apsolutno potrebno za vaše tijelo i njegovo održavanje. Ako imate bolje tijelo, to je veća mogućnost za razvoj svijesti. To je jedno organsko jedinstvo.

U svijetu je potrebna jedna sasvim nova vrsta obrazovanja gdje bi se svi uveli u dimenziju tišine srca – drugim riječima, u meditacije – kako bi se svi mogli pripremiti za osjećajnost prema vlastitom tijelu. Jer dok nijeste milostivi prema svom tijelu, ne možete biti milostivi ni preme tijelu neke druge osobe. To je jedan živi organizam koji vas nije nikada povrijedio. Tijelo vam je uvijek bilo na usluzi od rođenja, i tako će biti do vaše smrti. Ono će uraditi sve što vi želite, pa čak i nemoguće, i neće biti neposlušno. Nezamislivo je da se može stvoriti jedan takav mehanizam koji je toliko poslušan i veoma mudar.

Ako postanete svjesni svih funkcija vašeg tijela, vi ćete biti iznenađeni. Nikada nijeste mislili o tome što vaše tijelo radi. To je tako čudesno, tako tajnovito. Ali vi to nikada nijeste osmotrili. Nikada nijeste bili zainteresovani da se obavještavate o svom tijelu već ste se pravili da volite nečije drugo tijelo. Tijelo je najviša tajna u čitavoj egzistenciji. Tu tajnu treba voljeti – treba voljeti njene tajnovitosti, njeno djelovanje da bude intimno uključena u istraživanje. Međutim, nažalost, religije su uvijek bile sasvim protiv tijela. Ali to vam daje ključ, konačan pokazatelj da ako čovjek nauči mudrost tijela i njegove tajne, on se nikada neće brinuti o svještenstvu ili o Bogu. On će pronaći najveću tajnu unutar sebe; a unutar misterije tijela je pravi hram vaše svijesti. Kada jednom postanete svjesni svoje svijesti, svog bića, tada neće biti nikakvog Boga nad vama. Samo takva osoba može biti poštovana od strane drugih humanih bića, drugih živih bića, jer svi oni su isto tako tajnoviti kao što je on; različitih su ispoljavanja i posebnosti, a sve to život čini bogatijim. A kada čovjek jednom nađe svijest u sebi, on je pronašao ključ za vrhovno.

Bilo koje obrazovanje koje vas ne uči da volite svoje tijelo, koje vas ne uči da budete milostivi prema svom tijelu, koje vas ne uči da uđete u njegove tajne, neće biti sposobno da vas nauči kako da uđete u svoju svijest. Tijelo je prolaz – tijelo je prag tih vrata. I bilo kakvo obrazovanje koje nema predmet o tijelu i svijesti je sasvim nedovršeno, ono je krajnje štetno jer će biti destruktivno. Samo procvat vaše svijesti vas štiti od destrukcije. To vam daje snažan motiv da stvarate – da stvarate više ljepote u svijetu, da stvarate više ugodnosti u ovom svijetu. Zato ja uključujem umjetnost kao drugi dio akademije. Umjetnost je svjestan napor da se stvori ljepota, da se otkrije ljepota, da svoj život učinite radosnijim, da naučite da plešete, da slavite. A treći dio je kreativna nauka.

Umjetnost može stvoriti ljepotu, nauka može razotkriti objektivnu istinu, a svijest može otkriti subjektivnu stvarnost. Sve tri zajedno mogu upotpuniti bilo koji sistem obrazovanja. Sve drugo je sporedno, može biti korisno za svjetovnu svrhu ali ne može biti od koristi za duhovni razvoj, ne može da vas dovede do izvora radosti, ljubavi, mira, tišine. A čovjek koji nije iskusio unutrašnju ekstazu je živio uzaludno. On je vegetirao, on je sebe samo vukao od rođenja do groba, ali nije plesao i pjevao, nije ništa doprinio ovom svijetu.

Po meni, religiozna osoba je neko ko svijetu doprinosi nekom ljepotom, nekom radošću, nekom srećom, nekim slavljem kojeg nije bilo prije – nečim novim, nečim svježim, nekim novim cvijećem. Ali religija nikada nije bila određena na način kako sam je ja odredio. Svi načini koje je religija pokazala su dokazali da su sasvim ružni i pogrešni. Oni nijesu pomogli čovječanstvu da se uzdigne do visina radosti, ljepote i ljubavi. Oni su čitavo čovječanstvo utopili u bijedu i patnju, oni vas nijesu naučili slobodi. Naprotiv, oni su vam nametnuli svakakva ropstva u ime pokornosti. Pokornosti kome? Pokornosti svještenicima, pokornosti onima koji imaju novac, pokornosti onima koji imaju vlast – ukratko, pokornost svim uloženim interesima. Jedna manjina je vjekovima držala u ropstvo čitavo čovječanstvo. Samo jedno pravilno obrazovanje može izmijeniti tu ružnu i bolesnu situaciju.

Moja ideja o Svjetskoj akademiji kreativne nauke, umjetnosti i svijesti je zaista moja vizija istinske religije. Čovjek treba bolje tijelo, zdravije tijelo. Čovjek treba svjesnije i budnije biće. Čovjek treba sve vrste ugodnosti i raskoši koju mu egzistencija može ponuditi. Egzistencija je spremna da vam pruži raj sada i ovdje, ali vi to odlažete – to je uvijek nakon smrti. Sjutra se ne događa – to se nikada nije dogodilo. To je samo jedna glupa strategija odlaganja. To što se događa je uvijek danas.

Pravilno obrazovanje će ljude učiti da žive ovdje-sada, da stvaraju raj na ovoj zemlji a ne da čekaju da smrt dođe, ne da pate dok smrt ne prekine tu patnju. Neka vas smrt zatekne u plesu, radosti i ljubavi. Čudno je iskustvo da ako čovjek živi svoj život kao da je u raju, smrt ne može ništa odnijeti od njegovog životnog iskustva. Moj pristup tome je da vas naučim da je ovo raj i da ne postoji nigdje drugi raj, da nije potrebna nikakva priprema da budete sretni. Nikakva disciplina nije potrebna da volite; potrebno je samo malo budnosti, samo malo svjesnosti, samo malo razumijevanja. A ako vam obrazovanje ne može pružiti tako malo razumijevanja, to i nije obrazovanje.

Moj koncept Svjetske akademije znači da čitav svijet treba da ima jedno isto obrazovanje meditacije, umjetnosti i kreativne nauke. Ako svugdje u svijetu budemo mogli da stvorimo jedan zdrav obrazovni sistem, tada podjela na religije i diskriminacija između bijelih i crnih, između nacija i ružnih politika koje postoje usljed njih, i jednog glupog ponašanja ljudi koji se neprestano spremaju za rat... Uvijek kada vidim vojnike ne mogu povjerovati da čovjek uopšte ima razum. Čak ni životinje ne postaju vojnici. Ali izgleda da čovjek ima samo jedan interes: kako da ubijaju, kako da uspješnije ubijaju, kako da usavršavaju sredstva za ubijanje.

Pravo obrazovanje će vas učiti kako da pronađete svoju pjesmu i kako da učite da plešete i da se ne stidite; kako da u životu slavite male stvari, i kako da ovu čitavu planetu učinite živom. To je jedino mjesto, koliko mi znamo, gdje ljudi mogu voljeti, gdje ljudi mogu meditirati, gdje ljudi mogu postati Bude, gdje mogu živjeti ljudi nalik Sokratu i Lao Ceu. Mi smo presrećni da možemo biti na ovoj maloj planeti. Ovo je jedna od najmanjih planeta, ali čak najveće zvijezde, milionima puta veće od zemlje ne mogu imati jednog Alberta Ajnštajna, Isusa ili Jehudi Menjuhina. Veoma je čudno da je u ovom čitavom ogromnom univerzumu egzistencija bila uspješna da stvori svijest i život samo na ovoj maloj planeti. Sada je u našim rukama da se razvijamo od tog malog početka ka beskonačnim visinama koje su naš potencijal i naše urođeno pravo.

Obrazovanje do sada nije išlo u pravom smjeru. Ono je nepotrebno mučilo ljude sa istorijom, sa geografijom. Ako to nekoga interesuje, ti predmeti će biti dostupni. Ako je neko zainteresovan da nešto sazna o Konstantinopolju, dopustite mu da to sazna. Ako je neko zainteresovan da zna o Džingis Kanu, Tamerlanu, neka sazna. Ali nema potrebe da obavezno ljude učite svim tim besmislicama i smeću koje se dogodilo u prošlosti. To je tako nevjerovatno glupo. Učiti ljude da su postojale osobe kao što su Džingis Kan, Nadiršah, Tamerlan i Aleksandar Veliki je učenje o lošoj strani njihovog bića. Zato sam se borio na univerzitetu: „Zašto ne učite o Sokratu? Zašto ne učite o Čuan Ceu? Zašto ne učite o Bodidarmi...?“ To je prava strana svijesti. A učiti o lošim ljudima dajete ideju da je to savršeno u redu ako ste loši: da je sasvim ispravno ako polako idete ka Džingis Kanu. Vi ne činite ništa novo, čovjek je oduvijek to činio.

Mi treba da sredimo našu istoriju, da izbacimo sve te loše ljude iz nje, i zaštitimo našu djecu od uslovljavanja da čovjek nije bio uključen u ništa drugo osim u rat, borbu, nadmetanje, pohlepu. Mi treba da učimo našu djecu ne o tome što je bilo već o tome što može biti – ne o prošlosti već o budućnosti. Zašto trošiti vrijeme na predmete koji nijesu značajni u sadašnjem životu, a ne dati im smjer o umjetnosti ljubavi, umjetnosti življenja, smislu bitisanja, spremnosti da se umre sa radošću, u tišini i meditativnosti. Sve to što je suštinsko im nedostaje, a nameće im se ono što je nebitno i sasvim glupo.

Oni kažu da se istorija ponavlja. Istorija se ne ponavlja. To je samo zbog naše glupost zbog koje nastavljamo da o istim stvarima učimo svaku narednu genaraciju. Sirota djeca su uslovljena da oponašaju iste velike heroje koji su bili kriminalci a ne heroji. Samo jedan čovjek, Džingis Kan, je ubio četrdeset miliona ljudi. Bolje je da iz obrazovanja izbacite sve informacije o takvim ljudima. Dajte im učenje o plesu Šive, o flauti Krišne. Učite ih o svemu što je bilo lijepo i dobro kako bi se navikli da je dobro prirodno a da je loše samo slučajno – da se loše ne događa, nikada se nije dogodilo, a da je dobro sasvim normalno i prirodno. Biti Buda nije nešto nenormalno. Trebalo bi svako dijete učiti da je normalno da budete probuđeni. Svako ko je dovoljno mudar će biti probuđen. Vi ćete postati Buda. Velika revolucija treba da se dogodi u obrazovanju i njegovim sistemima; inače, čovjek će nastaviti da ponavlja istoriju.

A sada je vrijeme za tišinu i vrijeme za smijeh...

Hjumi Goldberg se jedne večeri vratio sa posla, i Beki ga upita: „Da li si svratio do fotografske radnje i podigao snimke kao što sam ti rekla? Vjerovatno nijesi! Ti me nikada ne slušaš! Nikada ništa ne pamtiš! Oh! Ipak si ih podigao. Pa, hvala Bogu za čudo! Daj da ih pogledam! Ovaj snimak je užasan, a ovaj je još gori. Bože moj! Ovaj je katastrofalan, a ovaj tragedija. Zapravo, ovo je najgora serija fotografija koje sam ikada vidjela u mom životu. Ti ne možeš uraditi ništa kako valja! Ti ne možeš ni voziti auto kako treba! Ne možeš ni promijeniti osigurač. Ne možeš ni da pjevaš u tonu, a kao fotograf si najgori! Samo pogledaj ove slike: na svakoj na kojoj si me uslikao imam otvorena usta.

Osho

Om Shantih Shantih Shantih,