MAJČINSTVO

Samo roditi dijete je jedna stvar – biti majka je nešto sasvim drugo. Svaka žena može roditi dijete; to je veoma jednostavan fenomen. Ali biti majka treba veliku umjetnost, treba veliko razumijevanje. Vi tako stvarate ljudsko biće – to je najveće stvaralaštvo! Slikar slika neko platno; mi to nazivamo velika umjetnost. Pikaso – mi ga nazivamo veliki umjetnik. Ali što je sa majkom koja je stvorila Pikasa? Pjesnik napiše predivnu pjesmu, ali što je sa majkom koja je stvorila Šekspira?

Mi ne razmišljamo o majkama kao najkreativnijim osobama na svijetu. To je jedan od razloga zašto žene nijesu veliki slikari i veliki pjesnici – one to ne trebaju: one mogu biti velike majke. Zašto muškarac nastoji da postane veliki naučnik, pjesnik, slikar, ovo ili ono? On je ljubomoran na žene: on ne može stvoriti dijete. On se osjeća nemoćno. Sigmund Frojd je mnogo govorio o lažnoj ljubomori – da žene pate od ljubomore jer nemaju muški polni organ. To je sasvim besmisleno, apsurdno. To je isto kao kada bi se rodio Sigmund Frojd kao žena i počeo da govori da muškarci pate od ljubomore prema ženama jer nemaju dojke. Ali jedno je sigurno: muškarac je uvijek duboko u sebi osjećao ljubomoru jer ne može biti majka, jer ne može nositi živo biće u sebi, jer ne može produžiti život. Da bi to nadomjestio, on slika, on vaja, on piše poeziju, on komponuje muziku; on ide na Mjesec, ide na Everest. On želi da makar svojoj ženi dokaže da: „I ja mogu nešto uraditi“. Inače bi se osjećao nemoćno. Upoređujući sa mogućnošću žena, on izgleda djetinjasto, izgleda skoro kao da je nebitan. Njegov posao nije velik: u procesu stvaranja djeteta, on je samo podstrekač. Jedna mala inekcija to može; to nije neki veliki posao.

Žena prolazi kroz tih devet mjeseci agonije i ekstaze. A ni tada posao nije završen! Zapravo, tek tada pravi posao, pravi rad počinje – kada se dijete rodi. A dijete ponovo donosi neki svježi kvalitet života. Svako dijete je prvobitno, primitivno, divlje; tada majka treba da ga civilizuje. Svako dijete je varvarin, zapamtite; ono je divlje, životinjsko. Majka treba da mu preda kulturu, treba da ga nauči načinu života, ljudskom načinu. To je veliki posao. Vi treba da to zapamtite – da vaš posao nije završen, on je tek počeo. Prihvatite ga sa radošću! Vi stvarate nešto veoma vrijedno – vi oblikujete život, vi štitite život.

Taj rad je takav da nijedno drugo žrtvovanje nije ravno tome – bilo koja žrtva se treba podnijeti – to je jedna stvar. Druga stvar: nemojte to primati previše ozbiljno, inače ćete uništiti dijete. Vaša ozbiljnost će postati destruktivna. Prihvatite to kao igru. Odgovornost postoji ali se treba prihvatiti kao igra. Igrajte sa djetetom kao kada neko svira na nekom muzičkom instrumentu – a ona zna kako treba svirati na muzičkim instrumentima. Neka sada vaše dijete bude vaš muzički instrument. Svirate pažljivo ali i razigrano. Ako postanete ozbiljni, dijete će početi da osjeća tu vašu ozbiljnost i biće slomljeno i uskraćeno. Nemojte opterećivati dijete; nemojte početi da osjećate da radite nešto značajno sa tim djetetom. Kada kažem da radite nešto veliko, vi sebi radite nešto veliko i značajno.

Pomažući tom djetetu da izraste u divno ljudsko biće, u probuđeno biće, vi ćete tako postati majka Bude. Vi nećete sa time obavezivati dijete: vi ćete jednostavno uživati u svom životu; vaš život će kroz to dijete postati miomirisan. To je prilika, Bogom data prilika. A to mogu biti i dvije zamke: ili ćete zanemariti dijete jer ste umorni od toga; ili ćete postati veoma ozbiljni sa djetetom i počećete da ga opterećujete, da ga obavezujete. Oboje je loše. Pomozite djetetu – ali iz čiste radosti. I nikada nemojte osjećati da vam ono nešto duguje. Naprotiv, osjetite zahvalnost što vas je ono odabralo da mu budete majka. Dopustite da se vaše majčinstvo rascvjeta kroz njega. Ako možete procvjetati u majčinstvu, vi ćete zauvijek biti zahvalni vašem djetetu. I naravno, biće žrtvovanja ali ono će biti urađeno... radosno. Tek tada će to biti žrtvovanje! Ako to budete radili bez radovanja, to neće biti žrtvovanje. Žrtvovanje dolazi iz svetog svijeta.

Kada to radite sa radošću, to je sveto. Kada to ne radite sa radošću, to tada biva samo ispunjavanje dužnosti – a sve dužnosti su ružne, one nijesu svete. To je velika prilika. Meditirajte na tome, uđite dublje u to! Vi nigdje nećete naći tako duboku unesenost – zapravo, ne postoji veće uključenosti u odnosima kao što je to između djeteta i majke. Čak ni između muža i žene, između voljenog i voljene unesenost nije toliko duboko izražena kao između majke i djeteta. To ne može ni biti dublje ni sa kime – zato što je dijete živjelo u vama devet mjeseci na način kako vi živite; niko drugi ne može živjeti devet mjeseci u vama. A dijete će prije ili kasnije postati odvojena individua, ali negdje duboko u podsvijesti će ostati veza između majke i djeteta. Ako vaše dijete može postati Buda, vi ćete imati koristi od toga; ako vaše dijete odraste i postane divno ljudsko biće, vi će imati dobrobit od toga – zato što će dijete uvijek ostati povezano sa vama. Samo će fizička povezanost biti prekinuta; duhovna veza nikada neće biti prekinuta.

Osho

Walk without Feet, Fly without Wings and Think without Mind