GNJEV

Psihologija gnjeva je u tome da vi nešto želite a da vas neko spriječava da to dobijete. Neko dolazi kao smetnja, kao prepreka. Čitava vaša energija je krenula da nešto dobije a neko blokira tu energiju. Vi ne možete dobiti to što ste željeli. Tada ta nezadovoljena energija postaje gnjev... bijes protiv osobe koja je uništila mogućnost da se ispuni vaša želja. Vi ne možete spriječiti gnjev jer je gnjev uzgredni produkt, ali vi možete uraditi nešto drugo kako se taj uzgredni produkt uopšte ne bi dogodio.

Zapamtite jednu stvar u životu: nikada ništa nemojte željeti toliko snažno kao da je to pitanje života i smrti. Budite malo razigrani. Ja ne kažem da ne treba da želite – zato što bi i to u vama postalo potiskivanje. Ja kažem da želite ali neka ta želja bude razigrana. Ako to možete tako, dobro je! Ako ne možete, možda za to nije pravo vrijeme; onda se vidimo sljedeći put. Naučite nešto iz umjetnosti igranja.

Mi bivamo veoma poistovjećeni sa željama, zato kada to postane blokirano ili spriječeno naša energija postaje vatra; to nas izgara. A u tom stanju skoro ludila, vi možete počiniti sve zbog čega bi se mogli pokajati. To može stvoriti niz događaja koji bi mogli snažno uticati na vaš život. Zbog toga su oni hiljadama godina govorili: „Lišite se želja.“ Sada to izgleda nehumano. Čak i ljudi koji kažu: „Lišite se želja!“ su vam uvijek davali motiv, želju: ako se oslobodite želja dosegnućete do najviše slobode, do mokše, do nirvane. To je želja, takođe. Vi možete potiskivati jednu želju sa nekom većom željom, a možete i zaboraviti da ste i dalje ista osoba. Vi ste samo promijenili metu. Naravno, nema mnogo ljudi koji su pokušali da postignu mokšu, zato nećete imati neku veliku konkurenciju. Zapravo, ljudi će biti veoma sretni ako počnete da idete ka mokši – jedan takmac manje u životu. Ali kada ste vi u pitanju ništa se još nije promijenilo. Ako bi se nešto ispriječilo što bi poremetilo vašu želju za mokšom, gnjev bi se ponovo razbuktao. Ovog puta bi to bilo znatno jače jer je ta želja mnogo veća. Gnjev je uvijek u srazmjeri sa željom.

Ja sam čuo...

Postojala su tri manastira, hrišćanska manastira, koja su se nalazila u šumi veoma blizu jedan drugome. Jednog dana su se na raskrsnici srela tri monaha. Oni su se vraćali iz sela ka svojim manastirima; svi su pripadali različitim manastirima. Svi su bili umorni. Sjeli su pod jedno drvo i počeli da razgovaraju kako bi im prošlo vrijeme.

Jedan čovjek reče: „Jednu stvar treba da prihvatite kada je u pitanju obrazovanje, kada je učenje u pitanju, naš manastir je najbolji.“

Drugi monah reče: „Slažem se, to je istina. Vaši ljudi su daleko učeniji, ali kada je u pitanju isposništvo, kada je u pitanju disciplina, duhovne vježbe, vi nijeste ni blizu našem manastiru. I zapamtite, obrazovanje vam neće pomoći da ostvarite istinu. To samo može duhovna disciplina, a mi smo najbolji kada je u pitanju duhovna disciplina.“

Treći monah reče: „Obojica ste u pravu. Prvi manastir je najbolji u učenju, obrazovanju. Drugi manastir je najbolji u duhovnoj disciplini, isposništvu, postu. Ali kada je u pitanju smjernost, poniznost, neegoističnost, mi smo na vrhu.“

Čak i poniznost može biti egocentrična. Neegocentričnost može postati ego aktivnost. Čovjek mora biti veoma obazriv. Vi ne treba da pokušavate da zaustavite gnjev. Vi ne treba, na nijedan način, da obuzdavate gnjev, inače će vas to sagorjeti, to će vas uništiti. To što želim reći: vi treba da idete do korijena. U korijenu je uvijek neka želja koja je bila blokirana, a ta frustracija je proizvela gnjev. Zato ne uzimajte želje previše ozbiljno. Ništa ne uzimajte previše ozbiljno.

Nažalost, nijedna religija u svijetu nije prihvatila humor kao jedan od osnovnih kvaliteta religioznog čovjeka. Ja želim da shvatite da osjećaj za humor i razigranost treba da budu temeljni kvaliteti. Vi ne treba previše ozbiljno da primate stvari, i onda se gnjev neće javljati. Vi se jednostavno možete na sve smijati. Možete početi da se smijete i sebi. Možete početi da se smijete situaciji u kojoj ste bili gnjevni i suludi.

Koristite razigranost, osjećaj za humor, smijeh. Ovo je veliki svijet, postoje milioni ljudi. Svi pokušavaju da nešto postignu. Prirodno je da se nekada može dogoditi da se ljudi nađu na nečijem drugom putu – ne zbog toga što oni to žele, to nametne situacija, to je slučajnost.

Čuo sam o jednom sufi mistiku Junaidu, koji svake večeri koristio molitvu da bi se zahvalio egzistenciji za njenu milostivost, njenu ljubav, njenu brigu.

Jednom se dogodilo da su tri dana putovali i da su došli do jednog sela u kojem su ljudi bili veoma neprijateljski raspoloženi prema Junaidu. Oni su mislili da se njegovo učenje razlikuje od učenja Muhameda. Izgledalo im je da je to bilo samo njegovo učenje, i rekli su: „On kvari ljude.“ Zato iz tri sela nijesu dobili hrane, čak ni vodu. Trećeg dana su zaista loše izgledali. Njegovi učenicu su mislili: „Da vidimo sada kako će se moliti. Da li će sada reći egistenciji: „Ti si milostiva prema nama; tvoja ljubav je prisutna. Ti brineš o nama, i mi smo ti zahvalni?“

Ali kada je došlo vrijeme za molitvu, Junaid se molio na isti način. Poslije molitve sljedbenici su rekli: „Ovo je previše. Već tri dana patimo od gladi i žeđi. Mi smo umorni, nijesmo spavali, a ti i dalje egistenciji kažeš. „Ti si milostiva, tvoja ljubav prema nama je ogromna, ti mnogo brineš o nama na čemu smo ti zahvalni.“

Junaid reče: „Moja molitva ne zavisi o nekom uslovu; to su obične stvari. Da li ću dobiti hranu ili neću, ja ne želim da zabrinjavam egzistenciju o tome – tako mala stvar u tako velikom univerzumu. Ako ne dobijem vodu... čak i ako umrem, to nije bitno, moja molitva će ostati ista. Pošto je ovo veliki univerzum... ne mijenja stvar da li je Junaid živ ili mrtav.“

To je ono zbog čega vam govorim da ništa ne uzimate previše ozbiljno... čak ni sebe. I tada ćete vidjeti da se gnjev uopšte neće pojaviti. Nema mogućnosti za gnjev. A gnjev je jedan od najvećih rasipnika vaše duhovne energije. Nastojte da se poigrate sa svojim željama i da i dalje budete isti bilo da uspijete ili ne.

Samo počnite opušteno da razmišljate o sebi... ništa posebno; ne treba da budete pobjednici, ne treba da budete uspješni u svakoj situaciji. Ovo je veliki svijet a mi smo mali ljudi. Kada se to jednom smjesti u vašem biću sve će tada biti prihvatljivo. Gnjev će nestati, a taj nestanak će donijeti novo iznenađenje jer kada srdžba nestane ona za sobom ostavlja ogromnu energiju milosti, ljubavi i prijateljstva.

OSHO

The Sword and the Lotus, Talk #9