EGO

Ego se ne osjeća dobro i lagodno u krtičnjaku; on želi planine. Čak i ako je to patnja, on neće biti krtičnjak, on želi biti Everest. Čak i ako je očajan, ego ne želi da to bude običan očaj; on želi da to bude jedna izuzetna nesreća.

Ljudi nizašto nastavljaju da stvaraju velike probleme. Ja sam razgovarao sa hiljadama ljudi o njihovim problemima, i još se nijesam susreo sa nekim stvarnim problemom! Svi problemi su izmišljeni – vi stvarate probleme jer bez problema se osjećate prazno. Tu nema što da se radi, nema se sa čime boriti, nema gdje da se ide. Ljudi idu od jednog gurua do drugog, od jednog do drugog majstora, od jednog psihijatra do drugog, od jedne enkaunter grupe do druge jer ako ne bi pošli osjećali bi se prazno i odmah bi osjetili da je život besmislen. Vi stvarate problem da bi osjetili da je život veliki rad, razvoj i da se treba veoma snažno boriti.

Ego može bitisati samo ako se bori, zapamtite – samo kada je u sukobu. I ako vam kažem: “Ubijte tri komarca, i postaćete prosvijetljeni” – vi mi nećete vjerovati. Vi ćete reći: “Tri komarca? To ne izgleda tako teško. I ja ću postati prosvijetljen? To ne izgleda ozbiljno.” Ali ako bih vam rekao da treba da ubijete sedam stotina lavova, naravo da će to izgledati ubjedljivo! Što je veći problem, to je veći izazov… a sa tim izazovom vaš ego raste, izdiže se. Vi stvarate probleme, a problemi ne postoje.

Svještenici, psihijatri i gurui su sretni jer čitav njihiv biznis uspijeva zbog vas. Ako vi ne stvarate krtičnjake iz ničega, i ako od krtičnjaka ne stvarate planine, kakav će smisao imati pomoć gurua? Prvo trebate da budete u stanju potrebe da bi vam se pomoglo.

Pravi majstor bi rekao nešto drugo. Oni bi rekli: “Molim vas, pogledajte što radite, kakve besmislice radite. Prvo stvorite problem, a onda tražite rješenje za to. Samo pogledajte zašto ste stvorili taj problem; i baš u tom početku, onda kada ste stvarali taj problem, nalazi se i rješenje za taj problem – nemojte to stvarati! Ali to vam se ne dopada jer ste se tako unizili. Ne raditi ništa? Nema prosvjetljenja? Nema satorija? Nema samadija? A vi ste veoma nespokojni, prazni, pokušavate bilo čime da ispunite sebe.

Vi nemate nikakve probleme; samo toliko je dovoljno da shvatite. Upravo ovog trenutka možete odbaciti sve vaše probleme jer su oni samo vaša tvorevina. Pogledajte i drugačije na vaše probleme: što ih dublje budete sagledali, to će se pokazati sve manji. Počnite da ih posmatrate, i ubrzo će početi da nestaju. Zagledajte ih, i odmah ćete otkriti da postoji praznina... divna praznina vas okružuje. Nema što da se radi, ništa ne treba da postanete jer je već sve tu.

Prosvjetljenje nije nešto što treba doseći, to je nešto što treba živjeti. Kada kažem da sam ostvario prosvjetljenje, ja jednostavno pod tim mislim da sam odlučio da to živim. Jer, što je bilo mnogo, mnogo je! I od tada ja sam to samo živio. To je bila odluka da se više ne prave problemi, to je sve! To je odluka da ste završili sa svim tim glupostima stvaranja problema i nalaženja rješenja. Sve te gluposti su igra koju ste igrali sa sobom: vi ste sebe skrivali, a onda ste se tražili, vi ste bili sa obije strane. I vi to dobro znate! Zbog toga se smješkate i smijete kada ja o tome govorim. Ja ne govorim o nečemu smiješnom; vi to razumijete. Vi se sebi smijete. Samo pogledajte taj vaš smijeh, samo pogledate to vaše smješkanje; vi to razumijete! To treba da bude tako jer je to vaša igra: vi se skrivate i čekate da budete spremni da tragate i da nađete sebe.

Vi možete naći sebe upravo sada jer ste to vi koji se krijete. Zbog toga zen majstori udaraju. Kada im neko dođe i kaže: „Ja želim da budem probuđen“, majstor se veoma naljuti zato što taj govori gluposti, on već jeste probuđen. Ako bi Buda došao da me pita kako da postane probuđen, što bih ja trebao da uradim? Ja bih ga lupio po glavi. „Koga ti misliš da praviš budalom? Ti si probuđen!“ Zato nemojte sebi stvarati nepotrebne probleme. Razumijevanje će vam doći ako budete vidjeli da vi stvarate sve veće i veće probleme, da se zaplićete u to, i da pomažete da se taj točak okreće sve brže, brže i brže. Tako se nenadano nađete na vrhuncu svoje patnje i trebate saosjećanje čitavog svijeta.

Ego treba probleme. Ako to razumijete, u tom istinskom razumijevanju, te planine od problema ponovo postaju krtičanjaci, a onda i krtičnjaci iščezavaju. Iznenada se ukazuje praznina, čista praznina svuda oko vas. To je smisao prosvjetljenja – duboko razumijevanje da ne postoji problem. Potom, bez problema za rješavanje, što ćete da radite? Odmah ćete početi da živite. Vi ćete jesti, vi ćete spavati, vi ćete voljeti, vi ćete ćaskati, pjevati, plesati. Što drugo ima da radite? Postali ste bog, počeli ste da živite!

Ako ljudi mogu malo više da plešu, malo više da pjevaju, da budu malo više luckasti, njihova energija će jače proticati, a njihovi problemi će ubrzo nestati. Zato ja mnogo ističem ples. Plesati do orgazma; neka čitava energija postane ples, a tada ćete iznenada uočiti da nemate glavu. Napeta energija iz glave se kreće svuda okolo, stvara divne figure, slike, pokrete. Kada plešete dolaze trenuci kada vaše tijelo više nije ukočeno, ono postaje gipko, savitljivo, pokretno. Kada plešete dolazi trenutak kada vaša ograničenja nijesu određena; vi se tada stapate i pretapate sa kosmosom, granice se pomjeraju i miješaju. Tada više ne pravite nikakve probleme.

Živite, plešite, jedite, spavajte, činite sve što je moguće potpunije. I zapamtite uvijek i uvijek: kada uhvatite sebe da pravite neki problem, brzo iskočite iz toga, odmah!

Osho

Ancient Music in the Pines, Talk #2